„S jedne strane ovo nam je uvid da će poseban fokus pri oporavku biti potreban turističkom sektoru. No, dugoročno, iako smo trenutno zauzeti tekućim izazovima i gašenjem požara, moramo razmišljati i o životu i gospodarstvu nakon krize. Moramo razvijati gospodarstvo na način koji jamči sigurnost, konkurentnost i robusnost te napokon usvojiti lekciju da ne valja držati sva jaja u istoj košari,“ rekao je predsjednik HGK Luka Burilović komentirajući utjecaj koronavirusa na turizam i iznimnu važnost i ulogu ovoga sektora u uravnoteženju tekućeg računa platne bilance.
Naime, u razmjeni roba, usluga i kapitala s inozemstvom, Hrvatska je od 2014. godine ostvarivala suficit – u tekućim transakcijama od najmanje 0,3% do najviše 3,4% vrijednosti BDP-a, a zajedno u tekućim i kapitalnim transakcijama od najmanje 0,7% do najviše 5,0% BDP-a.
Upravo je tih rekordnih 5% BDP-a ostvareno u posljednjoj, 2019. godini. Naime, u tekućim i kapitalnim transakcijama prošle je godine ostvaren rekordan suficit u iznosu od 2,7 milijardi eura, što je bilo 57% više nego prethodne godine. Tome je nešto više pridonio rast u tekućim nego kapitalnim transakcijama, iako je i kod kapitalnih zabilježen visok rast (od 53%). Saldo tekućih transakcija je, kao i obično, bio pod dominantnim utjecajem odnosa negativnog salda pri razmjeni roba te pozitivnog salda pri razmjeni usluga.
Tako je prirast suficita pri razmjeni usluga (1,1 milijardu eura) bio viši od prirasta deficita pri razmjeni roba (706 milijuna eura), što je omogućilo rast suficita tekućeg računa. Pritom je visok rast suficita na uslužnom podračunu bio rezultat još jedne rekordne turističke sezone u kojoj su prihodi od inozemnog turizma ostvareni ne samo na rekordno visokoj razini od 10,5 milijardi eura nego i s rekordnim prirastom u jednoj godini (za 1,038 milijardi eura).
To pokazuje iznimnu važnost i ulogu turizma u uravnoteženju tekućeg računa platne bilance odnosno uravnoteženju razmjene roba i usluga. Prihodi od putovanja, kao dio prihoda od svih usluga, posljednjih su godina rasli brže od izvoza svih roba te je 2019. godine njihova vrijednost bila samo 17% niža od vrijednosti izvoza roba, čime joj se najviše približila od 2009. godine.
Rast prihoda od putovanja ujedno je bio ključan za rast prihoda od svih usluga, čija je vrijednost bila viša od izvoza svih roba posljednjih pet godina (u 2019. godini za rekordnih 18,9%). Ujedno, pri razmjeni usluga, za razliku od roba, ostvaruju se vrlo niski rashodi u odnosu na prihode, zbog čega je saldo pri razmjeni usluga uvijek pozitivan, kao što je saldo pri razmjeni roba uvijek negativan. Naime, prihodi od usluga su u 2019. godini bili 6,7 puta viši od rashoda od usluga, a prihodi od roba bili su 44% niži od rashoda od roba.
Pritom su ostale usluge marginalno važne u međunarodnoj razmjeni prema turizmu. Tako se od ostalih usluga ostvaruje samo oko 20% prihoda od ukupnih usluga, a prva usluga nakon turizma koja ostvaruje najviše prihoda je prijevoz (koji je jednim dijelom povezan s turizmom) koji ostvaruje samo oko 10% vrijednosti prihoda od onoga koji se ostvaruje u turizmu.
Zbog tako velike izloženosti tekućih transakcija turizmu u okviru platne bilance, izvjesno je da će se ove godine kretanja u tekućim transakcijama drastično promijeniti zbog dramatičnog negativnog utjecaja epidemije koronavirusa na turizam.
Promjene, odnosno znatno smanjenje turističkog prometa i prihoda od inozemnog turizma očekuje se i na globalnim razinama – procjene Svjetske turističke organizacije govore o smanjenju turističkih dolazaka za 20 do 30%, a deviznih prihoda za trećinu (no kako su ti podaci od 26. ožujka, odnosno sada stari već dva tjedna, vjerojatno će nove procjene biti i drastičnije).
Te su procjene i sada puno drastičnije od onoga koliko je financijska kriza utjecala na pad globalnoga turizma 2009. godine (samo 4% u dolascima) ili epidemija SARS-a 2003. (pad broja dolazaka za samo 0,3%). U Hrvatskoj je godišnji pad 2009. godine također bio blag: u dolascima inozemnih turista ispod jedan posto, a u deviznom prihodu od turizma za samo 14%.
Kolika je razlika između ove dvije krize, vidljivo je već u ožujku kada je prema podacima eVisitora vidljiv drastičan godišnji pad dolazaka (-80,3%) i noćenja (-64,5%) inozemnih turista te se i kumulativno u prvom kvartalu bilježi pad (-41,3% u dolascima te -27,2% u noćenjima inozemnih turista). To još ne predstavlja veći problem za platnu bilancu budući da se u prvom kvartalu ostvaruje vrlo mali prihod od inozemnog turizma (tek oko 4,5% od ukupnog godišnjeg prihoda, prošle godine 486,2 milijuna eura).
Problem će biti puno vidljiviji već u drugom, a posebno će biti naglašen u trećem kvartalu kada se ostvaruje više od 60% ukupnih godišnjih deviznih turističkih prihoda. Drugi je kvartal već zasigurno potpuno izgubljen (to bi bilo, prema podacima za drugi kvartal prošle godine, 2,3 milijarde eura „izgubljenog“ deviznog prihoda od turizma), a za najvažniji treći (kada je prošle godine ostvareno 6,6 milijardi eura prihoda) ostaje još neizvjesna oštrina pada.
Za ostvarenje deficita na tekućem računu dovoljan bi bio pad deviznih turističkih prihoda od 30% uz nepromijenjene ostale vrijednosti na tekućem računu. No valja očekivati i promjene pri razmjeni roba, i na strani izvoza i na strani uvoza. Uz pretpostavku pada prihoda i rashoda pri razmjeni roba od 20%, devizni prihod od turizma trebao bi pasti najmanje 45% da se ostvari deficit na tekućem računu, a izvjesnije je da će pad biti znatno viši.
Takva kretanja znače ujedno i smanjeni priljev deviza u zemlju, što će stvarati i veće deprecijacijske pritiske na kunu, koji su već u ožujku bili znatni (HNB je tijekom ožujka čak u pet navrata prodavao devize bankama, što su ujedno bile prve prodaje deviza odnosno prva djelovanja na deprecijacijske pritiske na kunu deviznim intervencijama od 2015. godine).
