Prema najnovijem izvješću Grupacije Svjetske banke Global Economic Prospects očekuje se da će zbog većih cijena energije, više inflacije i povećanih troškova zaduživanja sukob na Bliskom istoku usporiti globalni rast na najnižu razinu od početka pandemije bolesti COVID-19.
Globalni rast trebao bi 2026. usporiti na 2,5 %, što je smanjenje s 2,9 % u 2025. Prognoze u odnosu na siječanj ove godine snižene su za dvije trećine zemalja. Očekuje se da će se globalni rast 2027. povećati na 2,8 %, ali će i dalje biti 0,4 postotna boda manji od prosjeka tijekom 2010-ih. Zbog slabog rasta zemalja u razvoju zaustavljen je rast njihova dohotka prema razinama naprednih zemalja. U svim zemljama u razvoju osim u Kini i Indiji do 2028. dohodak po stanovniku gotovo se deset godina neće približiti razinama u naprednim zemljama.
„U posljednjih deset godina zemlje u razvoju suočavale su se s različitim izazovima”, rekao je Ajay Banga, predsjednik Grupacije Svjetske banke. „Posljedice su drukčije u svakoj zemlji, ali osnovna je zadaća ista: zaštititi ljude i očuvati stabilnost danas te zadržati rast i radna mjesta u budućnosti. Kao odgovor na trenutačni šok pružamo potporu za likvidnost ondje gdje je potrebna; ako se pritisci pojačaju, možemo osigurati dodatna financijska sredstva, jamstva i rješenja za privatni sektor. Naša je zadaća pomoći zemljama da ponovno uspostave kontrolu nad situacijom, nastave provoditi reforme i na kraju izađu jače.”
U izvješću se navodi da je zatvaranje Hormuškog tjesnaca znatno poremetilo energetska tržišta, pri čemu se očekuje da će, uz pretpostavku da će se najgori poremećaji ublažiti u srpnju, prosječna cijena sirove nafte Brent 2026. iznositi 94 USD, odnosno 36 % više od razina iz 2025. Ove godine očekuje se znatno povećanje cijena gnojiva, što će se preliti na cijene hrane. Svi ti pritisci povećavaju globalnu inflaciju, koja bi se ove godine trebala povećati na 4,0 %, što je znatan skok u odnosu na 3,3 % u 2025.
Međutim, rizici su i dalje veliki. Ako poremećaji u opskrbi budu ozbiljniji od onih koji se trenutačno pretpostavljaju i ako budu popraćeni znatnim financijskim stresom, globalni rast mogao bi se u 2026. smanjiti na samo 1,3 %, dok bi se inflacija povećala na 4,4 %.
Očekuje se da će se ove godine rast u zemljama u razvoju s 4,4 % u 2025. smanjiti na niskih 3,6 %, kao u razdoblju nakon pandemije, prije nego što se 2027. vrati na 4,2 %. Zemlje Zaljeva koje su izravno pogođene sukobom najviše će pretrpjeti jer će se njihov rast s 3,9 % u 2025. strmoglaviti na gotovo nulu u 2026. U izvješću se predviđa da će se rast u tim zemljama 2027. – 2028. vratiti na otprilike 5 %, kad se oporavi trgovina i započnu ulaganja u obnovu.
Grupacija Svjetske banke podupire sve zemlje u razvoju koje se suočavaju s različitim krizama. Kao odgovor na sukob na Bliskom istoku u okviru već postojećih instrumenata Grupacija je stavila na raspolaganje 50 – 60 milijardi USD, što uključuje 25 milijardi USD unaprijed dogovorenog financiranja. To se može iskoristiti za unapređenje mjera socijalne zaštite najranjivijih osoba, poboljšanje fiskalnog kapaciteta te osiguranje obrtnog kapitala i potpore za likvidnost za poduzeća i poljoprivredna gospodarstva. Danas više od 30 zemalja aktivno surađuje s Grupacijom Svjetske banke na povećanju pripravnosti i omogućavanju brzog odgovora na krizu u skladu s ovim planom. Ako se sukob i njegove posljedice za gospodarstvo nastave, Grupacija Svjetske banke može povećati svoju potporu na 80 – 100 milijardi USD u razdoblju od 15 mjeseci.
Očekuje se da će južna Azija 2026. imati najveći rast od svih regija, ali će i on znatno usporiti: sa 7 % u 2025. na 6,3 % u 2026. Rast usporava i u supsaharskoj Africi, najviše zbog inflacije prouzročene visokim cijenama hrane zbog nestašica i rasta cijena gnojiva.
„Sukob je utjecao na globalnu aktivnost, ali je svaka kriza ujedno i prilika”, rekao je Ayhan Kose, zamjenik glavnog ekonomista Grupacije Svjetske banke i direktor Grupe za ekonomske izglede. „Ova bi se situacija trebala iskoristiti za poboljšanje okvira javnih politika, ulaganje u infrastrukturu, ubrzavanje reformi koje olakšavaju poslovanje i mobiliziranje privatnog kapitala u svrhu značajnijeg otvaranja novih radnih mjesta.”
U posebnim poglavljima ovog izvješća ispituju se fiskalni izazovi u zemljama u razvoju. Otprilike dvije trećine zemalja u razvoju, i gotovo 90 % zemljama niskog dohotka, izvoznice su sirovina. Međutim, fiskalne pozicije tih zemalja obično su slabije od pozicija drugih zemalja u razvoja jer su njihovi prihodi nestabilniji i manje diferencirani. Pet godina nakon pozitivnog šoka u cijenama sirovina potrošena je većina ostvarenih izvanrednih prihoda, umjesto da su se u uštedjeli i iskoristili za jačanje fiskalnih pozicija. Kako bi stabilizirali cijene sirovina, kreatori politika trebali bi se oslanjati na dobro strukturirana fiskalna pravila i državne investicijske fondove koji su usmjereni na stabilizaciju cijena, bolju mobilizaciju domaćih prihoda i veću diversifikaciju gospodarstva.
U drugim poglavljima ispituje se kako rast duga utječe na sposobnost zemalja da odgovore na krize i ulažu u dugoročne razvojne prioritete te kako se pritom povećavaju troškovi zaduživanja. Od 2010. ukupni državni dug u zemljama u razvoju povećao se s manje od 40 % na više od 70 % BDP-a. Što je više zemlja već zadužena, to više dodatni dug povećava troškove zaduživanja. Analiza je pokazala da je to posebno vidljivo u izloženijim zemljama. Za zemlje s povećanim omjerima duga i BDP-a, snižavanje razina duga može imati znatne financijske koristi, kao što je veći fiskalni prostor za ulaganje u infrastrukturu, zdravstvo i obrazovanje, što potiče gospodarski rast i otvaranje novih radnih mjesta.