Sigurnost, zdravlje i dobrobit na radu od presudne su važnosti za socijalnu sigurnost. Svakodnevno prevencija spašava živote, štiti zdravlje i dobrobit pojedinaca i obitelji. Nadalje, ulaganje u prevenciju ima pozitivne socioekonomske koristi za društvo, poboljšava konkurentnost poduzeća i države i promiče održivost sustava socijalne sigurnosti.
„Ove godine, na Svjetski dan sigurnosti i zdravlja na radu, možemo učiniti važan korak za sigurno i zdravo radno okruženje kao temeljno načelo i pravo na radu.Sada se od svih država članica ILO-a očekuje da poštuju, ostvaruju i promiču ovo načelo i dvije temeljne konvencije koje su u njegovoj srži.To je korak u pravom smjeru, prema pristojnom radu i socijalnoj pravdi za sve“, rekao je glavni direktor ILO-a, Gilbert F. Houngbo, ističući ključnu važnost sigurnog i zdravog radnog okruženja.
Protekao je Svjetski dan sigurnosti i zdravlja na radu i Nacionalni dan zaštite na radu u Hrvatskoj. Vrlo skromno s nekoliko izrečenih uobičajenih fraza, bez potrebne kritičke riječi nadležnih, bez javne vidljivosti, značajnijih aktivnosti, medijske pozornosti.
U posljednjih pet godina registrirana je 84.451 ozljeda na radu, 278 radnika su preminula zbog ozljeda i bolesti na radnim mjestima, dnevno je više od 64.400 radnika spriječeno za rad zbog zdravstvenih razloga, više od 2.440 radnika svakodnevno je izvan procesa rada zbog ozljede na radu ili profesionalne bolesti, tijekom godine izgubljenih je više od 20.000.000 radnih dana, od čega se na izostanke zbog ozljeda na radu i profesionalnih bolesti odnosi više od 765.000 dana. Sve to nije bio dovoljan motiv za šire uključivanje,jasne poruke i najavu poduzimanja potrebnih konkretnih i učinkovitih akcija.
Hrvatski sabor i nadležni odbori za rad i zdravstvo, klubovi zastupnika i zastupnici ostali su posve pasivni i nezainteresirani. Samo dva dana ranije obilježili su javno u Saboru „Dan trapera“, kako bi podržali globalnu kampanju o podizanju svijesti o seksualnom nasilju! Zaboravili su i ove godine dan koji su njihovi prethodnici prije 16 godina proglasili kao Nacionalni dan zaštite na radu,usprkos brojnim problemima to je ostalo izvan njihove pozornosti. Predsjednik Vlade nije se oglasio osobno ili na twitteru, a Vlada koja reagira, komentira ili se obraća u povodu raznih prigodnih datuma i drugih događaja po običaju kad je u pitanju zaštita na radu nije objavila priopćenje ili uputila poruku putem svojeg glasnogovornika. Ministri rada i zdravstva koji bi na području zaštite na radu i zaštite zdravlja radnika trebali djelovati u uskoj suradnji nisu našli za potrebnim osvrnuti se na područje od posebnog društvenog interesa za koje su nadležni i odgovorni.
Nije se oglasio niti ministar graditeljstva usprkos toga što se najveći broj smrtnih ozljeda na radu bilježi u toj djelatnosti, u prošloj godini čak 21, a u zadnjih 11 godina 118 stradalih sa smrtnom posljedicom. Nismo čuli niti ministra gospodarstva i održivog razvoja, čije je ministarstvo zagovaralo i vladi predložilo „administrativno smanjivanje obveza zaštite na radu“, iako je iz ovog resora djelatnost opskrbe vodom i gospodarenja otpadom prva, a prerađivačka industrija druga po visini registrirane najviše stope ozljeda na radu. Nije li uz energetsku neovisnost i sigurnost na radu obrana nacionalnih interesa?
Nismo čuli niti ravnatelja jedine nacionalne osiguravateljske institucije,Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, kojem bi temeljni interes trebao biti jačanje prevencije,smanjivanje ozljeda i izostanaka s rada zbog nesreća i bolesti na radu. Izostalo je i obraćanje ravnatelja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, kako bi se djelovalo na sprječavanje invalidnosti, gubitka i očuvanja radne sposobnosti primjerenom zaštitom na radu. Svi su imali priliku da ova važna tema, ne bude „netema“, već i njihova tema kako pojedinačna tako i zajednička,kako bi odjeknula, privukla dužnu pozornost i potaknula sve čimbenike na dodatno djelovanje u zauzimanju za sigurno i zdravo radno mjesto i radno okruženje.
Izostala je riječ i dodjela odlikovanja predsjednika Republike Hrvatske zaslužnim pojedincima za ostvarene zapažene rezultate, dugogodišnji rad i zasluge na području sigurnosti i zdravlja na radu. Ali to se na žalost nije dogodilo od samostalnosti hrvatske države ni u prethodnim mandatima. Prošle godine uoči Praznika rada za dugogodišnji sindikalni rad i zasluge u borbi za socijalna prava radnica i radnika, predsjednik je odlučio odlikovati sindikalne čelnike,pa je sada bila prilika da nastavi kontinuitet i u ovom području, čime bi naglasio značaj zauzimanja za zdravlje i sigurnost na radu.
Ministarstvo nadležno za rad uobičajeno je u skladu sa dugogodišnjom praksom organiziralo uz financijsku potporu EU OSHA stručni skup i podijelilo priznanja pojedincima i organizacijama. I ovdje je izostalo već uobičajeno osobno sudjelovanje ministra nadležnog za rad i zaštitu na radu, kao i drugog nadležnog ministra za zdravstvo. Proteklih godina praksa je bila drugačija, jer su dva ministra rada, jedan u mandatu 2011-2016., i drugi u kratkom mandatu 2016-2017. godine svojim osobnim sudjelovanjem na skupovima i uručivanjem nagrada i priznanja pokazivali iskreni interes za ovo područje, upućujući time i jasnu podršku svim ključnim dionicima, motivirajući ih za daljnje aktivnosti.
Na žalost i ovom prilikom na održanom skupu izostale su kritičke riječi o aktualnom stanju koje karakterizira rast ozljeda na radu, smrtnih ozljeda na radu zbog nesreća i bolesti, neizvršene obveze donošenja podzakonskih propisa,zatim, strateškog okvira za razvoj mentalnog zdravlja 2022.-2030., izostanak poticaja i transparentnog sustava osiguranja zaštite zdravlja na radu, podkapacitiranost inspekcije zaštite na radu i timova medicine rada, zastoj u razvoju objedinjenog informacijskog sustava Data Collector ZNR, posljedicama ishitrene Vladine odluke o „admistrativnom rasterećenju“ gospodarstva i posljedičnog utjecaja na sigurnost i zdravlje.
Nije bilo riječi o ratifikaciji konvencije MOR-a br. 187 , neadekvatnom sastavu i ulozi Nacionalnog vijeća za zaštitu na radu te potrebi redefiniranja sadržaja i načina djelovanja tog tijela, zatim, o institucionalnoj organizaciji koja će objediniti područje zaštite na radu i zaštite zdravlja u krovnu javnu ustanovu po uzoru na praksu drugih razvijenih zemalja.Izostala je i riječ o izostanku sustsva bodovnog vrednovanja stalnog stručnog usavršavanja stručnjaka zaštite na radu, potrebnim promjenama u načinu i sadržaju stručnog ispita stručnjaka ZNR, neadekvatnom materijalnom i stručnom statusu stručnjaka zaštite na radu, potrebi uvođenja u vertikalni sustav odgoja i obrazovanja na svim razinama sadržaja o sigurnosti i zdravlju,nerazvijenoj sinergiji između zdravlja na radu, javnog zdravstva i područja zaštite na radu, izostanku nacionalnih kampanja, načinu i alatima za učinkovitije djelovanje inspektora i brojnim drugim nedostacima.
Sindikati imaju i mogu imati značajnu ulogu u promicanju zaštite na radu na razini tvrtki i ustanova, budući imaju instrumente, a to su kolektivni ugovori i zakonom utvrđena nadležnost radničkih vijeća. Pored toga i svi radnici demokratskim izborom svojih legitimnih povjerenika za ZNR imaju mogućnost biti predstavljeni i zaštićeni. Na održanoj sindikalnoj tribini uz kritičke riječi predstavnika sindikata, poslodavaca i nazočnih, nisu izostale opće protokolarne riječi predstavnika ministarstva rada, ujedno i predsjednika Nacionalnog vijeća za zaštitu na radu koji se gotovo nije osvrnuo na prethodno navedene probleme niti najavio njihovo rješavanje. Isto se ponovilo i na stručnom skupu ministarstva nadležnog za rad. Ključna izjava je „odrađeno je gotovo 70 posto propisanih mjera i aktivnosti iz nacionalnog plana do 2027. godine“.
Naravno u tom planu koji nije „prvi strateški dokument“ i koji nije supstitut za Zakonom o zaštiti na radu obveznog donošenja Nacionalnog programa zaštite na radu, nema dovoljno potrenbih sadržaja koji se odnose na područje zaštite na radu i nužne sinergije s područjem zaštite zdravlja.Kao i kod svakog drugog plana i u ovom slučaju,ukoliko su postavljeni niski,nedostatni i neambiciozni ciljevi ,moguće je već u drugoj godini ostvariti gotovo sve i samozadovoljno prezentirati vlastitu uspješnost. Međutim, realno stanje i potreba dinamičnog programskog djelovanja u području sigurnosti i zdravlja na radu, zahtjevaju posve drugačiji pristup; volju, znanje,stručnost, kompetentnost, skromnost, poniznost, uključivost, upornost, širinu djelovanja, sudjelovanje nadležnih i odgovornih pojedinaca i institucija na najvišoj razini i njihovu predanost jačanju i unapređivanju kulture sigurnosti i zdravlja na radu, kao temeljnog radnog i ljudskog prava, a time i jednog od nacionalnih prioriteta.
Kriterije i način odlučivanja o nacionalnoj nagradi i priznanjima za unaprjeđivanje zaštite na radu,potrebno je mijenjati, pri čemu odlučnu riječ o dobitnicima trebaju imati reprezentativni predstavnici iz prakse,potvrđeni profesionalci i stručni autoriteti.Novčani dio koji se dodjeluje uz nagradu za životno djelo ,kao što je ove godine osobnu namjeru uz podršku ovlaštenog predlagača imao nominirani kandidat, potrebno je regulativom usmjeriti u humanitarne namjene a odluku o organizaciji kojoj će se donirati prepustiti dobitniku nagrade.Time će se učiniti pozitivan iskorak u dodatnom isticanju da je djelovanje u području zaštite na radu prije svega humano,plemenito ,čovječno i trajno zauzimanje za sigurnost i zdravlje radnika.
Ono što je bilo pozitivno ove godine to su objavljeni sadržajni, problemski stručni i motivirajući članci na portalu znanstveno-stručnog časopisa „Sigurnost“, sindikalnom listu „Grafičar i mediji“, portalu i newslleteru „Zaštita“, i newslleteru „Suvremena trgovina“. Aktualan, hvalevrijedan i edukativan video film snimila je i objavila tvrtka „Preventa“. Prigodan kratki osvrt posjećajući na ovaj dan objavili su HZJZ i Pliva , a putem plaćenog oglasa u medijima to je učinila i „Jamnica“, podsjećajući na značaj zdravlja na radu, kao i koristi i iskustva sudjelovanja u projektu „Živjeti zdravo“.
Kao i obično i ovom prilikom, uz skroman prilog na javnoj televiziji , izostali su kvalitetni sadržaji o radnim uvjetima i problemima u području sigurnosti na radu u nacionalnim i lokalnim medijima, osim rijetkih izuzetaka.
Ovaj važan dan trebao je i mogao biti nacionalni festival sigurnosti i zdravlja na radu, pri čemu su Nacionalno vijeće za zaštitu na radu,resori rada i zdravstva trebali biti nositelji širokog raspona aktivnosti, a prostor za uključivanje imali su svi prethodno navedeni subjekti od mikro do makro razine, od tvrtki i ustanova do Vlade, Sabora i predsjednika RH.
Za razliku od razdoblja unatrag šest godina kada je bilo pregršt događanja od lokalne do nacionalne razine, zadnjih nekoliko godina ovaj značajan dan prolazi neinventivno, preskromno, nedostatno, nesadržajno i posve nezamjetno.
I kako u takvoj situaciji djelovati na osvješćivanje i razvoj kulture sigurnosti? Nacionalno vijeće za zaštitu na radu trebalo bi imati ključnu ulogu, od sastava članova,u kojemu moraju prevladavati stručnjaci, preko nadležnosti, utjecaja na donositelje odluka i propisa, pa do sadržajnih aktivnosti i organizacije nacionalnih kampanja. Krajnje je loše ukoliko uloga u tom važnom tijelu, a time i autoritet nastaje zbog odnosa moći institucije u kojoj osoba radi, a ne stručnosti i opće prihvaćenosti.Zato je važno da ključni kriterij za članstvo bude struka, što podrazumijeva ukupnost znanja, teorije i prakse u bavljenju područjem zaštite na radu, praktičnog rada i obavljanja raznolikih i složenih radnih procesa.
Prepuštanje i dodjeljivanje časti, imenovanjem na čelo Nacionalnog vijeća za zaštitu na radu od strane predstavnika sindikata i poslodavaca, je uzimanje časti stručnjacima zaštite na radu, koji bi trebali biti glavni , istinski nositelji napora za rješavanje brojnih problema,čija se riječ sluša i uvažava.Ako želimo učiniti usporedbu vrlo lako je uočiti, da je na čelu Nacionalnog vijeća za umirovljenike i starije osobe čelnica najvećeg udruženja umirovljenika ,s dugogodišnjim iskustvom i potvrđenim rezultatima , a ne osoba iz reda zaposlenih u ministarstvu.
Održavanje i očuvanje postojećeg stanja u tako važnom području kao što su sigurnost i zdravlje na radu ne može donijeti očekivane rezultate. Vrijeme je za promjene i ljude koji hoće, znaju i mogu uz najširu političku i društvenu potporu nastaviti uvoditi pozitivne promjene za dobrobit na radu.
I na kraju još jedan konstruktivan poticaj i usmjerenje. Vrijeme je da se Hrvatska angažirano uključi u globalnu kampanju „Vision Zero“, koja se temelji na ideji da se sve nesreće, ozljede i bolesti na radu mogu spriječiti. „Vision Zero“ pruža plan sa sedam zlatnih pravila za pomoć tvrtkama u izgradnji kulture prevencije usmjerene na sigurnost, zdravlje i dobrobit na poslu.Iako su dan sigurnosti i zdravlja na radu, kao i nacionalni dan zaštite na radu bili prava prilika za najavu intenzivnog uključivanja i pokretanje ove kampanje u Hrvatskoj, propust je moguće ispraviti.
Podsjećamo da je s porukom „Europi je potrebno puno više „hodati“ nego „pričati“, Europska konfederacija sindikata (ETUC), krajem listopada prošle godine pozvala Europsku uniju, vlade njezinih država članica i poslodavce da se iskreno obvežu i poduzmu potrebne radnje kako bi postigli nultu smrtnost na radu do 2030.godine. Kako je objavljeno na službenoj stranici ETUC-a svojim potpisima uz sindikalne predstavnike ovaj logični zahjev poduprijeli su pojedini ministri rada zemalja članica i europarlamentarci, ali su izostali potpisi onih iz Hrvatske! Potreba je na to podsjetiti na sjednici nacionalnog Gospodarsko-socijalnog vijeća i Nacionalnog vijeća za zaštitu na radu, i zatražiti da se i hrvatski predstavnici angažirano priključe ovoj internacionalnoj akciji iskorijenjivanja nesreća sa smrtnim ishodom.
Vitomir Begović