Rezolucija o pravu na isključenje u siječnju 2021. na plenarnoj sjednici EU parlamenta

Stvara se kultura “stalne povezanosti na mrežu” i „stalne dostupnosti” radnika u bilo kojem trenutku koja može negativno utjecati na ravnotežu između poslovnog i privatnog života, fizičko i mentalno zdravlje i opću dobrobit, tvrdi Odbor za zapošljavanje i socijalna pitanja Europskog parlamenta.

Većina članova usvojila je rezoluciju kojom se traži da države članice EU moraju radnicima osigurati pravo na isključenje, odnosno prestanak komunikacije nakon isteka radnog vremena, među ostalim putem kolektivnih ugovora. Naglašava se kako je to pravo ključno za osiguranje zdravlja radnika. Za rezoluciju o ovom pitanju glasao je 31 član Odbora, dok ih je 6 bilo protiv, a 18 suzdržano.

Pravo na isključenje ili odjavu ili nedostupnost radnika ,odnosi se na “pravo radnika da se s pomoću digitalnih alata,kao što su telefonski pozivi ,e-pošta ili druge poruke,ne bave aktivnostima povezanima s poslom ili komunikacijom izvan radnog vremena.Pravo na isključivanje trebalo bi radnicima omogućiti da isključe alate povezane s poslom i da ne odgovaraju na zahtjeve poslodavaca izvan radnog vremena bez rizika od štetnih posljedica kao što su otkaz ili druge sankcije.S druge strane,poslodavcima bi se zabranilo korištenje rada radnika izvan radnog vremena”, navodi se u prijedlogu Rezolucije.

O ovoj će se nezakonodavnoj rezoluciji glasovati na plenarnoj sjednici Europskog parlamenta u siječnju 2021.godine, a nakon odobrenja zastupnika bit će upućena Europskoj komisiji i članicama EU kako bi bila ugrađena u njihove buduće regulative.
U prijedlogu rezolucije koju je usvojio Odbor poziva se Europsku komisiju na pripremu direktive o pravu na isključenje[ budući da to pitanje nije izrijekom implementirano u pravo EU.

Naglašava se sve izraženiju potrebu da mogućnost „isključivanja“ od posla bude temeljno pravo, i da radnicima bude dopušteno da se bez ikakvih posljedica mogu suzdržati od radnih zadataka, telefonske i komunikacije putem elektroničke pošte nakon isteka radnog vremena.
Prema podacima Europske zaklade za poboljšanje radnih i životnih uvjeta Eurofound, od izbijanja pandemije u članicama EU više od trećine zaposlenika radi od kuće.

„Digitalni alati omogućuju radnicima da rade s bilo kojeg mjesta u bilo koje vrijeme i mogu doprinijeti poboljšanju ravnoteže između poslovnog i privatnog života radnika. Međutim, upotreba digitalnih alata za potrebe rada, uključujući informacijske i komunikacijske tehnologije, ima i moguće negativne učinke, kao što su dulje radno vrijeme zbog poticanja radnika na rad izvan radnog vremena, veći intenzitet rada te brisanje granica između radnog vremena i slobodnog vremena. Ako se ne koriste isključivo tijekom radnog vremena, digitalni alati mogu ometati privatni život radnika. Za radnike kojima se ne plaća skrb o drugima digitalni alati mogu posebno otežati pronalaženje zdrave ravnoteže između poslovnog i privatnog života. Žene provode više vremena nego muškarci u ispunjavanju obveza skrbi, rade manje sati na plaćenom radnom mjestu i može se dogoditi da se u potpunosti isključe iz tržišta rada. Osim toga, digitalni alati koji se upotrebljavaju u svrhu rada mogu stvoriti stalan pritisak i stres, štetno utjecati na fizičko i mentalno zdravlje i dobrobit radnika te dovesti do profesionalnih bolesti kao što su tjeskoba, depresija i sindrom izgaranja na poslu, što pak sve više opterećuje poslodavce i sustave socijalnog osiguranja. S obzirom na izazove koji proizlaze iz znatno povećane upotrebe digitalnih alata u svrhu rada, netipičnih radnih odnosa i rada na daljinu, posebno u kontekstu povećanja rada na daljinu do kojeg je došlo zbog krize prouzročene bolešću COVID-19, još je hitnije potrebno osigurati radnicima mogućnost da ostvare svoje pravo na isključivanje.“ kaže se, između ostalog u Prijedlogu Rezolucije. Upućene Europskom parlamentu od strane Odbora za zapošljavanje i socijalna pitanja.

Neprijeporno je da rad na daljinu, uključivo i od kuće može utjecati na sigurnost i zdravlje na radu radnika. Zbog toga poslodavci i radnici moraju suglasno dogovoriti rad na daljinu te isto ugovoriti primjenom članka 17 Zakona o radu te primijeniti odgovarajuće preventivne i kontrolne mjere iz područja zaštite zdravlja i sigurnosti na radu.

I ovom prilikom potrebno je podsjetiti i na Europski okvirni sporazum o radu na daljinu sklopljen između socijalnih partnera (Europska konfederacija sindikata, BusinessEurope, Europski centar poslodavaca i poduzeća i Europsko udruženje obrta, malih i srednjih poduzeća) u srpnju 2002.godine.Kasnije su Francuska, Italija i Španjolska u nacionalno zakonodavstvo uvele pravo na isključenje.

Prema EU okvirnom sporazumu poslodavac je odgovoran za zaštitu zdravlja i sigurnosti na radu radnika na daljinu u skladu s Direktivom 89/391 i drugim relevantnim direktivama, nacionalnim zakonodavstvom i kolektivnim ugovorima. Kako bi se provjerilo jesu li primjenjive odredbe o zdravlju i sigurnosti, poslodavac, predstavnici radnika i/ili relevantna tijela imaju pristup mjestu rada na daljinu, u granicama nacionalnog zakonodavstva i kolektivnih ugovora. Ako radnik na daljinu radi kod kuće, takav pristup podliježe prethodnoj obavijesti i dogovoru.

Radnik na daljinu ima pravo zatražiti inspekcijske posjete. Radnici koji rade od kuće imaju iste uvjete ;potrebno je zadržati uobičajeno radno vrijeme, poslodavci su dužni radnicima osigurati neophodno osposobljavanje i tehničku podršku, moraju poštivati privatnost radnika koji rade od kuće – radnici moraju imati pravo na odjavu,radno opterećenje i standardi koji se odnose na rezultate ostaju isti kao i za radnike koji rade u prostorima poslodavca, a poslodavci su dužni poduzeti mjere kojima će se osigurati da radnici ne budu izolirani.Poslodavci imaju iste zdravstvene i sigurnosne odgovornosti za radnike na daljinu, kao i za sve druge radnike. To uključuje utvrđivanje i upravljanje profesionalnim rizicima radnika na daljinu. Glavna pitanja procjene rizika koja treba razmotriti su:radno okruženje kod kuće , odgovarajuća radna oprema, stres i mentalno zdravlje, radnici rade sami (u slučaju da se dogodi nešto neočekivano, kao što su nesreća i bolest),opasnosti za zdravlje i sigurnost.

Budući da rad od kuće postaje sve prisutnije obilježje radnoga života, poslodavci moraju poštivati pravo radnika na isključenje, a države članice EU bi to pravo trebale ugraditi u svoje nacionalno zakonodavstvo.

Vitomir Begović

Exit mobile version