“Uzevši u obzir ciljani proračunski manjak za 2024. predstavljen Europskoj komisiji i trenutačnu fiskalnu poziciju Republike Hrvatske, ne postoji fiskalni prostor za daljnja povećanja rashoda državnog proračuna u 2024., već je nužno ozbiljno razmotriti mjere za njihovo smanjenje”, navedeno je između ostalog, u dopisu koji je ministar financija Marko Primorac uputio svojim kolegama u Vladi.
Najavljen je rebalans proračuna za 2024. godinu, kojim se rashodi žele smanjiti za visokih 1,56 milijardi eura, odnosno značajnih 5,5 posto proračuna.
Svim proračunskim i izvanproračunskim korisnicima naloženo je da provedu detaljnu analizu svojih financijskih planova za 2024., 2025. i 2026., racionaliziraju potrošnju i definiraju maksimalne uštede na rashodovnoj strani, te da rashode linearno srežu za deset posto.
Analitičari i stručnjaci ocjenili su da je očito predizborno ispunjavanje obećanja o povećanju plaća za sve državne i javne službenike od gotovo 1,63 milijardi eura, razlog za najavljeno i očito neizbježno postizborno rezanje proračuna. Iako se na neodrživost rashoda upozoravalo još u vrijeme rasprave o prijedlogu proračuna u studenome 2023. godine,na to se nije osvrtalo. Osim podsjećanja o povijesnom povećanju plaća i dobivenoj trci s inflacijom, nije prezentiran niti jedan ekonomski aspekt koji bi potkrijepio predloženo a zatim i usvojeno.
Ustvari pitanje plaća porenuto je nakon najdužeg štrajka učitelja i nastavnika u studenome 2019. godine, kada je Vlada preuzela obvezu u roku od šest mjeseci donijeti novi model reguliranja plaća u javnom sektoru i najavila da će za to angažirati strane eksperte. Međutim, sve to protegnulo se pune četiri godine do kraja 2023. godine, te je usvojen model koji ne sadrži bitno;mjesečno individualno vrednovanje i nagrađivanje ostvarenih ciljeva i radnih rezultata.
Razvidno je da se dugi niz godina u Državnom proračunu pojavljuju nedostatna sredstva za izvršavanje obveza prema zaposlenima u javnim i državnim službama,ili servisiranje drugih obveza proračunskih korisnika. I onda se u takvim situacijama činila preraspodjela sredstava i rebalans proračuna, uzimajući štedljivima, a dajući onima koji su nerealno planirali ili više trošili od predviđenog.
Zakonom o fiskalnoj odgovornosti ograničava se visina rashoda i manjka opće države i javnog duga, odgovornost za namjensko i svrhovito korištenje proračunskih sredstava te jača sustav kontrola i nadzora radi osiguranja fiskalne odgovornosti.Posebnom godišnjom ovjerenom izjavom o fiskalnoj odgovornosti čelnici ministarstava i drugih tijela ,kao korisnici državnog proračuna potvrđuju: zakonito, namjensko i svrhovito korištenje sredstava,te učinkovito i djelotvorno funkcioniranje sustava unutarnjih kontrola u okviru proračunom odnosno financijskim planom utvrđenih sredstava.Cilj Zakona je jasan, a ostaje za analizu način i rezultati provedbe ovog Zakona, otklanjanje uočenih propusta i jačanje fiskalne odgovornosti.
Istovremeno dok se najavljuje potreba rezanja izdataka, i na početku ovog mandata Vlade iznose se zahtjevi koji dalje povećavaju rashode državnog proračuna; uvodi se veći broj državnih tajnika,najavljuju se daljnji zahtjevi za zapošljavanje posebnih i običnih savjetnika ministara pod opravdanjem „da ministri u svojem kabinetu moraju imati ljude od svojeg povjerenja !?“. Navedeno upućuje na zaključak da se nema povjerenja u kadrove u državnoj upravi na čelnim pozicijama;ravnatelje uprava i načelnike sektora, koji trebaju kao i u drugim zemljama biti nositelji stručnih poslova, karijerni i nestranački profesionalci.
Prva godine mandata ove Vlade i Sabora trebala bi rezultirati ispravljanjem propusta tj. nečinjenja u prethodnom razdoblju, u kojem između ostalog nisu učinjene važne promjene koje imaju utjecaj na gospodarstvo,zaposlene u drugim sektorima, poreznu politiku i dr. Konačno je potrebno krenuti u pravu reformu; reorganizaciju,racionalizaciju i optimizaciju državne i javne uprave, što je trebalo prethoditi i donošenju Zakona o plaćama u javnom i državnom sektoru,kao i Uredbi o koeficijentima, ali je izostalo !Još uvijek su prisutna preklapanja u poslovima državne uprave, ovisno o tijelima postoje viškovi i manjkovi kadrova, a ulaganje u infomatizaciju poslovanja trebalo je doprinjeti smanjenju izvršitelja i većoj učinkovitosti u radu.
U gospodarstvu restrukturiranje i prilagodbe u svim segmentima poslovanja stalni su procesi, a sastavni dio toga je i upravljanje ljudskim resursima; od odgovarajuće organizacije, optimizacije broja izvršitelja, programa cjeloživotnog učenja i razvoja, do motivacije i nagrađivanja ostvarenih rezultata rada.
Hrvatskoj treba mala, stručna, jeftinija, profesionalna i depolitizirana državna uprava, koja će imati kontinuitet i stabilnost, i koja neće ovisiti o političkim promjenama; ministri i državni tajnici u ministarstvima su promjenjivi, a ostalo treba biti na visokoj profesionalnoj i vanstranačkoj razini.
Reforme su prijeko potrebne i u drugim važnim područjima:zdravstvu,obrazovanju, pravosuđu,stambenoj politici poreznoj politici, i dr.
Uvedenu uranilovku s neporeznim naknadama kojima se dugoročno opterećuju radnici, ali i umirovljenici, kao i smanjuju prihodi proračuna potrebno je uključiti u plaće, čime bi se osiguralo i odgovarajuće usklađivanje mirovina. U vrijeme Covida-19 takva mogućnost kao prijelazno rješenje bila je prihvatljiva, ali samo na kratki rok. Jedan od bivših dugogodišnjih ministara financija nije želio niti čuti o zahtjevima za širenje prostora za isplatu neporeznih naknada,iz posve razumljivih razloga.
Hrvatska nema politiku plaća pa se i na tom važnom području događaju propusti koji posljedično rezultiraju kresanjem nekih drugih rashoda ili prologiranjem investicija,kao što se sada najavljuje uz rebalans Državnog proračuna.
Prilika je podsjetiti da je 2002.godine tripartitnim dijalogom u okviru Gospodarsko-socijalnog vijeća (GSV), uz sudjelovanje ekonomskih eksperata zaključen sporazum „Partnerstvo za razvoj“ ,kojeg su potpisnici bili Vlada, HUP i sindikalne središnice (izuzev jedne), a pored detaljno razrađenih strateških pitanja , posebni dokument odnosio se na „Politiku plaća“, tj. usklađivanje plaća s rastom produktivosti i BDP-a. Međutim, zbog oportuniteta jedne organizacije koja nije pristupila zajedničkom dogovoru nije bilo moguće taj dokument nesmetano ostvarivati u narednim godinama, i time je propuštena velika prilika djelovanja na duge staze.
Ovih dana i bivši ministar financija Zdravko Marić, u razgovoru za jednu TV kuću ,ne sporeći potrebu povećanja plaća, rekao je da bi rast plaća trebao biti usklađen s rastom produktivnosti.
Odgovarajući u razgovoru za „Jutarnji list“ na konstataciju da u Hrvatskoj u posljednje vrijeme nerijetko čujemo da nam je hitno potreban rast plaća, ekonomski stručnjak prof. dr. sc. Mladen Vedriš, između ostalog je rekao: „Da, veće plaće su neophodne, no one mogu doći samo iz nove vrijednosti koju je firma stvorila. Plaće mogu biti veće samo ako je ukupna ekonomska situacija bolja. Za veće plaće trebamo pokretače ekonomije, što znači kvalitetno upravljanje, primjereno obrazovanje i uspješan regionalni razvoj, no do tih okvira nećemo doći nikakvim dekretom, nego samo uspješnim djelovanjem države, zaključio je dr. Vedriš“.
Eurostat je objavio da je inflacija u Hrvatskoj u prošloj godini iznosila 4,9 posto na godišnjoj razini, što je najviša stopa u eurozoni prema indeksu HICP. Nakon uvođenja eura cijene hrane nezaustavljivo rastu, i logično je da rastu očekivanja za ubrzani rast plaća.Zato su nužna odgovarajuća dugoročna i održiva rješenja.
Vlada i socijalni partneri moraju preuzeti svoju ulogu,ali i obveze i odgovornosti, i u okviru nacionalnog tripartitnog tijela GSV-a, usuglasiti sva ključna reformska pitanja, uključivo i politiku plaća koja mora pratiti prije svega kretanje produktivnosti.
Vitomir Begović
