U svojoj najnovijoj studiji, Allianz SE analizira vjerojatnost rasta globalnih tržišta životnog i neživotnog osiguranja. Nakon suhih godina financijske i gospodarske krize, osiguravajuće kuće mogu samouvjereno zakoračiti u budućnost.
Dok su premije osiguranja na svjetskoj razini narasle za samo 3.1 posto između 2008. i 2016., rast bi se trebao ubrzati na 5.9 posto tijekom sljedećeg desetljeća. Ovaj oporavak je posljedica povratka svjetskog gospodarstva na normalnu stopu rasta i inflacije. Preokret je najnaglašeniji u starijim tržištima, posebice u Zapadnoj Europi: nakon slučaja Lehman, tržišta osiguranja u regiji su stagnirala, ali tijekom sljedećih deset godina, rastu za dlaku više od 3 posto godišnje; u Njemačkoj, situacija bi trebala biti manje-više ista.
„Duga vladavina siromašnih godina krize je napokon iza nas“, izjavio je Michael Heise, glavni ekonomist u Allianz SE. „Posebice u Zapadnoj Europi, mnoga tržišta gledaju unazad na izgubljeno desetljeće zbog prihoda od premija koji je danas manji nego prije krize. No, još nije vrijeme za slavlje. Na starijim tržištima, moguće je da će se rast premija osiguranja zasad vući za gospodarskom aktivnošću. A postoji i (značajan) trn u oku za europske osiguravajuće kuće s računima u euru: snažniji euro uzrokuje gubitak vrijednosti premija osiguranja u drugim valutama – ovaj bi učinak mogao skinuti puni postotni bod s godišnjeg globalnog rasta.“
U sljedećih deset godina neće ojačati samo cjelokupni rast, nego će se ravnoteža između segmenata životnog i neživotnog osiguranja opet promijeniti. Dok je neživotno osiguranje bilo prilično robustno u suhim godinama, s prosječnim globalnim godišnjim rastom od 3.8 posto od 2008. godine, segment životnog osiguranja je zabilježio samo 2.8 posto rasta. Opet, divergencija je bila posebno naglašena u Zapadnoj Europi. U stvari, prihod od premija životnog osiguranja se smanjio (prosječno za 0.5 posto godišnje) tijekom ovog perioda, ali su premije neživotnog osiguranja porasle za 1.2 posto. Razlozi su prilično očiti: osim stagnirajućih prihoda i visoke nezaposlenosti, prvenstveno treba kriviti ekstremno niske kamatne stope za smanjenu potražnju jer zbog njih, klasična štednja gubi na privlačnosti.
Međutim, u budućnosti bi se potražnja za životnim osiguranjem ipak trebala vratiti. Razlog tome je neodložna potreba za osobnom ušteđevinom za mirovinu. Osiguravajuće kuće su također reagirale na okoliš niskog povrata i uvele nove koncepte i rješenja u tržište. Konačno, izgledi kamatnih stopa su također malo bolji (ali i dalje nisu odlični). Sve u svemu, premije životnog osiguranja bi na svjetskoj razini trebale narasti za 6.5 posto godišnje do 2027., u usporedbi s prosječnim rastom od 4.9 posto u segmentu neživotnog osiguranja.
Iako oporavak uključuje i starija tržišta – primjerice, u Zapadnoj Europi, tržišta životnog osiguranja bi se trebala proširiti za skoro 3 posto godišnje – glavni pokretač ovog razvoja će ipak biti tržišta u nastajanju, uključujući Kinu, gdje će tržišta za životno osiguranje posvjedočiti dvoznamenkastom razvoju tijekom cijelog desetljeća; ovaj brzi razvitak je posljedica ogromne potisnute potražnje kao i političke podrške privatnim mirovinama.
Rast u budućnosti će također preokrenuti još jedan trend kriznih godina, smanjujući udio osiguranja u gospodarstvima današnjice. Tijekom sljedećih deset godina, penetracija osiguranja, odn. sveukupne premije kao postotak BDP-a, bi opet trebala narasti, s 5.6 posto u 2016. na 5.8 posto u 2027. No ovaj je rast skoro pa u potpunosti posljedica tržišta u nastajanju; u starijim tržištima će se ovaj trend vjerojatno nastaviti – iako značajno sporije.
Ova neoptimistična perspektiva za budućnost nema toliko veze s gospodarskim razlozima koliko sa strukturalnim promjenama: kao prvo, demografski razvoj u kojem se „baby boom generacija“ počinje umirovljivati; a može postati sve teže povećati premije u glavnom sektoru neživotnog segmenta, osiguranju motornih vozila, zbog potiskujućeg učinka razvoja novih trendova. Osim povećane konkurentnosti zbog digitalnih ponuda, nove tehnologije (autonomna vožnja) mogle bi smanjiti nesreće i potraživanja; cijene prilagođene ponašanju (telematika) mogle bi smanjiti prosječne cijene, a promjene u ponašanju (dijeljenje automobila i Uber) mogle bi ograničiti broj vlasnika automobila.
Rezultat ovoga je to da skromni porast u penetraciji osiguranja nije dovoljan za kompenzaciju pada tijekom krize: u godinama prije krize, penetracija osiguranja na globalnoj razini bila je prosječno 6.4 posto. U eurima to znači sljedeće: da su ljudi potrošili isti udio prihoda na osiguranje u 2016. kao prije krize, prihod od premija bi bio skoro 350 milijardi eura viši od stvarnog stanja. Za ovu „razliku u osiguranju“ su najviše zaslužne dvije regije: Zapadna Europa i Sjeverna Amerika, koje snose odgovornost za 90 posto razlike. Povrh toga, u obje je regije više od dvije trećine razlike uzrokovano padom premija životnog osiguranja.
„Ove brojke ponovno ističu kolateralnu štetu politike nultih kamatnih stopa velikih centralnih banaka“, komentirao je Michael Heise. „Jer jednostavno nije istina da ljudi danas mogu živjeti s manjim ušteđevinama za staru dob i manjom zaštitom od rizika – gledajući rekordne državne dugove i rastuće starenje društava, upravo suprotno bi bilo prikladnije. A mirovinski stup nije jeftiniji danas nego što je bio prije – štoviše, ekstremno niske kamatne stope ga čine skupljim. Postoji, dakle, samo jedan zaključak: niski prinosi su prouzrokovali trajnu štetu ideji privatnih mirovina za staru dob. Posljedice toga će snositi sljedeća generacija umirovljenika.“
Dakle, povratak na kvalitetan rast u tržištima osiguranja zasigurno ima više manjkavosti; barem u starijim tržištima, povratak na status quo ante nije najvjerojatniji ishod. Ali nema razloga za očajanje. Nove tehnologije nude ogromne mogućnosti.
Digitalizacija, „big data“ i umjetna inteligencija nisu samo instrumenti za smanjivanje troškova, poboljšanje učinkovitosti procesa i povećanje konkurentnosti; one prvenstveno omogućuju veću dostupnost osiguranja većem broju ljudi, oživljavajući ga novim ponudama i boljim uslugama te većom privlačnošću proizvoda osiguranja. Jednom riječju, nove tehnologije stvaraju veću potražnju za osiguranjem.
„Sektor osiguranja će se iz temelja promijeniti tijekom sljedećeg desetljeća“, rekao je Arne Holzhausen, ekonomist u Allianz SE i koautor studije. „Izazovi su neopisivi – ali i mogući dobici. Ako sektor uspije u tome da potakne svoje kupce na trošenje istog udjela svojih prihoda na osiguranje kao prije krize, prihod od premija bi u 2027. bio za 750 milijardi eura viši nego u osnovnom slučaju.“