Pitanje održivosti i poljoprivredne proizvodnje jedno je od ključnih ne samo za gospodarstvo, već i za opskrbu hranom. S čime se sve suočava hrvatska poljoprivreda te kako na nju utječu europske zelene politike, raspravljano je na konferenciji “Održiva poljoprivreda – izazovi i rješenja”, koja je održana u utorak 28. svibnja u zagrebačkom hotelu International.
Je li poljoprivreda samodostatna, inovativna i strateška industrija u Hrvatskoj te kakva je suradnja s prehrambenom industrijom, otkrio je u svojoj prezentaciji profesor Ivo Grgić sa Zavoda za agrarnu ekonomiku i ruralni razvoj Agronomskog fakulteta u Zagrebu.
“Hrvatska nije sama, niti zatvorena. Ona je dio europskog i svjetskog tržišnog prostora. To je činjenica o kojoj nema potrebe raspravljati. Iako se deklarativno poziva na EU, Hrvatska nije postavila strategiju poljoprivredu. Drugi je problem zapušteno poljoprivredno zemljište. Nama se stranci čude koliko zemljišta imamo, a ovisimo o uvozu”, rekao je i dodao: “Imamo prevelik broj malih proizvođača kod kojih je teško upotrijebiti inovativna proizvodna rješenja. Uz to, imamo raslojavanje poljoprivrede, ali i velik broj različitih proizvođača. Imamo stalnu ovisnost o uvozu i veliki vanjski deficit. To nisu statične vrijednosti i one se mijenjaju. Imamo i slabiju povezanost proizvođača s prehrambenom industrijom. To je pet stvari koje znatno utječe na domaću poljoprivredu”, istaknuo je profesor Grgić.
Na panelu koji je uslijedio, a na kojem se raspravljalo o istoj temi, zaključeno je da osim smanjenja poljoprivredne proizvodnje, unatoč 10 milijardi eura koje je Hrvatska dobila iz europskih fondova, treba poraditi i na još nekim važnim aspektima koji se tiču održivosti i samodostatnosti domaće proizvodnje hrane.
Žaklina Jurišić, voditeljica Odjela za poljoprivredu i prehrambenu industriju Hrvatske gospodarske komore otkrila je kako je lani pala produktivnosti u odnosu na EU te trenutno iznosi 31 posto. Dodala je da su realni dohoci poljoprivrednih proizvođača pali za 10 posto.
“Trebamo sniziti troškove u proizvodnji i racionalizirati angažman radne snage i prema tome organizirati mjere poljoprivrede, implementirati metode koje će povećati prinos i smanjiti troškove, komasaciju, navodnjavanja, udruženje malih proizvođača, dakle stvaranje ekonomije obujma te raditi marketing naših proizvoda”, ustvrdila je Jurišić.
Na koji način će složeni zahtjevi u sklopu zelenih politika Europske unije utjecati na poljoprivredu i proizvodnju hrane u Hrvatskoj bilo je riječi u prezentaciji konzultantice za prehrambenu industriju i poljoprivredu, Zvjezdane Blažić.
“Europska komisija je dala ocjenu stanja gdje se Hrvatska nalazi. Što se tiče okolišnih uvjeta smo dobri. Smanjili smo upotrebu pesticida, mineralnih gnojiva, imamo izuzetno dobru kvalitetu vode, ali imamo problem s kvalitetom tla, pogotovo u mediteranskom dijelu gdje prijete erozije. No, još veća prijetnja je u istočnoj Slavoniji zbog niske razine organskih tvari. Na tome se zaista treba puno raditi ako želimo održati proizvodnju, jer tu nemamo sustavnog praćenja”, ustvrdila je.
Iako je u Hrvatskoj trenutno oko 8,3 posto poljoprivrednih zemljišta pod ekološkom proizvodnjom, moguće je da će se to morati povećati na 25 posto. S druge strane, izdvajanja poljoprivrednih proizvođača za prilagodbu tim zahtjevima su velika.
Europska komisija, rečeno je, ocijenila je da Hrvatska ima bolje rezultate u zaštiti okoliša klime, no problem je konkurentnost i produktivnost.
“Mi smo još uvijek na 35 posto razine EU, s time da smo prošle godine imali pad produktivnosti od 15 posto. Što se tiče generacijske obnove i života u ruralnim krajevima, tu nam je situacija loša, ali tako je i u drugim članicama EU”, rekla je Blažić te dodala da je ko 1,1 milijardi eura strateških sredstava uloženo u poljoprivredu, od čega 500 milijuna na samu proizvodnju.
“Imamo osigurana sredstva koja se tiču klime i okoliša, ali pitanje je jesu li nam trebala u drugom dijelu koji se tiču proizvodnje, produktivnosti i održivosti”, zaključila je.
Na kraju je zaključeno kako od ulaska Hrvatske u Europsku uniju ipak nije došlo do povećanja poljoprivredne proizvodnje.
“Proizvodnja pšenice je stagnirala, proizvodnja kukuruza je snažno pala u prošlih nekoliko godina, a pala je i proizvodnja soje i šećerna repe. Glavne voćne vrsta imale su trend pada, a kod proizvodnje povrća prisutne su velike oscilacije. Negativne trendove u stočarstvu predvodi proizvodnja mlijeka u kojoj pada broj krava, broj farmi, broj isporučitelja mlijeka te proizvodnja mlijeka. Pad je prisutan i kod broja goveda i svinja, a pozitivan trend ima samo proizvodnja peradi i jaja.
Ako promatramo strukturu poljoprivrednih gospodarstava možemo vidjeti da se poljoprivreda vrlo sporo i nedovoljno mijenja da bi bila sposoban prilagođavati se za snažniji nastup na tržištu i ostvarenje boljih rezultata poslovanja. Hrvatsku poljoprivredu još uvijek odlikuju manja poljoprivredna gospodarstva, niska produktivnost rada, a nedostaju stručna znanja koja su danas nužna za korištenje suvremenih tehnologija. Dobna i obrazovna struktura proizvođača nam je neprilagođena zahtjevima tržišne vrlo konkurentne EU poljoprivrede”, zaključak je konferencije uz napomenu da, unatoč svemu, ipak postoje svijetli primjeri poljoprivredne proizvodnje u Hrvatskoj.