Najnoviji Fokus tjedna glavnog ekonomista HUP-a otvara staru, ali sve alarmantniju temu: Hrvatska se, unatoč višegodišnjem gospodarskom zamahu i povijesno povoljnim uvjetima financiranja, ponovno našla na rubu Procedure prekomjernog deficita. Scenarij otprije desetak godina, koji je hrvatskom gospodarstvu oduzeo zamah i razvojne kapacitete, opasno se nazire iza ugla – i to ne zbog vanjskih šokova, nego vlastite fiskalne nediscipline.
Dokument HUP-a hladnim tonom, ali preciznim brojkama, secira proračunsku konstrukciju za 2026. godinu. Plan Vlade počiva na optimističnim pretpostavkama rasta BDP-a od 2,7%, dok poduzetnici vide skromnijih 2,5% – uz slabljenje eurozone, rast troškova i usporavanje tržišta rada. Inflacija koju Vlada prognozira na 2,8% također djeluje podcijenjeno u okruženju snažnog rasta plaća i javnog pritiska na nove povišice.
I tu se otvara glavni problem: eksplozija rashoda, ponajprije mase plaća i socijalnih naknada. Dok gospodarstvo hladi, država ubrzava. Masa plaća u dvije godine narasla je čak 64%, što je gotovo bez presedana u EU, a transferi građanima rastu iznad kapaciteta ekonomije. U takvim uvjetima teško je očekivati da će projekcije doprinosa – nerealno postavljene na +8,2% – biti ostvarene bez novih udara na porezne obveznike ili dodatnih zaduženja.
Poseban je problem zdravstvo – “crna rupa” javnih financija. Planirani rast rashoda od skromnih 2,4% graniči s fikcijom kada sektor već sada generira 40 milijuna eura novog duga svaki mjesec, a ukupni dug prema veledrogerijama prešao je 800 milijuna eura. Sustav koji troši više od prosjeka EU, a daje slabije rezultate, neće izdržati bez ozbiljne racionalizacije – od mreže bolnica do javne nabave. No, politička volja za reforme i dalje je upitna.
Dok se proračun ljulja, logistika i prometni sektor već su zakoračili u svojevrsnu recesiju. HUP-ov Hlipo indeks za sektor potonuo je za čak 38 bodova, što je najava hlađenja koje će se preliti na cijelo gospodarstvo. “Freight recesija”, poremećaji u opskrbnim lancima i rast troškova rada nagrizaju profitabilnost. Upravo zato sektor šalje ozbiljan apel – od modernizacije željeznice, do povećanja dnevnica koje su u Hrvatskoj među najnižima u regiji. Ako se uvjeti ne poprave, odljev vozača i radne snage postat će još dramatičniji.
Ipak, u gomili upozorenja nazire se i tračak optimizma. Ulazak Hrvatske u OECD i tri godine političke stabilnosti daju priliku za ozbiljne reforme. Lokalne jedinice bilježe solidan rast prihoda i mogle bi, ako se fiskalno osnaže, poduprijeti rasterećenje rada – što bi, prema HUP-u, moglo podignuti rast BDP-a i do dva postotna boda.
Zaključak je jasan: Hrvatska nije pred zidom zato što su okolnosti objektivno loše, nego zato što rashodi rastu brže od mogućnosti. Ako se ne povuče kočnica – osobito u javnom sektoru i zdravstvu – zemlja bi već iduće godine mogla ponovno upasti u mehanizme Bruxellesa koji ograničavaju manevarski prostor Vlade. A to bi usporilo razvoj baš onda kada su nam investicije, produktivnost i konkurentnost najpotrebniji.
Hoće li Vlada u 2026. godini konačno izabrati fiskalnu disciplinu ili će Hrvatska ponovno ući u krug ograničenja? Odgovor će odrediti gospodarsku putanju čitavog desetljeća.