Prošlotjedna najava probnim balonima, a potom i odluka Vlade o značajnom rastu plaća državnim dužnosnicima osim kritike opće javnosti, i medijske pozornosti, nije izazvala bilo kakvu javnu raspravu, kao i konkretniju reakciju sindikata (osim onog umirovljenika) i poslodavaca, a začudo rasprava o ovoj interesantnoj temi izostala je i u okviru nacionalnog tripartitnog tijela; Gospodarsko-socijalnog vijeća.
Povećana je osnovica za obračun plaća za 270 državnih dužnosnika kojima će neto plaća već prvog narednog mjeseca nakon 10 godina značajno narasti i to za više od 60 posto, a najvišim dužnosnicima i za 70 posto. Konačna povišica zavisi od staža, broja djece i koeficijenta koji je predviđen za njihovo radno mjesto. Slijedeća korekcija plaća državnih dužnosnika najavljena je na jesen, kada će se raspravljati o koeficijentima. Sve to događa se uz izostanak reformi u javnom sektoru, u vrijeme povećanja broja državnih dužnosnika, zapošljavanja posebnih i drugih savjetnika u ministarstvima. Prilikom obrazloženja odluke rečeno je i da je povećanje plaća državnim dužnosnicima antikorupcijska mjera, što je naišlo na čuđenje i negodovanje u javnosti.
Povećanje plaća državnih dužnosnika za proračun će na godišnjoj razini značiti izdatak od dodatnih 9,8 milijuna eura, a do kraja ove godine rebalansom ili preraspodjelom morati će se osigurati 4 milijuna eura. Dodatni problem je što se to događa u trenutku kada ministar financija Primorac traži uštede u proračunu od 1,5 milijardi eura zbog čega u pitanje dolazi ostvarivanje dinamike pojedinih infrastrukturnih projekata.
Kao osnovni argumenti navedeno je da su sadašnje plaće ministara po rangu u njihovim resorima na 40 – 50 i još nižim mjestima. Međutim, pri tome je izostalo obrazloženje da je navedeni rang rezultat odluke samih ministara i Vlade, odnosno kako je pohvalno rečeno „povijesnog“ povećanja plaća državnim i javnim službenicima, čime su značajno povećane plaće glavnih tajnika, ravnatelja uprava i načelnika sektora u ministarstvima. Tako da uz druga materijalna prava i dodatke, glavni tajnik u ministarstvu ima plaću od 3.269 eura neto, dok ravnatelji uprava imaju oko 3.126 eura neto, načelnici sektora primaju 2.628 eura neto, a ministri su do ovog povećanja zaostali na oko 2.500 eura. Stručnjaci iz privatnog sektora procjenjuju da na otvorenom tržištu rada pojedinci iz navedenih kategorija rukovodećih državnih službenika i dužnosnika u području u kojem rade ne bi mogli ostvariti takva primanja, a neki ne bi mogli niti konkurirati za konkretne poslove.
Stručnjaci ocjenjuju da je i u ovom slučaju korekcija plaća učinjena površno, na višestruko pogrešan način, i to na brzinu, u ljetno vrijeme, bez analitičke podloge i stručne rasprave, nije usklađena visina koeficijenata za pojedina dužnosnička mjesta (kriteriji složenosti, odgovornosti i dr.), nisu istovremeno uređene sve plaće u okviru državne uprave putem koeficijenata počevši od najviše hijerarhije do najniže i dr.
“Ministri trebaju imati plaću koja odgovara hrvatskoj državi i hrvatskoj ekonomiji, a oni koji ih izabiru trebaju izabrati ljude koji će svojim rezultatima opravdati tu plaću. To što oni slabo rade, nije razlog da im se još smanji plaća. Koeficijent za plaću ministra trebalo bi odrediti u odnosu na prosječnu hrvatsku plaću. Kako je prosječna hrvatska plaća deformirana sa onima koji imaju najveće plaće pa dižu prosjek, prije svega bi iz ukupne mase trebalo isključiti 20 posto najvećih plaća i onda na temelju preostalih 80 posto izračunati prosjek.
Danas je prosječna plaća u Hrvatskoj 1350 eura. Izbacite li onih 20 posto najviših plaća, onda će prosjek doći negdje na 1000 eura što je zapravo realna prosječna plaća u Hrvatskoj. Na tu prosječnu plaću bi ministar trebao imati koeficijent od 3.5, predsjednik vlade između 4 ili 4,5 puta, a predsjednik države možda pet puta”, rekao je između ostalog ekonomski stručnjak Ljubo Jurčić, komentirajući odluku Vlade za portal Dnevno.
„Za Hrvatsku udrugu poslodavaca (HUP) nema dilema, rast plaća javnog sektora neće imati pozitivan efekt na inflaciju te je snažan rast javne potrošnje iz izborne godine neodrživ. HUP je, u više navrata od jeseni prošle godine naglašavao kako rekordno povećanje mase plaća i neto plaća zaposlenika opće države, na žalost, nije povezano s reformom javne uprave, rastom produktivnosti javnog sektora i državne administracije ili pak ciljanim nagrađivanjem najkvalitetnijih zaposlenika, rekao je za „Lider“, Hrvoje Stojić, glavni ekonomist HUP-a.
„Snažan rast plaća u javnom sektoru uz činjenicu da smo među rijetkim članicama EU gdje plaće u javnom sektoru u prosjeku premašuju one u privatnom sektoru, stavlja hrvatske privatne tvrtke pred velike izazove, jer država pritišće tvrtke da dižu primanja zaposlenih znatno brže od rasta produktivnosti“, naglasio je Stojić.
I tu nije kraj, već slijedi nastavak. Umjesto reorganizacije lokalne i regionalne samouprave, objedinjavanja i smanjivanja predstavničkih tijela administracije i broja dužnosnika, kao i povezivanja lokalnih tvrtki, i na toj razini već se očekuje i najavljuje daljnje povećanje plaća načelnika, gradonačelnika i župana, kao i njihovih zamjenika, a to će opteretiti lokalne proračune; porezne obveznike i gospodarske subjekte.
Javnost ukazuje da odlukom o značajnom povećanju plaća državnim dužnosnicima nema garancije da će svaki dužnosnik stručno, kompetentno, učinkovito i odgovorno obavljati svoj posao, u interesu građana i gospodarstva. Stručnjaci podsjećaju na proteklo razdoblje u kojem su učinjene uz dobre poteze i određene štetne radnje pripremom i donošenjem propisa s negativnim posljedicama po građane i gospodarstvo, a bez preuzimanja i utvrđivanja odgovornosti.
Zadaća je svakog čelnika ministarstva da redovito nadzire, planira i usklađuje sve potrebne aktivnosti koje se odnose na donošenje i primjenu zakona i podzakonskih propisa iz svoje nadležnosti, ostvarivanje drugih programskih zadaća, etičko ponašanje potčinjenih u odnosu prema poduzetnicima, građanima i suradnicima, te učinkovito, stručno, savjesno i odgovorno ispunjavanje povjerenih javnih poslova. Dosadašnja praksa je pokazala, podsjeća struka, na nekvalitetnu pripremu propisa, mnogobrojne propuste i nečinjena, o čemu kao primjer, koji nije izoliran, svjedoči i izvješće Ustavnog suda upućeno predsjedniku Vlade, da podzakonski akti iz djelokruga ministara nadležnih za zdravstvo i rad nisu još uvijek donijeti niti nakon proteka 8 godina od zakonom utvrđenog roka! Cijelo to vrijeme svi u hijerarhiji primaju plaću i ostvaruju druga prava, kao da je sve učinjeno stručno i na vrijeme!
Javnost očekuje da još jedno povećanje plaća, bez jasnih kriterija nagrađivanja i ocjene ostvarenih ciljeva i rezultata rada u javnom sektoru, neće rezultirati nastavkom takvog ponašanja. Da bi se to i ostvarilo potrebne su neodložne promjene u organizaciji rada, praćenju radnog učinka, i plaćanju konkretnih rezultata rada, umjesto isplate fiksne plaće, kako bi javni sektor bio u službi gospodarstva i građana.
Vitomir Begović
