Pandemija je utjecala na povećanje broja osoba koje rade od kuće, a taj trend se očekuje i dalje. Ovaj oblik rada danas je prilično čest, što potvrđuju i podaci. U 2020. godini 20 posto zaposlenih u Europskoj uniji radilo je od kuće.
Međunarodna organizacija rada (ILO) i Svjetska zdravstvena organizacija (WHO) pripremile su publikaciju o utjecaju rada na daljinu na sigurnost i zdravlje na radu, uključujući smjernice za organiziranje takvog rada koji će pridonijeti tjelesnom i psihičkom zdravlju radnika.
Prednosti i nedostaci rada na daljinu od kuće
Rad od kuće ima mnoge značajke, poput lakšeg usklađivanja privatnog i profesionalnog života, više mogućnosti za tjelesnu aktivnost i fleksibilan radni raspored, uštedu vremena na putu do posla, manje opterećenje okoliša, veću učinkovitost i niže operativne troškove.
Iako postoje potencijalne prednosti rada na daljinu od kuće, takav oblik rada može biti i štetan za zdravlje radnika koji rade na daljinu te može pridonijeti razvoju poremećaja mišićno-koštanog sustava ili dodatno pogoršati postojeća stanja.
Prekomjerno radno opterećenje, povećana socijalna izolacija uzrokovana odvojenošću od kolega, nedostatak izravne interakcije i potpore te tjeskoba mogu znatno utjecati na dobrobit radnika, što pak može dovesti do povećanog rizika od nastanka poremećaja mišićno-koštanog sustava. Postoji negativna povezanost između trajanja rada na daljinu i socijalne potpore kolega i neposrednih rukovoditelja.Čini se da su nedostatak socijalne potpore kolega i nadređenih osoba, niska razina autonomije, iznimno zahtjevni radni zadatci i niska razina zadovoljstva povezani s povećanom incidencijom poremećaja mišićno-koštanog sustava. Sveprisutnost posla te osjećaj da osoba danonoćno boravi u uredu mogu uzrokovati stres, što pridonosi razvoju poremećaja mišićno-koštanog sustava.
ILO i WHO također primjećuju da se sigurnosni i zdravstveni aspekt rada od kuće previše zanemaruju. Stoga obje međunarodne organizacije ističu da rad od kuće mora biti organiziran na način da ne dovodi do slabije sigurnosti i pogoršanja fizičkog i psihičkog zdravlja radnika. Među najčešćim negativnim utjecajima rada od kuće su npr. usamljenost, izgaranje, depresija, nasilje u obitelji, mišićno-koštane i druge ozljede i bolesti, naprezanje očiju, povećana konzumacija alkohola i pušenje, dugotrajno sjedenje, produljeno vrijeme rada i debljanje.
Procjeniti rizik i primijeniti mjere prevencije
Sigurnost i zdravlje na radu zajednička je briga vlada, poslodavaca i zaposlenika. Svi imaju važnu ulogu u zaštiti i promicanju istog na radu, posebno u području ergonomije, mentalnog zdravlja i dobrobiti. Na to ih obvezuju Konvencija o sigurnosti i zdravlju na radu i direktive EU, kao i nacionalni propisi.
Rad na daljinu mora biti obuhvaćen obveznom procjenom rizika koju provodi poslodavac.Potrebno je jasno odrediti sljedeće : tko(kada/kako) provodi procjenu rizika; provodi li procjenu rizika poslodavac na temelju informacija koje mu pruži radnik; provodi li se procjena rizika za svakog radnika koji radi na daljinu pojedinačno (samoprocjena na temelju alata / vodiča / kontrolnog popisa koji je osigurao poslodavac),može li poslodavac / stručnjak zaštite na radu uz dopuštenje radnika posjetiti njegov dom; ako radnik uskrati dopuštenje, procjena rizika trebala bi se provesti na temelju informacija prikupljenih od radnika koji radi od kuće.
U Hrvatskoj je nužno dosljedno primijeniti odredbe Zakona o radu koje se odnose na rad na izdvojenom mjestu rada, ali i međusobno uskladiti određene sada nedorečene ili kontradiktorne podzakonske propise o sigurnosti i zaštiti zdravlja na radu, kako isti ne bi bili uzrok izostanka mjera prevencije, a time i nesreća i bolesti povezanih s radom kod kuće, ili na mjestu koje nije prostor poslodavca.
Između ostalog praktična rješenja drugih zemalja o sigurnosti na izdvojenom mjestu rada, uključivo i radu od kuće prezentirana su i u članku na poveznici https://hrcak.srce.hr/file/362283.
Publikacija Međunarodne organizacije rada i Svjetske zdravstvene organizacije dostupna je na https://www.who.int/publications/i/item/9789240040977
Međunarodni standardi za siguran i zdravi rad
Navedeno je potrebno promatrati i u kontekstu upravo završenog 110. redovnog zasjedanja Međunarodne konferencije rada, na kojoj je usvojena rezolucija koja među temeljna načela i prava u području rada uključuje sigurno i zdravo radno okruženje,koje podrazumijeva i rad od kuće.Sigurno i zdravo mjesto rada nema alternative.Uslijed rastućih promjena u svijetu rada i novih oblika rada,a time i rizika , potrebno je u obvezu primjene mjera zaštite na radu i zaštite zdravlja uključiti i samozaposlene osobe, platformske radnike i dr.
Međunarodni radni standardi glavno su sredstvo kroz koje Međunarodna organizacija rada djeluje još od svog osnutka 1919.godine.Republika Hrvatska članica je MOR-a od 30.lipnja 1992.godine.U lipnju iste godine postala je i članica Svjetske zdravstvene organizacije.
Do sada su postojale četiri kategorije temeljnih načela i prava na radu:sloboda udruživanja i učinkovito priznavanje prava na kolektivno pregovaranje;ukidanje svih oblika prisilnog ili obveznog rada;učinkovito ukidanje dječjeg rada te ukidanje diskriminacije u pogledu zapošljavanja i zanimanja.
Posljednja Odluka Konferencije znači da će sigurni i zdravi radni uvjeti postati peta kategorija, pa se sve države članice MOR-a obvezuju poštivati i promicati temeljno pravo na sigurno i zdravo radno okruženje.
Rezolucijom je također propisano da Konvencija MOR-a br. 155 o zaštiti na radu, zdravlju i radnom okolišu i Konvencija MOR-a br. 187 o promicanju sigurnosti i zdravlja na radu postaju temeljne konvencije Međunarodne organizacije rada (pored postojećih osam).
Niz otvorenih problema u području sigurnosti i zdravlja na radu
Ovih dana Vlada često ističe da Hrvatska bilježi 1.622.421 osiguranika,što je najveći broj osiguranika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje.Ponovno se najavljuju i djelomične izmjene Zakona o radu (koje uključuju i mogućnost dodatnog radnog opterećenja radnika tj.proširenog rada za drugog posodavca),pri čemu se kao najvažniji razlog promjena navodi ispunjenje preuzetih obveza prema EU iz Nacionalnog plana oporavka i otpornosti 2021-2026.
Europska direktiva o radnom vremenu još iz 2003. ograničila je maksimalni tjedni rad na 48 sati s prekovremenim satima.Prekovremeni rad,ili duži radni tjedan prema istraživanjima Eurofoundu, šteti mentalnom i fizičkom zdravlju radnika , uzrokuje niz zdravstvenih poremećaja, te narušava ravnotežu poslovnog i privatnog života radnika. U Njemačkoj propisani radni tjedan traje 35,6 sati, radnici dnevno mogu maksimalno raditi 10 sati, a tjedno s prekovremenim satima maksimalno 48 sati.
Istovremeno ove godine osamdeset i šest posto Islanđana već je prešlo na kraće radno vrijeme ili je steklo pravo pregovarati o tome, nakon što je velika studija pokazala da je kraći radni tjedan poboljšao dobrobit te smanjio stres i izgaranje bez žrtvovanja produktivnosti.
Dakle, što se Hrvatske situacije tiče postoji i druga strana medalje, o kojoj se ne govori,kao da nije važna, a ustvari je najvažnija, uz niz drugih pitanja, a to je fizičko i mentalno zdravlje radne populacije,održivost mirovinskog i zdravstvenog sustava, konkuretnost nacionalnog gospodarstva,kvaliteta života i životni standard.
Pored kvalitetne,razumljive , provedive i stabilne zakonodavne regulative, prihvaćanja činjenice da je ulaganje u zdravlje i sigurnost na radu višestruko isplativa investicija, a ne trošak, potrebno je razvijati kulturu prevencije, te osigurati stručnu podršku i učinkovit nadzor.
Neopravdano se zanemaruje da je u kontinuranom padu broj inspektora zaštite na radu, kojih prema sistematizaciji nedostaje više od 20, a prema standardima čak oko 70.
U Političkim smjernicama Ursule von der Leyen,predsjednice Europske komisije između ostalog je naglašeno da je „od vitalnog značaja da države članice kao prioritet osiguraju pružanje odgovarajućih financijskih i ljudskih resursa nacionalnim inspekcijama rada“.
Navedenom podatku potrebno je pridodati i podkapacitiranost medicine rada i nedostatak oko 50 timova, što nikako nije obećavajuće za jačanje mjera prevencije te unapređivanje sigurnosti i zdravlja na radu.
Koliko je situacija dramatična potvrđuje i podataka da je u obiteljskoj medicini u ovom trenutku 2.213 doktora, nedostaje ih 150, a njih 733 je starije od 60 godina, pa je procjena da će se broj liječnika u primarnoj zdravstvenoj zaštiti u idućih pet godina smanjiti za više od 24 posto.
Dakle, nema potrebne ravnoteže između broja zaposlenih s jedne strane, i s druge strane onih koji su prva crta zaštite; potrebnog broja inspektora zaštite na radu i timova medicine rada.
U posljednje četiri godine u prosjeku se službeno prijavljuje više od 17.000 ozljeda na radu, 54 smrtna događaja na mjestima rada,od kojih godišnje prosječno 22 radnika umiru na radnom mjestu zbog bolesti ! Navedenome treba pridodati i izostanke s rada zbog bolovanja (svakodnevno je više od 56.000 radnika spriječeno za rad) , na koja utječu opće zdravstveno stanje pojedinca , često povezano s radnim uvjetima.
Troškovi posljedica ozljeda na radu ,smrtnih slučajeva i specifične zdravstvene zaštite godišnje iznose više od 266.000.000 kuna , čemu treba pridodati direktne i indirektne troškove koji se odnose na gospodarske subjekte, kao i obitelji stradalih.
Što je potrebno žurno promijeniti ?
Društvena ulaganja u sigurnost i zdravlje na radu nedvojbeno su ekonomski opravdana.Mnoge države u EU uvele su mehanizme financijskog nagrađivanja organizacija koje pružaju sigurna i zdrava radna mjesta, a pozvane su i ostale države članice da uvedu slične mehanizme. Ti poticaji obuhvaćaju niže premije osiguranja, porezne olakšice ili državne subvencije.
U Hrvatskoj nije uspostavljen pravičan, transparentan i stimulativan model doprinosa za zaštitu zdravlja na radu, koji bi poticao ulaganja u prevenciju, informiranje, edukaciju,kampanje i provedbu više razine mjera od minimalno propisanih, a sve s ciljem sprječavanja ozljeda,profesionalnih i drugih bolesti povezanih s radom.
Procjena rizika je temeljni dokument u prevenciji sigurnosti i zdravlja na radu i ne smije se tretirati kao administrativna obveza , koju može svatko ispuniti,već kao krajnje odgovoran, stručan i analitički posao, koji trebaju multidisciplinarno raditi profesionalci.
Veza između našeg zdravlja i dobrobiti te produktivnosti na poslu postaje sve jasnija. Uz sigurno i zdravo radno okruženje, pravedne plaće, odnosi s nadređenima i kolegama, dizajn posla, stupanj odgovornosti i ovlaštenja, radno opterećenje, radno vrijeme i razvoj karijere vitalne su komponente dobrobiti radnika.
Poslodavci bi trebali ulagati u sigurnost, zdravlje i dobrobit na radnom mjestu kako bi stvorili bolji radni život, bolji radni učinak, smanjenu fluktuaciju osoblja i povećanu produktivnost.
Zato je krajnje vrijeme da Vlada, ali i Hrvatski sabor ovu temu postave u prioritet svojeg rada i djelovanja,kako bi proveli konkretne reforme u zdravstvu,državnoj i javnoj upravi,pružili podršku i osigurali organizacijske i materijalne preduvjete za učinkovito i sinergijsko djelovanje inspekcije zaštite na radu, medicine rada i obiteljskih liječnika.
Time će se doprinjeti poštivanju standarda za djelovanje inspekcije i medicine rada,ostvarivanju 10.načela Europskog stupa socijalnih prava (zdravo, sigurno i dobro prilagođeno radno okruženje) i provedbu Strateškog okvira EU o sigurnosti i zdravlju na radu 2021.-2027. („vizija nula“, kultura preventivnih mjera zaštite zdravlja, jačanje inspekcijskih službi, …) jer su dostojanstveni rad, sigurni i zdravi radni uvjeti jedno od osnovnih ljudskih prava.
Vitomir Begović
