Za uključivanje migranata na tržište rada potrebna je jača sinergija svih dionika
Brojne administrativne prepreke i dalje otežavaju proces zapošljavanja poslodavcima koji se odluče na korištenje mjere
U ponedjeljak je u prostorijama HUP-a održana prezentacija mjere Hrvatskog zavoda za zapošljavanje „Osposobljavanje na radnom mjestu“ s naglaskom na uključivanje migrantske populacije na tržište rada.
Uvodno je nazočne pozdravila Anny Brusić, direktorica HUP- Udruge malih i srednjih poduzetnika te istaknula: „Želimo poduzetnicima koji do sada nisu upoznati s tim pokazati na koji način sustav integracije migranata funkcionira u našoj zemlji. Cilj nam je prije svega pokazati mjeru osposobljavanja na radnom mjestu koju provodi Hrvatski zavod za zapošljavanje. Nakon današnje prezentacije očekujemo poboljšanje u svim segmentima implementacije ove mjere koji još nisu dovoljno dobro razrađeni. NGO sektor i dalje igra važnu ulogu u integraciji migranata na tržište rada RH. Zapošljavanje migranata jedan je od najvažnijih elementa integracije, no nije jedini – potrebno je puno koraka prije samog zapošljavanja i drago mi je da smo se danas okupili kako bismo čuli više informacija o svim izazovima koji se javljaju po ovim pitanjima.“
Patricija Kezele je u ime Hrvatskog zavoda za zapošljavanje prezentirala mjeru „Osposobljavanje na radnom mjestu“ pri čemu je poseban fokus stavila na migrante tj. osobe s međunarodnom zaštitom – one kojima su priznati azil i supsidijarna zaštita u RH. Ukupno je 650 ljudi u proteklih 12 godina odobrena supsidijarna zaštita, a trenutno ih je u RH manje od navedenog s obzirom da se migracije neprestano događaju i da se svi pripadnici ove populacije ne zadržavaju isključivo u RH. Osobe s azilom izjednačene su s hrvatskim državljanima, imaju jednaka prava na tržištu rada i u HZZ-u. Jezične barijere najveća su prepreka, istaknula je Kezele, bez tumača je teško provesti prijavu u evidenciju, savjetovanje i ostale usluge koje pruža HZZ.
Nepostojanje dokumenata još je jedna od barijera – iako osobe imaju završene fakultete i visoko obrazovanje, bez dokumenata koji su nužni za dokazivanje stupnja obrazovanja tretirani su kao u potpunosti neškolovani pojedinci. Treća barijera su kulturološke razlike – s obzirom da nemaju sve kulture jednak odnos prema radu i institucijama te ne razumiju na jednak način kulturne obrasce zemlje u koju dolaze, potrebna je posebna edukacija i sustavni pristup kako bi se ova ograničenja premostila. Mjere zapošljavanje koje su prepoznate kao najučinkovitije su: potpore za zapošljavanje, obrazovanje nezaposlenih, osposobljavanje na radnom mjestu i javni radovi. Kod osposobljavanja na radnom mjestu postoje dvije podmjere – a) osobe koje nemaju radno iskustvo za obavljanje poslova određenog radnog mjesta i b) osobe koje su izgubile vještine i znanja potrebne za rad u svom zvanju. Poslodavac koji želi zaposliti migranta mora imati osigurane materijalne, kadrovske i organizacijske uvjete za provođenje osposobljavanja i stručne prakse te mora moći osigurati jednog mentora za najviše tri osobe.
Nazočnima se s prezentacijom svog iskustva korištenja mjere „Osposobljavanje na radnom mjestu“ obratio i Pavo Ćorluka, vlasnik Sanatorija Ćorluka i predsjednik HUP- Udruge zdravstvene njege, rehabilitacije i socijalne skrbi te istaknuo neke od prednosti korištenja mjere kod integracije migranata za njih, ali i za samo društvo kao što su: stjecanje vlastitih prihoda, integracija u društvo i rasterećenje državnog proračuna. Naglasio je i važnu ulogu koju je JRS – Isusovačka služba za izbjeglice imala prilikom filtriranja i odabira kandidata među zainteresiranim azilantima za poslodavce.
„Kulturološke razlike su velike, neki od azilanata se prvi put susreću s pojmovima kao što su isplata plaća ili tekući račun. Osnovno znanje hrvatskog jezika vrlo je važno za početak rada i predstavlja prvu i najveću barijeru koja se i dalje teško nadilazi. Prije implementacije mjere potreban je niz predradnji od kojih neke predstavljaju i financijski trošak poslodavcima, a sve uzimaju dosta vremena i potrebno je raditi na administrativnom pojednostavljenju ovih radnji kao i na tome da se financijski trošak rasporedi ravnomjerno na sve dionike procesa.“ – istaknuo je Pavo Ćorluka te dodao: „Poslodavac je odgovoran za cjelokupnu provedbu projekta osposobljavanja. Snosi 100% troška za organizacijsku i administrativnu kontrolu, nadzor, praćenje i izvještavanje. Također snosi i trošak poreza i prireza mentore za osposobljavanje. Preuzima teret i odgovornost za obrazovnu ustanovu kroz izdavanje zadužnice. Iako su troškovi liječničkog pregleda priznati, trošak sanitarne iskaznice npr. i dalje nije.“
„Neophodna je i kontinuirana promocija mjere među azilantima – stjecanje radnog mjesta preduvjet je dobre integracije za osobe kojima je odobrena međunarodna zaštita. Također važna je i promocija mjere među poslodavcima kako bi se razriješile postojeće predrasude. Moje iskustvo je pozitivno – smatram da većina migranata želi raditi, a mi poslodavci i cijelo društvo – mediji, civilne udruge i ostali dionici procesa moramo se potruditi da im osiguramo uvjete za to.“ – zaključio je Ćorluka.