U Rektoratu Sveučilišta u Zagrebu održana je 37. tradicionalna konferencija za trgovce i proizvođače Magros 2025, pod krovnom temom “Nova pravila igre u maloprodaji”. Događaj je održan uz prigodno obilježavanje 50 godina neprekinutog izlaženja časopisa Suvremena trgovina, najdugovječnijeg specijaliziranog glasila za trgovinu u Hrvatskoj. Program je započeo kratkim filmom o razvoju hrvatske trgovine kroz pet desetljeća rada redakcije, a zatim i nizom uvodnih obraćanja visokih uzvanika te dodjelom zahvalnica zaslužnim pojedincima i institucijama.
Znakovita obljetnica struke i medija struke
Kako je podsjetio organizator, glasilo je 1976. pokrenuto pod nazivom Supermarket, a 1992. preimenovano u Suvremena trgovina. Osnivač je bio Tihomir Sertić, koji je časopis vodio gotovo tri desetljeća, a nasljeđe je nastavilo uredništvo pod vodstvom Srećka Sertića, direktora i glavnog urednika, uz dva velika redizajna (1996. i 2007.) te ulazak u digitalno doba kroz portal koji okuplja više od 46.000 korisnika u regiji. Tijekom pet desetljeća više od 7.500 autora pisalo je za časopis, a više od 10.000 sudionika pohađalo je stručne skupove, konferencije, panele i radionice koje redakcija organizira – od prvog skupa Mercurion (1976.) do konferencije Magros koja traje do danas i ostavila je „dubok trag“ u uređenju tržišta i percepciji trgovine.
Vrijednost se danas mjeri povjerenjem, iskustvom i odgovornošću
U pozdravnom govoru Srećko Sertić, direktor i glavni urednik Suvremene trgovine, naglasio je kako „trgovina kakvu smo poznavali više ne postoji“: vrijednost se „ne mjeri samo prodajom, nego povjerenjem, iskustvom i odgovornošću“. Dodao je da kupci traže transparentnost, brigu za okoliš i zajednicu te da brendovi moraju imati svrhu, a ne samo proizvode. „Pravila su brža, složenija i zahtjevnija – ali nikad nisu nudila više prilika,“ poručio je, pozvavši na dijalog svih karika lanca, od malih i velikih trgovaca, proizvođača i logistike do akademske zajednice i državne administracije.
Izaslanica Predsjednika RH otvorila konferenciju
Konferenciju je službeno otvorila mr.sc. Martina Ciglević, izaslanica Predsjednika Republike Hrvatske Zorana Milanovića i pomoćnica savjetnika Predsjednika RH za ekonomiju. U ime Predsjednika istaknula je da je trgovina, po udjelu u BDP-u, prihodima, dobiti i zaposlenosti, jedna od najvećih i najvažnijih grana hrvatskog gospodarstva, te da su pred njom izazovi inflacije, manjka radne snage i povećanja produktivnosti. „Hrvatska treba snažnu i razvijenu trgovinu koja podupire domaću proizvodnju,“ poručila je, te proglasila Magros 2025 otvorenim.
Akademska i gospodarska zajednica: znanje, podaci i suradnja
U ime domaćina, prof.dr.sc. Stjepan Lakušić, rektor Sveučilišta u Zagrebu, istaknuo je da je „obrazovanje najvažnija industrija“ – bez sustavne izgradnje znanja nema ni digitalne transformacije trgovine, ni iskoraka koji od struke očekuju tržište i potrošači. Naglasio je važnost povezivanja sveučilišta s gospodarstvom i ministarstvima radi pripreme stručnjaka za budućnost.
U ime Hrvatske gospodarske komore obratila se Maja Bogović, direktorica Sektora za trgovinu HGK, iznijevši svježe podatke iz istraživanja potrošačkih navika: prosječni kupac u Hrvatskoj u jednom mjesecu promijeni 4,58 prodavaonica, što upućuje na vrlo visoku konkurenciju i nisku lojalnost – stoga je operativna i uslužna izvrsnost trgovaca nužan preduvjet opstanka.
U ime Talijansko-hrvatske gospodarske komore publici se obratila Andrea Perkov, glavna direktorica, naglašavajući da su kružna ekonomija, održivost i post-digitalna transformacija zajednički izazovi koje je moguće ubrzati prekograničnom suradnjom talijanskog i hrvatskog gospodarstva.
U ime Hrvatske udruge poslodavaca govorila je Marijana Filipić, direktorica granskih udruga HUP-a, poručivši da nova pravila donose i nove prilike: učinkovitije korištenje resursa, veću održivost i konkurentnost – ali i sve složeniji regulatorni okvir koji traži stalnu suradnju institucija, poduzetnika i struke.
Robert Fućak, član Upravnog odbora Saveza udruga malih trgovca RH i predsjednik Udruge trgovaca „051“ Rijeka, posebno je pozdravio predstavnike institucija, akademske zajednice, politike, medija, kao i sve članove i suradnike koji svojim radom doprinose razvoju domaće trgovine.
„S nama su danas i oni koji su već ostavili dubok trag u struci, ali i nova generacija trgovaca — pred kojom je, uvjeren sam, svijetla budućnost“ – istaknuo je Fućak i nastavio: „Kažu da s poslovnih sastanaka svi sudionici odlaze barem malo nezadovoljni. No, ja želim da s ove konferencije odemo svi ispunjeni — pozitivnom energijom, inspirirani novim idejama i ponosni na ono što zajedno stvaramo. Želim svima uspješan rad, a organizatoru čestitam na obljetnici — uz iskrene želje za još mnogo uspješnih godina pred nama“.
Ministarstvo gospodarstva: zakon protiv greenwashinga i EU platforma za popravak
Branka Augustinović, ravnateljica Uprave za trgovinu i unutarnje tržište Ministarstva gospodarstva, najavila je izmjene i dopune Zakona o zaštiti potrošača koje će jasno sankcionirati zavaravajuće i neistinito ekološko oglašavanje (greenwashing) te uvesti obvezu certificiranja oznaka održivosti. Podsjetila je i na europsku Platformu za popravak, koja bi od 2027. trebala olakšati potrošačima pronalazak kvalificiranih servisera, a serviserima omogućiti besplatno oglašavanje usluga. „Uspjeh kružne ekonomije u maloprodaji moguć je samo zajedničkim naporima – proizvođača, trgovaca, institucija i potrošača,“ zaključila je.
Svečana dodjela zahvalnica
U povodu jubileja uručene su zahvalnice Suvremene trgovine zaslužnim pojedincima, nekima na samom skupu, a nekima koji nisu bili u mogućnosti doći, će biti uručene kasnije. A dobitnici su: mr.sc. Branko Pavlović, Milan Vanđura, prof.dr.sc. Krešimir Buntak, prof.dr.sc. Dario Dunković, prof. Zrinka Kenđelić, prof. Darko Grgurić, Hrvoje Šimić, Zlatica Štulić, Tomislav Stantić, Marijana Filipić, Andrea Perkov, Mirko Mrakužić, Martin Evačić, Mirko Budimir, Bernarda Cecelja, Ana Knežević, Petar Šimić, Ivona Bačelić Grgić, Sanja Smoljak Katić, Milica Rakuša Martulaš, prof.dr.sc. Marijana Ivanov, Maja Bogović, prof.dr.sc. Ljubo Jurčić, Vjeran Vrbanec, dr.sc. Rajko Bujković, Ivan Ćibarić, Dubravka Liebl, Josip Zaher, prof.dr.sc. Aleksandar Erceg, Željko Jelić, dr.sc. Dragan Kovačević, Boris Vukelić, Mijo Šimić, prof.dr.sc. Siniša Zarić, Ivan Katavić, Irena Weber, prof.dr.sc. Zvonimir Pavlek, prof.dr.sc. Zdenko Segetlija, Ivana Kolar i Ante Gavranović.
Struka, održivost i nove generacije u fokusu
Nakon svečanog otvaranja i pozdravnih govora, drugi dio tradicionalne konferencije Magros 2025 u Rektoratu Sveučilišta u Zagrebu donio je niz stručnih izlaganja pod zajedničkim motom „Nova pravila igre u maloprodaji”. U fokusu su bile teme makroekonomskih trendova u trgovini, održivih praksi i kružnog gospodarstva, te promjena na tržištu rada koje dolaze s novim generacijama zaposlenika.
Makroekonomski pogled na trgovinu: jučer, danas i sutra
Prvo pozvano predavanje održala je prof.dr.sc. Marijana Ivanov s Ekonomskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, pod naslovom „Trgovina – jučer, danas, sutra“. Kao makroekonomistica, prof. Ivanov ponudila je sveobuhvatan pregled pozicije trgovine u hrvatskom gospodarstvu kroz povijesne, strukturne i razvojne pokazatelje.
Prema njezinim podacima, sektor trgovine, smještaja, ugostiteljstva, prijevoza i skladištenja zajedno čini 24,1% bruto dodane vrijednosti Hrvatske (BDV) – što je povećanje u odnosu na 22,3% iz 1995. godine. Istaknula je da je trgovina jedan od najstabilnijih sektora, uz izraženu otpornost i blagi trend rasta, ali i visoku osjetljivost na razdoblja recesije.
Posebno je naglasila da trgovina raste brže od gospodarstva u prosjeku – 1,9 puta u razdoblju 2016.–2024., dok je ukupno gospodarstvo raslo 1,5 puta. „Trgovina je ogledalo gospodarstva – sve što se događa u ekonomiji, odražava se u trgovini“, istaknula je prof. Ivanov.
Govoreći o aktualnim izazovima, upozorila je na pad realnog prometa hranom i pićem te na nastavak inflacijskih pritisaka, osobito u kategoriji hrane. „Nominalni rast prihoda nije stvarni rast – rast cijena prikriva pad volumena prodaje“, rekla je.
Zaključila je da Hrvatska ulazi u fazu usporavanja rasta osobne potrošnje i realnih plaća, dok su potrošačka očekivanja sve pesimističnija. „Inflacija je postala strukturna, a trgovina je prva na udaru percepcije. Kupci vide cijene, ne lanac koji im prethodi“, dodala je profesorica Ivanov.
Prof.dr.sc. Dario Dunković: Kružna ekonomija i održiva maloprodaja
Sljedeće predavanje održao je prof.dr.sc. Dario Dunković, također s Ekonomskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, na temu „Napredak održivih praksi i kružne ekonomije u hrvatskoj maloprodaji”.
Profesor Dunković je pojasnio da je kružno gospodarstvo „operativni model“ kojim se ostvaruje održivost: „cilj je da proizvodni ciklus nema otpadni materijal, da se materijali vraćaju u uporabu i da se krug stalno zatvara“.
Govorio je o sedam ključnih praksi zelene maloprodaje:
1. ponuda ekološki prihvatljivih proizvoda,
2. energetska učinkovitost trgovina,
3. smanjenje otpada i ambalaže,
4. održivi opskrbni lanci,
5. komunikacija i edukacija potrošača,
6. digitalna putovnica proizvoda,
7. lokalizacija izvora i logistike.
Podsjetio je da 98% emisija stakleničkih plinova (tzv. scope 3) ne nastaje u trgovinama, već u opskrbnim lancima – od dobavljača i transporta do odlaganja otpada. „Maloprodaja sama ne može značajno smanjiti emisije – mora utjecati na svoje dobavljače“, upozorio je Dunković.
Posebnu je pažnju posvetio problemu greenwashinga, odnosno zavaravajućeg ekološkog oglašavanja, te naglasio da trgovci moraju biti oprezni s oznakama i pakiranjima proizvoda. Kao primjer dobre prakse naveo je uvođenje digitalne putovnice proizvoda i sustava refil stanica za punjenje ambalaže, što su već implementirali brojni europski lanci.
„Sto godina nakon Mije Mirkovića još uvijek tražimo rješenje za ambalažu“, rekao je profesor uz osmijeh, zaključujući da je najveći prostor za napredak u proizvodnji materijala, lokalizaciji lanaca i transparentnom informiranju potrošača.
Mladi o budućnosti rada: od stvarnih do virtualnih migracija
Treće izlaganje održala je nasl.doc.dr.sc. Maja Vizjak, znanstveni suradnik Instituta za istraživanje migracija, s temom: Stavovi studenata/ica u Hrvatskoj o promjenama na tržištu rada, projekta „Od stvarnih do virtualnih migracija“.
Predstavila je rezultate istraživanja provedenog među 900 studenata u Hrvatskoj, kojim se ispituju njihova očekivanja i spremnost na nove oblike rada u digitalnom dobu.
„Prvi put u povijesti migracije idu u suprotnom smjeru – digitalizacija omogućava rad iz Hrvatske za svijet“, naglasila je Vizjak. Većina ispitanih studenata otvorena je za digitalno nomadstvo i rad na daljinu, ali i dalje preferira hibridni model – dva do tri dana rada od kuće i ostatak u uredu.
U istraživanju su studenti istaknuli plaću i stabilnost kao glavne motivatore pri odabiru poslodavca, dok su glavne prednosti rada na daljinu smanjen stres i troškovi putovanja. Međutim, upozorili su i na manjak socijalnih kontakata i osjećaj izoliranosti.
Zanimljivo, čak 85% ispitanika smatra da se u hrvatskim tvrtkama još uvijek nedovoljno primjenjuju digitalni oblici rada, a istodobno se vidi povjerenje u sustav i želja da poslodavci organiziraju dodatne edukacije.
„Rad u doba ekrana više nije budućnost – to je sadašnjost koju živimo“, poručila je Vizjak u zaključku, dodajući da će budućnost tržišta rada ovisiti o vještinama, agilnosti i prilagodljivosti novih generacija.
Održiva trgovina između profita, propisa i stvarnosti
U nastavku su slijedila tri uvodna izlaganja i panel diskusiju pod naslovom „Transformacija hrvatske maloprodaje kroz održivost i kružnu ekonomiju“. Govornici su s različitih pozicija – od konzultanata i direktora do bankara i regulatora – ponudili pogled na trenutno stanje trgovine u Hrvatskoj, izazove s kojima se suočavaju trgovci i distributeri, te ulogu financijskog i zakonodavnog sustava u zelenoj tranziciji.
Trgovina hrane u Hrvatskoj – rast, koncentracija i umjetna inteligencija
Konferencijski dio otvorio je Drago Munjiza, EIM Adriatic Zagreb, dugogodišnji menadžer i konzultant u sektoru maloprodaje, s predavanjem „Stanje trgovine u Republici Hrvatskoj“.
Munjiza je ponudio analitički i investitorski pogled na šest najvećih maloprodajnih lanaca u Hrvatskoj koji zajedno ostvaruju 92,5% tržišnog udjela u trgovini hranom. Kako je istaknuo, maloprodaja hrane top 6 trgovaca hranom je u 7 godina rasla 3,585 mlrd eura u apsolutnom iznosu, a 24/22 rast prihoda je 1,924 mlrd eura, uz stabilnu strukturu vodećih igrača.
„Rast je rezultat kombinacije akvizicija, inflacije, povećanja plaća i otvaranja novih prodajnih mjesta,“ naglasio je Munjiza. Izdvojio je primjer Schwarz grupe (Lidl i Kaufland), koja s oko 5.000 zaposlenika ostvaruje dvije milijarde eura prihoda, dok Konzum s dvostruko više zaposlenih postiže sličan prihod – ilustrirajući razliku u produktivnosti.
Munjiza je podsjetio da je 2018. bila prva godina nakon izvanredne uprave Agrokora, kada je Konzum izgubio investicijski potencijal, no danas se, zahvaljujući refinanciranju Fortenova grupe, ponovno vraća u fazu ulaganja i modernizacije.
Posebno se osvrnuo na profitabilnost domaćih lanaca, istaknuvši da su hrvatski trgovci po operativnoj dobiti iznad europskog prosjeka te uspješniji i od slovenskih konkurenata, čiji vodeći trgovački lanac Mercator posluje s nižim maržama zbog izraženog „downtradinga“.
Munjiza je upozorio i na izazove radne snage, inflaciju i cijenu kapitala, ali i na prilike koje donose nove tehnologije. „Umjetna inteligencija već pomaže pri odabiru lokacija novih trgovina, analizi kampanja i personalizaciji oglašavanja“, rekao je, istaknuvši da su digitalne inovacije postale sastavni dio tržišne utakmice.
Zaključno je poručio da je hrvatska trgovina „prošla koronu, inflaciju i poremećaje lanaca opskrbe“, te da su „trgovci odradili fenomenalan posao – od očuvanja opskrbe do ulaganja u održivost“.
Klimatske promjene – ekonomski i poslovni izazov stoljeća
Drugo izlaganje održala je Marija Pujo Tadić, predsjednica Uprave Međunarodnog instituta za klimatske aktivnosti (IICA), s temom „Utjecaj klimatskih promjena na gospodarstvo”.
Pujo Tadić podsjetila je da klimatske promjene „više nisu samo ekološki, nego i ozbiljan ekonomski problem“ koji utječe na sve sektore gospodarstva – od poljoprivrede i energetike do osiguranja i trgovine.
„Klimatske promjene utječu na prinose, cijene, opskrbne lance, radnu produktivnost i zdravlje stanovništva“, upozorila je, naglasivši da će prilagodba i otpornost gospodarstva biti ključni faktori budućeg razvoja.
Istaknula je da Hrvatska već osjeća posljedice klimatskih ekstrema, ali i da postoji „ogroman potencijal za razvoj kroz zelenu ekonomiju“.
„Naš institut već 15 godina surađuje s državnim institucijama u izradi propisa, strategija i edukacija o ESG standardima“, rekla je Pujo Tadić, podsjetivši da su klimatske carine EU-a (CBAM) već postale realnost te da će hrvatske kompanije morati dokazivati klimatsku otpornost.
„Samo dobro educiran menadžment može provesti zelenu tranziciju – nitko osim uprava kompanija ne može ih dovesti do karbon-neutralnog statusa“, poručila je.
Bankarski pogon zelene tranzicije
Treći govornik bio je Marino Goleš, izvršni direktor Privredne banke Zagreb (PBZ) za korporativne klijente i multinacionalne projekte. U kratkom izlaganju predstavio je bankarsku perspektivu održivog financiranja.
PBZ, kao članica Intesa Sanpaolo Grupe, aktivno sudjeluje u financiranju projekata kružne i zelene ekonomije, u skladu s inicijativama Ellen MacArthur Foundation. „Na razini Grupe osigurano je 8 milijardi eura za financiranje projekata zelene tranzicije,“ istaknuo je Goleš.
Objasnio je da su „zeleni“ i „cirkularni“ krediti sve zastupljeniji u portfelju PBZ-a – s udjelom koji je u 2023. iznosio 10%, a već u 2024. 37% svih novih plasmana. „Klijenti koji su strateški usmjereni na održivost pokazuju niži rizik i bolju profitabilnost – zato imaju povoljnije uvjete financiranja,“ pojasnio je.
Kao konkretne primjere naveo je trgovce koji su se obvezali smanjiti udio plastike, povećati broj solarnih sustava u logističkim centrima te koristiti 90% energije iz obnovljivih izvora.
„Banke nisu samo financijeri – one su partneri u tranziciji,“ zaključio je Goleš.
Hrvatska maloprodaja između realnosti i očekivanja
Panel-diskusiju, pod naslovom „Transformacija hrvatske maloprodaje kroz održivost i kružnu ekonomiju“, moderirao je Drago Munjiza, a sudjelovali su: Mirko Mrakužić, direktor dm Hrvatska; Paula Ostojić, Orbico, ESG expert; Martin Evačić, predsjednik Udruge trgovine HUP-a; Sanja Smoljak Katić, samostalna savjetnica u Sektoru trgovine HGK; Hrvoje Šimić, direktor Tekstilprometa; Robert Fućak, član Upravnog odbora Saveza udruga malih trgovca RH i predsjednik Udruge trgovaca „051“ Rijeka i Mirko Budimir, direktor Delfina, dopredsjednik Udruge trgovine HUP-a (predstavnik malih trgovaca).
Mirko Mrakužić: Održivi rast kroz iskustvo kupca
„Kako sam dugi niz godina u dm-u, i to u jednoj specifičnoj niši, koja zahtijeva stalno praćenje potreba kupaca i prilagođavanje trendovima, drago mi je što mogu dati svoj pogled na trendove, izazove i smjer u kojem se tržište kreće, posebno kad govorimo o održivosti i ekonomskim aspektima te priče“, kaže Mrakužić i dodaje „Svi mi danas govorimo o zelenoj obnovi, o kružnoj ekonomiji i smanjenju utjecaja na okoliš, ali nerijetko zaboravimo na onaj ekonomski dio cijele priče — na to koliko su te ideje ostvarive u praksi i pod kojim uvjetima.
Mi kao kompanija itekako brinemo — i o udjelu plastike, i o recikliranim materijalima, i o svemu onome što dolazi prije zakonskih obveza. Još prije nego što je to postalo propisano, izbacili smo jednokratne plastične vrećice iz asortimana. Mnogi su tada pitali: ‘Isplati li se to?’ Možda ne odmah, ali dugoročno da. Isto vrijedi i za primjer s električnim automobilima — na kraju dana moramo se pitati koji je naš stvarni cilj i što je stvarna dobrobit za zajednicu.
Već godinama sustavno radimo na promjenama: izbacili smo mikroplastiku iz većine proizvoda još 2014., uveli smo punjače deterdženata u rinfuzi u trgovinama, a ono što često naglašavamo — naš zadatak nije samo prodavati proizvode, nego oplemeniti potrebe kupaca. I to zahtijeva vrijeme. Edukacija je dug proces, i mi svi zajedno učimo — i mi griješimo, kao i svi ostali koji iskreno pokušavaju.
Zato vjerujem da svi trebamo ići u istom smjeru, svatko sa svojim pristupom, ali s istim ciljem. To ne znači da smo uvijek u pravu, ali znači da tražimo rješenja.“
Rezultati dm-a su dobri. Poslovna im je godina završila prije nekoliko dana, jer je završavaju 30. rujna. I ponovno su ostvarili dvoznamenkasti rast.
„Volim reći da svi mi u maloprodaji rastemo, a nas kao potrošača ima sve manje. Hrvatska se suočava s demografskim padom, a trgovina i dalje raste. Pa gdje je tu kraj? Gdje je granica između rasta količina i rasta vrijednosti, između ekonomskog i održivog napretka? To su pitanja na koja moramo iskreno odgovarati, ne samo u brojkama, nego i u strategijama.
Naši su kupci, u najvećem dijelu, žene. Stotine tisuća njih svakodnevno prolaze kroz naše trgovine, i zato im želim iskreno zahvaliti. One su te koje oblikuju tržište, koje biraju i svojim izborom usmjeravaju promjene.
A što nas čeka — optimizam ili pesimizam? Kod nas uvijek optimizam. Ne zato što zatvaramo oči pred problemima, nego zato što vjerujemo da se promjene mogu provoditi odgovorno, pametno i dugoročno. I da je održivost stvar svakog od nas, ne samo velikih sustava,“ zaključio je Mrakužić.
Paula Ostojić: ESG u praksi – dug put promjene mentaliteta
Predstavnica Orbica objasnila je da održivost nije samo regulatorni okvir, već novi poslovni model. „Trgovci su ti koji nas, distributere, potiču na promjene. Njihovi zahtjevi zapravo su glavni pokretač uvođenja održivih praksi. Regulativa je važna, ali rekla bih da je danas sekundarna — primarno je zadovoljiti potrebe proizvođača, dobavljača i kupaca.
U praksi to nije jednostavno. Održivi razvoj je kompleksan proces koji zahtijeva stalnu procjenu rizika i realan pristup. Mi u Orbicu održivost promatramo kao novi segment poslovanja, a sve što radimo mora biti i dugoročno profitabilno.
Primjer su električna vozila. Infrastruktura u Europi još nije spremna, pa svoj vozni park prilagođavamo postupno, onoliko koliko nam tehnologija i tržište dopuštaju. Održivi razvoj je maraton, ne sprint. Rezultati ne dolaze brzo, ali su važni i dugotrajni.
Financijski i nefinancijski ciljevi moraju ići zajedno. Sve što radimo mora biti isplativo i odgovorno — samo tako održivost ima smisla. Ključ svega je suradnja. Mi smo, volim reći, ‘sredina sendviča’ između dobavljača i kupaca. Promjenu možemo provesti samo zajedno, kroz cijeli lanac vrijednosti.
Najvažniji korak ipak je promjena načina razmišljanja. Na održivost ne treba gledati kao na novu uredbu poput GDPR-a, nego kao na novi način poslovanja. Zato puno ulažemo u edukaciju zaposlenika, jer kad oni razumiju smisao promjena, one se prirodno prenose dalje — na dobavljače, partnere i kupce.
Održivi razvoj nije trend, nego temelj poslovanja budućnosti. Kad promijenimo način razmišljanja, sve ostalo postaje moguće.“ rekla je, dodajući da Orbico posebno ulaže u edukaciju zaposlenika i razvoj kulture održivosti.
Martin Evačić: Mali formati su srce hrvatske trgovine
Evačić je istaknuo da Hrvatska zapravo „više nema pravog diskontera“. Upozorio je na ugroženost malih trgovina i potrebu za boljom logističkom podrškom. „Kad govorimo o tržištu maloprodaje, u Hrvatskoj se danas u osnovi radi o sedam najvećih trgovaca. Od tih sedam, četvorica posluju isključivo u velikim formatima, dvojica kombiniraju velike i male formate, a samo jedan je usmjeren isključivo na male trgovine. Uz njih postoji još desetak manjih, obiteljskih trgovina — onoga što bismo mogli nazvati srednjom hrvatskom trgovinom u malim formatima.
Veliki su se trgovci, naročito oni u velikim formatima, u proteklim godinama prilično dobro posložili — logistički, organizacijski i tehnološki. No, najveći izazov u idućem razdoblju, po mom mišljenju, čeka upravo male trgovce i one koji posluju u manjim formatima: to je logistika.
Ako se oslonite isključivo na distributere, postajete ovisni o njima — o količinama, uvjetima, isplativosti i dostupnosti robe. U praksi to znači da vas često ‘drže’ dva ili tri ključna dobavljača, što znatno ograničava fleksibilnost malih trgovina. Upravo je to jedan od najvećih izazova koji predstoje.
Kad pogledamo širu sliku, postoji još jedna važna činjenica: Hrvatska danas zapravo više nema pravog diskontera. Lidl, iako je ušao na tržište kao tipičan diskonter, s vremenom se prilagodio hrvatskom tržištu i pozicionirao između diskontera i supermarketa. Njegova cjenovna politika više nije tipično ‘diskonterska’.
U Sloveniji, primjerice, situacija je sasvim drukčija. Tamo se Lidl i Hofer ozbiljno natječu, i to snažno pritiska cijene. Kod nas toga nema. Govorim to iz osobnog iskustva — živim praktički na granici i često odem do slovenskih trgovina. Hofer tamo ima primjetno niže cijene od Lidla, a konkurencija je vrlo oštra.
U Hrvatskoj, međutim, taj pritisak ne postoji, pa tržište funkcionira bitno drukčije. I zato je važno da mali formati ne nestanu. Ako bismo dopustili da male, lokalne trgovine odumru, mnogi bi dijelovi Hrvatske, osobito ruralni, praktično ostali bez opskrbe.
Male trgovine nisu samo dio maloprodajne strukture, nego i dio lokalne infrastrukture. Njihov opstanak znači dostupnost robe, ali i održavanje života u manjim sredinama. Zbog toga je ključno da se pronađe model kojim će i oni moći opstati u uvjetima sve veće koncentracije tržišta i pritiska velikih sustava“, rekao je.
Sanja Smoljak Katić: Trgovina se suočava s krizom radne snage
Predstavnica HGK-a podsjetila je da u trgovini radi više od 220.000 ljudi, od kojih 55% čine žene. „Trgovina je radno intenzivan sektor i suočava se s ozbiljnim nedostatkom radnika,“ rekla je, navodeći da se broj stranih radnika u sektoru u 2025. popeo na više od 6.200.
U nastavku je i detaljnije pojasnila – „Zaposlenih je u trgovini prema DZS kolovoz 2025. – 229.944, od toga 126.270 žena, a udio aktivnih pravnih osoba u trgovini u ukupnom gospodarstvu je 15%. Osim studenta sve se više traže i umirovljenici, kao i njihova prilika za uključenje u svijet rada naročito za sektore u kojemu nedostaje radnika u nizu zanimanja. Umirovljenika koji rade u trgovini po prvi je puta više od 6.000.
Hrvatska se, poput mnogih drugih europskih zemalja, suočava s demografskim izazovima i odljevom radne snage. Uz to, ekonomski rast i razvoj nekih sektora stvorili su dodatnu potražnju koju domaća radna snaga ne može zadovoljiti. Podaci MUP-a: Sukladno Zakonu o strancima, u razdoblju od 01. siječnja do 31. kolovoza 2025. godine ukupno je izdano 124.126 dozvola za boravak i rad, od toga u najvećem broju u djelatnostima:
- Turizma i ugostiteljstva – 43.629
- Graditeljstva – 35.736
- Industrije – 16.126
- Prometa i veza – 8.957
- Trgovine – 6.239
Od ukupnog broja izdanih dozvola za boravak i rad izdano je za novo zapošljavanje 63.907 dozvola, 42.178 za produljenje dozvola, te 18.041 za sezonske radnike, od toga najviše u djelatnosti turizma i ugostiteljstva (16.632).
Najveći broj dozvola za boravak i rad do 31. kolovoza 2025. godine izdan je državljanima slijedećih država:
- Bosna i Hercegovina – 23.235
- Nepal – 22.808
- Srbija – 19.599
- Filipini – 11.361
- Indija – 11.155
- Sjeverna Makedonija – 9.715
- Kosovo – 4.409
- Egipat – 3.833
- Uzbekistan – 3.712
- Bangladeš – 2.288
U trgovini kao uslužnoj i radnointenzivnoj djelatnosti prednost se daje domaćoj radnoj snazi zbog direktnog odnosa s kupcima i poznavanje jezika. U prosincu 2023. godine pri HGK osnovana je Zajednica agencija za zapošljavanje – prva i jedina organizacija koja će sustavno pratiti uvjete rada i boravka stranih radnika u Hrvatskoj. Okuplja vodeće agencija sa zajedničkom svrhom – sistematizirati prijedloge za bolje uređenje ovog tržišta.
Edukacije HGK u cilju podizanja stručnih znanja zaposlenika članica HGK iz svih Sektora pa tako i Sektora za trgovine: Akademija ESG, Akademija kibernetičke sigurnosti i Akademija umjetne inteligencije.
Za potrebe trgovine na veliko i malo, Sektor za trgovinu organizira:
- Radionice o problematici krađa, isticanje cijena, posebni oblici prodaje, nepoštene trgovačke prakse, energetska učinkovitost, nove promjene koje donosi zakon o radu, zaštita na radu, primjena kolektivnih ugovora.
- Seminare o Implementacija novih propisa iz područja koja zahtijevaju promjene u poslovnim procesima – deforestacija, fiskalizacija, sustav ambalažnog otpada….
Na godišnjoj razini organiziramo i Trgovačku konferenciju s pregledom stanja i trendovima u trgovini, informiranjem o aktualnostima i fokus rasprava s trgovcima iz prakse.
HGK je uključen u svim inicijativama u boljem povezivanju obrazovanja s potrebama poslodavaca. Sektorsko vijeće za ekonomiju i trgovinu – savjetodavno tijelo koje čine predstavnici HZZ, strukovnih komora, poslodavaca, sindikata, obrazovnih institucija. Njegov cilj je uskladiti obrazovanje s potrebama tržišta rada u području ekonomije i trgovine. Nedostatak radne snage problem je s kojim se suočavaju sve gospodarske djelatnosti pa tako i sektor trgovine. Iako se pojedini problemi pokušavaju rješavati kroz zapošljavanje strane radne snage i dalje pojedini gospodarski subjekti pokušavaju pronaći ostala rješenja kroz prekvalifikaciju i slične alternativne mehanizme zapošljavanja.
Također, nužno je kontinuirano pratiti potrebe poslodavaca kako bi se obrazovni sustav brzo prilagodio novih trendovima u trgovini te je potrebna usku suradnja obrazovnih ustanova, gospodarstva i državnih institucija.
Kada govorimo o izazovima na tržištu rada u sektoru trgovine mora se spomenuti:
- Izazovi u pronalasku kadrova za potrebe rada i otvaranja novih poslovnica zbog širenja trgovačke mreže, problemi prilikom zapošljavanja tijekom turističke sezone kada se značajno povećava potražnja za radnicima npr. – izazovno je to za prodajne objekte na otocima, turističkim središtima, turističkim naseljima, kampovima i sl.
- Kontinuirane promjene zbog novih tehnologija i promjena ponašanja potrošača traže brze prilagodbe, a moderni procesi u trgovini traže nova znanja i vještine iz područja digitalizacije i održivosti“ – pojasnila je Smoljak Katić.
Hrvoje Šimić: Održivi brendovi propadaju – tržište nije spremno
Direktor Tekstilprometa donio je pogled modne industrije, naglašavajući da održivost u praksi nailazi na otpor tržišta. „ Čitavo vrijeme govorimo o održivosti – što trebaju napraviti trgovci, što logističari, što proizvođači. No, ključno pitanje je: što zapravo želi tržište? Jer svi smo mi ovdje zbog tržišta i radimo ono što ono traži.
U modnoj industriji, u kojoj posluje Tekstilpromet, upravo je segment održivih brendova najviše pogođen. Najviše bankrota događa se upravo među održivim brendovima. Razlog je jednostavan – kupci, uz rast troškova života, jednostavno nisu spremni plaćati cijene koje takvi proizvodi moraju imati da bi bili doista održivi. Hrana je nužna, režije su nužne, ali sedmi kaput nije.
U praksi to znači da održivi proizvodi, koliko god bili pozitivni u konceptu, teško prolaze na tržištu. Imamo paradoks: potrošači deklarativno žele održivost, ali u stvarnosti biraju cijenu.
Zanimljiv je primjer iz e-trgovine. Zalandо je, primjerice, prije dvije godine stavio GPS trackere na deset proizvoda iz svog sustava povrata. Ti su proizvodi, kroz povrate, u prosjeku prošli više od 30 tisuća kilometara po Europi. To dovoljno govori o stvarnom utjecaju na okoliš. Kupci naruče tri veličine, zadrže jednu, a dvije vrate – i sve to izgleda održivo na papiru, ali realno stvara golem ugljični otisak.
Pitanje je – tko će educirati tržište? Trgovac. Na nama je da tržište vodimo, ali i da se prilagodimo njegovim realnim potrebama. Jer svi mi, bez obzira na sektor, tu smo da zaradimo i da osiguramo održivost poslovanja, ne samo ekološku nego i ekonomsku.
Modna industrija, za razliku od prehrane, spada u kategoriju neesencijalne potrošnje. To znači da promjene potrošačkog ponašanja kod nas imaju puno veći učinak. Dok se hrana mora kupovati, tekstil se lako odgađa. I zato su i krize, inflacija, pa i zabrana rada nedjeljom kod nas imale jači negativan učinak.
Kada se zatvore trgovine nedjeljom, kod nas se ta prodaja ne nadoknadi ponedjeljkom ili subotom. Kod tekstila impulsivna kupnja ima veliki udio – ljudi često kupe nešto kad prođu centrom, kad vide izlog, kad su s obitelji u šetnji. Kad tog trenutka nema, gubi se prodaja koja se ne vraća.
Dodatno, tekstilna maloprodaja posljednjih godina suočila se s nizom vanjskih udaraca – od poremećaja u lancima opskrbe tijekom blokade Sueskog kanala do geopolitičkih i logističkih kriza u Aziji. Dobar dio robe dolazi s tog tržišta, pa su prekidi i kašnjenja imali izravan utjecaj na nas, iako nismo bili primarni uzrok problema.
Što se tiče Zagreba, situacija u centru grada nakon potresa i dalje je vrlo teška. Dovoljno je prošetati od Draškovićeve do Frankopanske – desetci zgrada još su pod skelama, mnogi su prostori zatvoreni, a trgovine koje su nekad činile jezgru grada danas više ne rade.
Uz to, Grad Zagreb dodatno otežava poslovanje – povećanjem najamnina, ukidanjem dostavnih mjesta i uvođenjem naplate dostave u pješačke zone. Kombinacija tih faktora dovela je do iseljavanja stanovnika, ali i do gašenja niza manjih trgovina. Samo iz centra je, prema nekim podacima, odselilo oko 20 tisuća ljudi.
Trgovci u centru suočavaju se i s problemom obnove zgrada. Kad zgrada ide u konstrukcijsku obnovu, često u roku od mjesec dana dobijete obavijest da prostor morate napustiti. Roba je već naručena, zaposlenici angažirani, a povratak u prostor obično je moguć tek nakon završetka radova, što zna potrajati i godinama.
Sve to stvara izrazito nestabilno poslovno okruženje. Za trgovine u centru Zagreba situacija je danas možda najteža u posljednjih nekoliko desetljeća. Neki dan sam rekao – grad još uvijek izgleda kao da je potres bio jučer.
Pred nama su brojni izazovi, ali i prilika da redefiniramo maloprodaju. Ključno je pitanje: kako održati poslovanje u uvjetima kada se tržište, potrošačke navike i gradska infrastruktura mijenjaju brže nego ikad? Na to ćemo morati svi zajedno pronaći odgovor,“ rekao je, podsjetivši da Zagreb i dalje trpi posljedice potresa, što dodatno otežava poslovanje.
Robert Fućak: Radna snaga – gorući problem malih trgovaca
Predstavnik malih trgovaca iz Rijeke istaknuo je da su manjak radnika i ograničenja rada nedjeljom glavni problemi sektora. „Kad govorimo o izazovima u maloj trgovini, logistika je važna, ali mislim da je danas daleko veći problem – radna snaga. To je pitanje koje određuje budućnost malih trgovaca. Za razliku od građevine ili proizvodnje, u trgovini je teško nadomjestiti domaće radnike strancima. Koliko god se oni trudili, postoji razlika u jeziku, kulturi, prehrambenim navikama i načinu života.
Kod mene, u Rijeci, blizu industrijske zone Kukuljanovo, danas kroz trgovinu prođe više nacionalnosti nego što ih je Opatija imala u zlatno doba turizma. To pokazuje koliko se struktura promijenila. No, rad s tolikim brojem stranih radnika donosi i dodatne troškove, složeniju komunikaciju i veću fluktuaciju zaposlenika. To je naš najveći izazov.
Iskreno, unatoč svemu, ove sam godine nešto optimističniji. Mislim da će financijski rezultati napokon biti bolji nakon dugog razdoblja stagnacije. Možda zato što su plaće rasle, pa se ljudi malo opustili i više troše. Ako nas problem radne snage ne sustigne, mogli bismo imati pristojnu godinu.
Što se tiče učinka zabrane rada nedjeljom – nije to jedini problem. Mislim da smo ušli u razdoblje gospodarskih mjera koje više podsjećaju na planske ekonomije nego na tržišne. Neradna nedjelja, ograničavanje cijena, limiti marži – sve to stvara nesigurnost i ruši povjerenje.
Trgovci su u svemu tome postali glavni negativci. Kad nešto ne ide, uvijek se krivi trgovce. I tijekom bojkota to se jasno vidjelo – trgovci su bili ‘dežurni krivci’, iako realno nisu uzrokovali inflaciju ni rast cijena. Na kraju se pokazalo da ni bojkot ni ograničene cijene nisu zaustavili inflaciju, koja i dalje raste.
Primjer iz regije to najbolje pokazuje. U Srbiji je vlada ograničila trgovačke marže na maksimalno 20%. Dva moja kolege iz tamošnjih lanaca rekli su mi da im je učinak te mjere katastrofalan – gubici se broje u desecima milijuna eura godišnje. Dakle, koliko god mislili da je kod nas loše, uvijek može biti i gore.
Neke od tih mjera, poput ograničenja cijena za 70 proizvoda, izgubile su svaki smisao. Cijene se nisu mijenjale tri godine, troškovi su porasli, pa se pojedini artikli moraju prodavati s minimalnom maržom ili čak u minusu. Upozoravali smo Ministarstvo poljoprivrede i Agenciju za zaštitu tržišnog natjecanja da će takve mjere potaknuti uvoz hrane – i to se upravo dogodilo.
Na kraju, proizvođači sada kukaju više od trgovaca. Oni jednostavno više ne mogu pratiti taj pritisak. Moramo realno sagledati situaciju i prestati tražiti krivce tamo gdje ih nema“, rekao je na kraju Fućak.
Mirko Budimir: Mali trgovci su dokaz otpornosti hrvatskog tržišta
Direktor Delfina i dopredsjednik Udruge trgovine HUP-a zaključio je panel optimističnom porukom: „O malim trgovcima se govori desetljećima kao o izumirućoj vrsti, ali oni su i dalje tu.“
Budimir je istaknuo da mali formati bilježe rast od oko 12%, jer potrošači sve više cijene blizinu i dostupnost. Upozorio je, međutim, da održivost mora početi ekonomskom održivošću – „Još prije petnaestak, dvadeset godina postavljalo se pitanje: hoće li mali trgovac nestati? Hoće li ga veliki lanci potpuno potisnuti? To se nije dogodilo. Mali trgovac i dalje postoji i, unatoč svemu, ima svoje mjesto.
Trgovina je stari zanat. Postojala je oduvijek i razvila je gotovo sve što danas imamo. Zahvaljujući trgovini imamo dostupnost, povezanost i gospodarski razvoj. I zato vjerujem da će mali trgovac opstati i da je i dalje potreban.
To potvrđuju i istraživanja, pokazujući da mladi ljudi danas sve više cijene slobodno vrijeme i žele kupovati što bliže sebi. Lokalna trgovina tako postaje važan element novog načina života. Istraživanja pokazuju i da je rast malih formata u proteklom razdoblju bio oko 12%, što je najbrži rast u sektoru.
Naravno, mali formati danas više nisu uvijek neovisni poslovni subjekti. U mnogim slučajevima postaju dio velikih lanaca, koji ih mogu logistički i tehnološki podržati. To je dokaz da potreba za malim formatima postoji, ali i da se tržište mijenja.
Kad govorimo o održivoj trgovini, održivost ne znači samo ekologiju. Ona znači da svi u lancu — od proizvođača, distributera do malih trgovaca — mogu poslovati pod realnim i održivim uvjetima. Ako poslovni subjekt, bio on veliki ili mali, ne može podmiriti svoje obveze i pokriti troškove, on više nije sudionik na tržištu. Ekonomska održivost mora biti prvi korak, a tek onda možemo govoriti o ekološkoj.
Zakonodavac tu ima važnu ulogu. Ako želimo tržišnu i održivu ekonomiju, moramo dopustiti da tržišni mehanizmi djeluju. Ne možemo društvene ili socijalne probleme rješavati preko jedne industrije, u ovom slučaju trgovine. Ako smo se odlučili za tržišno gospodarstvo, onda ga moramo i poštovati.
Isto vrijedi i za pitanje rada nedjeljom. Svaki poslovni subjekt, bez obzira na veličinu, trebao bi sam odlučiti isplati li mu se raditi nedjeljom ili ne. Takve odluke moraju biti stvar poslovne procjene, a ne propisa. Umjetna ograničenja ne doprinose razvoju, nego ga koče.
Na kraju, želim se osvrnuti i na pogrešan narativ koji se u javnosti često ponavlja — da je trgovina izvor svih problema, da ima ogromne marže i da ‘zarađuje na svemu’. To jednostavno nije točno. Ljudi često govore o bruto maržama, a rijetko o neto maržama, koje su realan pokazatelj. One se kreću na razini od oko 3–4%, što je jednako prinosu državnih zapisa.
Drugim riječima, mali trgovac koji uloži 200 tisuća eura u trgovinu ima veći rizik i manju sigurnost nego onaj tko isti novac uloži u državne obveznice. Profitne marže su niske, rizici veliki, a odgovornost stalna.
Zato moramo razgovarati, razumjeti jedni druge — proizvođači, distributeri, trgovci i zakonodavci. Samo ako čujemo i uvažimo sve strane, možemo govoriti o stvarno održivoj trgovini i o sektoru koji će i dalje biti temelj gospodarstva“ – zaključuje Budimir.
Zaključak je panela da je održiva trgovina kao društveni kompromis. Ukazalo se na složenu stvarnost hrvatske trgovine – spoj ekonomskih ograničenja, regulatornih pritisaka i stvarnih pokušaja promjene, a moderator Munjiza završno je rekao: „Trgovina je prošla sve krize i ostala stup gospodarstva. Ako želimo održivost, moramo omogućiti da poslovanje bude – održivo.“
Održiva moda, čista energija i kružno gospodarstvo: Hrvatska kao primjer dobre prakse na međunarodnoj sceni
Slijedila je tema održivosti u praksi, a na pozornici su se predstavili ljudi koji spajaju modu, znanost, ribarstvo i tehnologiju u jedinstvenim projektima koji pokazuju kako Hrvatska može biti uzor u zelenoj tranziciji.
Moda koja spašava planet
Kristina Burja, Osnivačica i direktorica Krie Designa, suosnivačica pokreta Krie x Provir te suosnivačica UNWASTED FORUMA – inače hrvatska modna dizajnerica i dugogodišnja sudionica međunarodnog projekta Green Fashion Week pod pokroviteljstvom Ujedinjenih naroda, predstavila je svoj desetogodišnji rad na održivoj transformaciji tekstilne industrije.
„Prije deset godina htjeli smo probuditi svijest o šteti koju činimo vlastitom staništu“, rekla je Burja. „Tekstilna industrija danas je drugi najveći zagađivač planeta, ali promjena počinje od nas – potrošača.”
Burja je istaknula da su nekadašnje potrošačke navike bile racionalnije i dugotrajnije: „Naše bake nisu imale fast fashion – imale su kvalitetu i mjeru, a planet nije bio ugrožen.”
Predstavila je i Creeproveer projekt, inovativnu suradnju između ribarstva i modne industrije, u kojem se odbačene ribarske mreže iz Jadranskog mora pretvaraju u luksuzne modne komade. Projekt je prerastao u pokret koji je već omogućio uklanjanje više od 90 tona mreža iz mora i obale, čime se dokazalo da moda može biti pokretač društvene i ekološke promjene.
Unvested Forum: Hrvatska na globalnoj mapi održivih inovacija
Burja je predstavila Unvested Forum, međunarodnu platformu koja povezuje znanost, gospodarstvo, umjetnost i institucije u traženju konkretnih rješenja za održivu budućnost.
„Forum nije još jedna konferencija na kojoj puno pričamo, a malo djelujemo – on je prostor u kojem se odmah djeluje“, istaknula je Burja.
Predstavljene su ključne inovacije: Projekt Ecomed zaklade Crnogorskog princa Nikole Petrovića Njegoša s vozilom na komprimirani zrak, bez emisija, te Marinix projekt dr. Staše Puškarića, biotehnološko rješenje koje pomoću mikroorganizama iz mora apsorbira CO₂. Istraživanja su već započela na Mljetu, a uskoro slijede i na Antarktici uz podršku Kraljevine Norveške.
Burja je naglasila da su hrvatska rješenja prepoznata i u svijetu: „Ono što smo predstavili u Hrvatskoj ocijenjeno je iznimnim i izvan naših granica.“
Nuklearna energija bez predrasuda
Veliku pažnju izazvao je Oppenheimer projekt, koji vodi Charles Oppenheimer, unuk slavnog fizičara Roberta Oppenheimera. „Unvested je prva modna revija s okruglim stolom o nuklearnoj energiji na kojoj sam sudjelovao – i jedna od najproduktivnijih konferencija o energiji ikada“, rekao je.
U raspravi su sudjelovali stručnjaci IAEA te hrvatski znanstvenici poput Duška Čorka iz Ineteka, koji je istaknuo da Hrvatska već ima tri certificirane lokacije za izgradnju nuklearne elektrane.
Burja je poručila da je cilj foruma bio otvoriti dijalog o predrasudama prema nuklearnoj energiji i istaknuti njezin potencijal kao čiste i sigurne energije budućnosti.
Održivi turizam kao nacionalni ponos
Predstavljeno je novo hrvatsko zakonodavstvo o održivom turizmu, koje je izradila dr.sc. Nikolina Brnjac, bivša ministrica turizma, danas zastupnica u Europskom parlamentu.
Hrvatska je prva europska zemlja s regulatornim okvirom za održivi turizam, a Zakon o održivom turizmu proglašen je najboljim na svijetu.
„Taj zakon štiti građane, resurse i prirodu te povezuje sve aspekte održivosti – od čiste energije i ribarstva do održive mode“, rekla je Burja.
Kreativna industrija i inovacije u tekstilu
Na Green Fashion Weeku u Hrvatskoj Burja je predstavila inovaciju „Sabant Beer & Jeans Skin“ – biljno vlakno iz ostataka destilacije alkohola koje imitira kožu.
„Možete doslovno nositi jaknu od džina ili hlače od pive. To je primjer kako se otpad pretvara u vrijednost“, rekla je Burja.
Od ribara do čuvara mora
Božidar Blaslov, osnivač projekta „Provir“ i suosnivač inicijative Krie x Provir iz Kalija na Ugljanu, četvrta generacija ribara i suinicijator projekta Creeproveer, ispričao je kako su iz mora izvukli dvije tone dotrajalih mreža i počeli ih reciklirati u ekonil vlakno u Sloveniji.
Projekt je prerastao u zajedničku inicijativu ribara diljem Jadrana. „Danas nam se javljaju kolege iz cijele Hrvatske – to je promjena svijesti“, rekao je Blaslov.
Plan je u suradnji s domaćom industrijom izrađivati nove mreže od regeneriranih vlakana, čime se zatvara ciklus održivosti. „Naša mreža jest skuplja, ali ako želimo održivu budućnost, moramo biti spremni platiti pravu cijenu – i za ribu i za odjeću“, zaključio je Blaslov.
Tehnologija koja pretvara otpad u energiju
Predstavnik industrije, Filip Stojmenović, direktor tvrtke DOK-ING Energo, govorio je o tehnologiji uplinjavanja otpada koja pretvara nereciklabilne organske materijale u energiju.
„DOK-ING Energo, članice DOK-ING grupacije, poznata je po razvoju naprednih strojeva za razminiranje, sigurnost i rudarstvo. Danas poslujemo u više od 40 zemalja svijeta, a kroz godine smo se razvili u holding s tri zasebna poslovna područja – sigurnost i obrana, rudarstvo te energetika, kojom se bavimo kroz DOK-ING Energo.
Naša misija uvijek je bila ista: razvijati tehnologije koje olakšavaju i čine sigurnijim ljudski rad — bilo da se radi o razminiranju, rudarenju ili gospodarenju otpadom. U segmentu energetike, mi se bavimo ‘uplinjavanjem otpada’ – procesom kojim se nereciklabilni organski otpad pretvara u ‘sintetski plin (syngas)’ i korisne materijale.
Za razliku od spalionica, koje stvaraju velike količine emisija i otpada, uplinjavanje smanjuje volumen otpada i do 90%. Osim plina, koji se može koristiti za proizvodnju električne i toplinske energije, ostaje i mali udio čvrstog ostatka – čađa i pepeo – koji se dalje može iskoristiti u industriji, primjerice u proizvodnji betona, cigle ili asfalta. Na taj način gotovo ništa ne završava na odlagalištu.
Tehnologija uplinjavanja posebno je važna, jer omogućuje zbrinjavanje otpada koji se ne može reciklirati – plastike, tekstila, mulja iz pročistača otpadnih voda, pa čak i određenih opasnih tvari. U procesu se svi štetni spojevi razlažu na osnovne molekule, čime se otklanja njihova toksičnost i postiže visoka razina ekološke sigurnosti.
Jedan od glavnih izazova današnjeg vremena jest mulj iz uređaja za pročišćavanje otpadnih voda. U Zagrebu ga, primjerice, nastaje oko 50.000 tona godišnje, a u cijeloj Europskoj uniji radi se o milijunima tona. Takav se otpad uglavnom izvozi i spaljuje u inozemstvu, što je iznimno skupo. Naša tehnologija omogućuje lokalnu preradu tog mulja – pretvaranjem u energiju i vodik, bez potrebe za skupim transportom i spaljivanjem.
Uplinjavanje nije samo metoda zbrinjavanja otpada, nego i način stvaranja nove vrijednosti. Dobiveni syngas može se koristiti za proizvodnju električne energije, grijanje, ili za izdvajanje vodika – energenta budućnosti. U prosjeku, jedna naša instalacija koja dnevno obrađuje 25 tona materijala može smanjiti emisije CO₂ i do 50% u usporedbi s tradicionalnim metodama zbrinjavanja otpada.
Naše postrojenje može raditi s različitim vrstama ulaznih materijala: biomasom, otpadnim drvom, plastikom, tekstilom ili miješanim RDF/SRF otpadom. Važno je da materijal ima organsku komponentu, odnosno sadržaj vodika, jer to određuje količinu dobivene energije.
Osim energetske učinkovitosti, tu su i ekonomske koristi: smanjenje troškova odlaganja, mogućnost korištenja nusproizvoda i manja ovisnost o uvozu energenata. Naša tehnologija time pridonosi i ciljevima Europske unije o cirkularnoj ekonomiji i dekarbonizaciji.
DOK-ING Energo aktivno sudjeluje i u europskim projektima – član smo udruge Hydrogen Europe, a naši su sustavi prepoznati među vodećim tehnologijama budućnosti za proizvodnju i primjenu vodika.
Zaključno, cilj našeg rada je jasan: ‘pretvoriti otpad u energiju’, smanjiti utjecaj na okoliš i stvoriti sustav u kojem se i najproblematičniji materijali mogu korisno iskoristiti. Uplinjavanje je tehnologija koja to omogućuje – i vjerujemo da će upravo takva rješenja biti ključni dio održive industrije i energetike budućnosti“, objasnio je Stojmenović.
Održiva budućnost traži sinergiju gospodarstva, društva i države
Tema završnog panela bila je održivost – povratak temeljnom pitanju kako je razumjeti i primijeniti u proizvodnji i uslugama. Sudionici su dolazili iz različitih sektora – proizvodnje, uslužnih djelatnosti, sindikata i udruga – upravo zato što održivost obuhvaća mnogo širi kontekst od same ekologije.
„Često zaboravljamo da održivost ima tri ključne domene: ekonomsku, ekološku i sociološku. Ekonomska je temeljna, bez nje se ništa ne može pokrenuti. Ekološka je očita, a sociološka – društvena – jednako je važna jer se odnosi na ljude, zajednice i kvalitetu života“, istaknuto je na početku rasprave.
Panel je bio strukturiran oko triju tema: razumijevanja održivosti, prioritizacije njezinih dimenzija i načina njihove primjene u svakodnevnom poslovanju.
Moderator prof.dr.sc. Krešimir Buntak je postavio ključno pitanje: „Iz vaše perspektive – kako definirate i rangirate te tri dimenzije održivosti u svom svakodnevnom radu? Kako ih ugrađujete u procese upravljanja i poslovnog odlučivanja?“
Papirna industrija pred izazovima: između održivosti, tržišta i radne snage
Zlatko Canjuga, General Manager C pakiranja, kao predstavnik industrije ambalaže istaknuo je kako je papirni sektor, unatoč predanosti održivosti i ESG standardima, suočen s teškim izazovima.
„Naša je industrija usmjerena na održivost – koristimo certificirane materijale, ekološka ljepila i boje – no unatoč tome, papirna industrija u Europi trenutno prolazi kroz stagnaciju i gubitke. Godina 2025. izuzetno je zahtjevna, a uzroci su prvenstveno političke naravi i višak kapaciteta“, rekao je.
Dodao je da se europsko tržište nalazi u paradoksu – dok EU zagovara smanjenje plastike, količina plastične ambalaže na tržištu zapravo raste. „Europska unija često mora popuštati pritiscima globalnih sila poput SAD-a, Kine i Indije, što stvara nesrazmjer između deklariranih ciljeva i stvarne prakse,“ naglasio je Canjuga.
Govoreći o društvenoj dimenziji održivosti, upozorio je na manjak stručne radne snage u Hrvatskoj: „Moramo realno sagledati vlastite kapacitete. Uvoz radnika s dalekih tržišta ne rješava problem – Hrvatska mora razvijati industriju u skladu s onim što ima. Nedostatak kvalificiranih domaćih radnika dugoročno ugrožava proizvodnju.“
Osvrnuo se i na problem prekomjerne regulative i nedostatka analitičkog pristupa u donošenju odluka: „Primjer su plastične i papirnate vrećice. Uveden je porez na plastiku, pa i na pergamin, iako Europa nema dovoljne kapacitete za njegovu proizvodnju. Takve odluke bez analiza samo dodatno opterećuju proizvođače.“
Zaključio je kako industrija podržava ciljeve održivosti, ali očekuje više razumijevanja i usklađivanja propisa s realnim mogućnostima sektora.
Trgovina kao poveznica održivosti
Nastavak rasprave donio je pogled iz perspektive trgovine. Marko Kelečić, voditelj izvrsnosti prodaje Metro Hrvatska, istaknuo je da su ekonomska, ekološka i društvena dimenzija održivosti međusobno nerazdvojne: „Ekonomska stabilnost omogućuje ulaganje u zelene i društveno odgovorne inicijative, ekološka nas usmjerava na smanjenje utjecaja na okoliš, a društvena dimenzija potiče brigu za zajednicu.“
Metro, koji posluje u 33 zemlje svijeta, postavio je ambiciozne ciljeve: do 2030. godine smanjiti bacanje hrane za 30%, a do 2050. postati klimatski neovisan.
„Izazov je uskladiti kratkoročne ekonomske ciljeve s dugoročnim ciljevima održivosti. No to je jedini put prema odgovornom poslovanju i održivoj budućnosti“, zaključio je Kelečić.
Logistika kao ogledalo održivosti: ekonomija, ekologija i društvena odgovornost
Predsjednik Uprave Primacošpeda i predsjednik Udruge za logistiku, Petar Šimić, otvorio je svoje izlaganje osvrtom na višedimenzionalnost logistike, koja, kako kaže, „nije samo prijevoz od točke A do točke B, nego složen sustav koji povezuje industriju, tehnologiju i društvo“.
Govoreći o ekonomskoj održivosti, Šimić je naglasio da je stabilnost temelj dugoročnog poslovanja: „Primaco postoji već 35 godina. Naš cilj je zadržati omjer duga i kapitala u ravnoteži, održavati financijsku disciplinu i uvijek biti spremni iskoristiti prilike na tržištu, ali i preživjeti krize.“
Tvrtka ostaje neovisna, bez potpore velikih grupacija, što, kaže, „znači više rizika, ali i veću slobodu i hrabrost u poslovnim odlukama“.
Kao primjer strateškog razvoja, Šimić je naveo akviziciju konkurentske tvrtke specijalizirane za istočna tržišta, s ciljem širenja i učenja iz uspješnijih praksi: „Učimo od boljih — i to je dio održivosti. Ne ići ‘all in’, nego promišljeno graditi dugoročnu stabilnost.“
Ekološka održivost: između propisa i tehnologije
Šimić je istaknuo kako logistika često nepravedno nosi etiketu zagađivača: „Od svih oblika prijevoza, brodski je najekološkiji, dok je zračni – iako luksuzan – zapravo najveći zagađivač. Mi pokrivamo sve oblike transporta i strogo se držimo europskih ekoloških propisa.“
Dodao je da mnogi globalni klijenti, poput Pfizera, Teve i Nestléa, već nameću visoke ESG standarde i dobavljačima. „Mi ne izmišljamo nova pravila, ali ih dosljedno poštujemo“, kazao je Šimić.
Tvrtka je dodatno napredovala zahvaljujući vlastitom IT rješenju Smartivo, koje razvija softver za satelitsko praćenje i upravljanje voznim parkom: „Zahvaljujući preciznom praćenju potrošnje i kilometraže, postižemo troškovnu i ekološku učinkovitost. To je naša stvarna zelena praksa.“
Društvena dimenzija: Zaklada Dobro djelo
U području društvene održivosti, Primacošped djeluje kroz zakladu Dobro djelo – Primaco Angelo Šimić, osnovanu u čast osnivača tvrtke.
„Zaklada djeluje kroz 18 poslovnica – svaka ima vlastiti donatorski odbor i samostalno odlučuje kome će pomoći. Svaki zaposlenik ima 150 eura godišnje koje može donirati“, objasnio je Šimić.
Na taj način tvrtka godišnje donira oko 38 tisuća eura, a zaposlenici osobno sudjeluju u volonterskim aktivnostima.
„Ne želimo da donacija bude samo uplata. Naši ljudi volontiraju, pomažu u pučkim kuhinjama, dječjim klubovima i lokalnim zajednicama. To je ono što daje smisao poslu.“
Šimić je zaključio apelom da se i druge tvrtke ugledaju na takav decentralizirani model pomaganja: „Ljudi žele pomagati, ali često ne znaju kako. Dajte im priliku – i vidjet ćete koliko dobra se može pokrenuti.“
Radnici u središtu održivosti: pravo na sigurnost, edukaciju i ravnotežu života
Predsjednica Sindikalne trgovine Hrvatske, Zlatica Štulić, istaknula je važnost da se u raspravama o održivosti konačno govori i o – radnicima.
„Radnici su temelj društvene dimenzije održivosti. Oni žele sigurno, kvalitetno radno mjesto, žele biti uključeni u procese promjena i imati priliku sudjelovati u inovacijama koje dolaze“, naglasila je.
Štulić je pojasnila da su radnici spremni prihvatiti nove tehnologije – pod uvjetom da ih poslodavci pravodobno informiraju i osiguraju edukaciju u okviru radnog vremena i na svoj trošak.
„Naša istraživanja pokazuju da mlađi i obrazovaniji radnici lakše prihvaćaju inovacije, ali i da osjećaju određeni stres i strah – osobito da će digitalizacija ugroziti njihovo slobodno vrijeme te omogućiti poslodavcima da ih kontaktiraju i izvan radnog vremena“, upozorila je.
Smatra da je pravo na odvojenost privatnog i poslovnog života jedno od ključnih pitanja modernog radnog okruženja: „Ljudi žele da se poštuje granica između posla i privatnog života. To je dio dostojanstva rada i održivosti društva.“
Kao primjer dobre prakse navela je uvođenje digitalnih oznaka cijena u velikim trgovačkim sustavima: „Radnici su to odlično prihvatili jer im je olakšalo posao – više ne moraju ručno mijenjati cijene, pa se mogu posvetiti onome što je suština trgovine: kupcima, dobavljačima i prezentaciji robe.“
Štulić je zaključila da ulaganje u edukaciju i digitalnu prilagodbu ne samo da povećava učinkovitost, nego i podiže zadovoljstvo radnika, što je – kako je naglasila – „najbolja potvrda da održivost nije samo ekološko, nego i ljudsko pitanje“.
Ekonomska stvarnost određuje ekološku svijest potrošača
Predsjednica Hrvatske udruge za zaštitu potrošača, Ana Knežević, istaknula je da je ekološko ponašanje potrošača izravno uvjetovano njihovom ekonomskom situacijom.
„Onoliko koliko ljudi imaju prihoda, toliko mogu biti i ekološki osviješteni. Većina bi željela kupovati ekološku hranu, proizvode i uređaje više energetske klase, ali to si jednostavno ne mogu priuštiti“, naglasila je Knežević.
Govoreći o praksi velikih trgovačkih lanaca, iznijela je konkretan primjer s konferencije na temu održivog potrošača.
„Postavila sam pitanje o vrećicama za kruh koje su od papira, ali imaju plastični ‘prozor’. Većina potrošača ne odvaja te materijale jer ni ne zna kamo s njima. Kad sam pitala tko to kod kuće odvaja, u dvorani od 200 ljudi ruke su digla samo trojica. To jasno pokazuje da je problem u sustavu – trgovina i proizvođači nametnuli su proizvod, a sav teret zbrinjavanja prebačen je na potrošača“, rekla je.
Knežević je dodala da sustav gospodarenja otpadom i dalje ne funkcionira dosljedno: „Ljudi nam se javljaju jer trgovine ne primaju staklenu ambalažu, ili male elektroničke uređaje koje su prema zakonu dužne preuzeti. Uvijek postoje ‘šumovi na vezama’ – a odgovornost se na kraju svali na građane.“
Upozorila je i na rastući jaz između edukacije i stvarnosti: „Mi kao udruga stalno provodimo edukacije o odvajanju otpada, ali ljudi s pravom pitaju – zašto se truditi ako na kraju sve završi na istom mjestu? I to je realnost koju ne smijemo ignorirati.“
Kao ilustraciju šireg problema potrošačke odgovornosti, Knežević je spomenula i primjere neetične proizvodnje: „Poznato je da mnogi lanac jeftine robe, poput Pepca, Tedija ili NKD-a, nude proizvode nastale dječjim ili potplaćenim radom. Kad bi naši potrošači mogli birati, sigurna sam da bi radije kupili majicu od 20 eura nego onu od 2, ali nažalost, njihova ekonomska situacija to ne dopušta.“
Zaključila je da se održivost ne može graditi samo na apelima prema potrošačima: „Svi smo potrošači, ali ne možemo biti jedini odgovorni. Potrebna je jasna, provediva politika i sustavna podrška kako bi održivost postala stvarna, a ne samo deklarativna.“
„Dobar san za zdrav život“ – primjer održivosti u praksi
Direktorica i vlasnica tvrtke Bernarda, Bernarda Cecelja, istaknula je kako je održivost moguća samo ako se povežu svi sektori – proizvodnja, trgovina i usluge – te ako među njima postoji međusobno razumijevanje.
„Svaki sektor ima svoje izazove, ali moramo više slušati jedni druge, posebno proizvođače. Ja sam danas i proizvođač, i trgovac, i pružatelj usluga, i u svakom segmentu održivost ima svoje lice“, naglasila je Cecelja.
Zdrav proizvod iz zdravog sustava
Tvrtka Bernarda posluje već 27 godina, a od samih početaka temelji se na ekološki prihvatljivoj proizvodnji. „Koristimo certificirane materijale bez štetnih sastojaka – primjerice spužve bez formaldehida i prirodno tretirane tkanine. Surađujemo s Tekstilno-tehnološkim i Šumarskim fakultetom u Zagrebu, kao i s liječnicima, kako bismo razvijali proizvode koji su sigurni za zdravlje“, objasnila je.
Na proizvode, poput madraca i kreveta, koji dolaze u izravan kontakt s ljudskim tijelom, primjenjuju se najviši standardi testiranja. „Naš slogan ‘Dobar san za zdrav život’ nije samo poruka – to je naša poslovna filozofija“, rekla je Cecelja.
Inovacije i otpornost kroz krize
Govoreći o poslovnim izazovima, posebno u vrijeme pandemije, Cecelja je istaknula da je tvrtka zadržala svih 240 zaposlenih i nastavila s ulaganjima zahvaljujući vlastitim inovacijama.
„Nikada nismo dopustili da inovacija ostane u ladici. Svaku smo implementirali u proizvodnju – od opremanja hotela i nautike do medicinskih i dječjih proizvoda. Kad negdje tržište stane, na drugom se otvori prilika“, kazala je.
Bernarda je prepoznata na europskoj i svjetskoj razini, s brojnim zlatnim medaljama za inovacije. Upravo su te inovacije omogućile da tvrtka ostane neovisna i stabilna.
Ekologija i ekonomija – održivi krug
Tvrtka već godinama posluje u zatvorenom ekološkom krugu proizvodnje. „Još 2014. uveli smo grijanje na biomasu koristeći vlastiti drvni otpad, a od 2017. koristimo i solarne panele. Time ne samo da štedimo energiju, nego stvaramo uštede koje ulažemo u nove tehnologije i edukaciju zaposlenika“, istaknula je Cecelja.
Izazov budućnosti – stručna radna snaga
Kao najveći izazov istaknula je nedostatak kvalificiranih kadrova u tekstilnoj i drvnoj industriji. „Djeca danas ne žele učiti za stolare, tapetare ili krojače jer se te struke smatraju slabo plaćenima. Zato mi ulažemo u vlastite mentore i stipendije za mlade kako bismo im omogućili praktično učenje i stjecanje vještina. To je ulaganje u budućnost“, poručila je.
Cecelja je zaključila da održivost nije samo ekološka, nego i ljudska i društvena obveza: „Održivost znači stvarati vrijednost – za prirodu, zajednicu i čovjeka. Mi to u Bernardi živimo svakim danom.“
Održiva budućnost traži suradnju, znanje i odgovorno upravljanje
Završnu riječ konferencije dao je prof.dr.sc. Krešimir Buntak koji je istaknuo ključne poruke skupa. „Često se pozivamo na zakonske okvire Europske unije i Republike Hrvatske, ali pri njihovom donošenju izostaje prava konzultacija sa svim dionicima. Dokumente se često šalje u petak poslijepodne, a traži očitovanje do ponedjeljka ujutro – to nije dijalog, to je forma“, poručio je Buntak.
Naglasio je da je ključ integrirane održivosti suradnja svih aktera u lancu vrijednosti, kako bi se uravnotežili ekonomski, ekološki i društveni aspekti te stvorila stvarna dodana vrijednost.
„Ne smijemo favorizirati samo ekološku dimenziju – to vodi do ozbiljnih poremećaja, osobito u gospodarstvu. Održivi razvoj traži optimizaciju sve tri dimenzije“, rekao je.
Obrazovanje, informiranje i upravljanje – temelj promjene
Profesor Buntak posebno je naglasio važnost obrazovanja i informiranja kao temelja razumijevanja održivosti.
„Bez edukacije nema promjene svijesti. Ključ budućeg djelovanja je u obrazovanju i informiranju, posebno kada govorimo o potrošačima i građanima“, istaknuo je.
Dodao je i da se koncept „voice of customer“ – glas kupca – danas širi u „voice of stakeholder“, glas svih zainteresiranih strana: „Oni moraju biti uključeni u odlučivanje i upravljanje, jer bez njih nema stvarne održivosti.“
U zaključku je upozorio da je kvalitetno upravljanje presudno za svaku održivu organizaciju: „Bez dobrog menadžmenta nema produktivne radne snage, nema učinkovitih procesa, nema uspješnih ni održivih tvrtki. Ključ svega je – upravljanje.“
Profesor Buntak završio je porukom kako teme iz ove rasprave trebaju postati okosnica budućih stručnih i medijskih rasprava, naglašavajući da održivost nije cilj, nego proces koji zahtijeva stalnu suradnju, znanje i odgovornost.
„Bez kvalitetnog menadžmenta nema održive budućnosti. Magros će i dalje biti prostor za dijalog struke, gospodarstva i društva“, rekao je Sertić zaključujući konferenciju uz poziv na idući Magros.
Poruka skupa
Magros 2025 pozicionirao je trgovinu kao „živi organizam“ u raskrižju izazova (cijene, radna snaga, regulativa, promjene navika) i prilika (tehnologija, AI nove generacije, nova poslovna etika). Zaključak je jedinstven: bez dijaloga i suradnje svih dionika — od države i akademije, preko proizvođača i trgovaca, do potrošača — nema održivog rasta ni konkurentnosti. Struka i medij struke pritom ostaju mjesto susreta, učenja i predlaganja promjena.
Organizatori su bili Suvremena trgovina, Hrvatska gospodarska komora, Savez udruga malih trgovaca RH i Institut za poslovnu izvrsnost, poduzetništvo i održive sustave. Suorganizatori: Njemačko-hrvatska industrijska i trgovinska komora, Talijansko-hrvatska gospodarska komora; pokrovitelji: Predsjednik Republike Hrvatske, Ministarstvo gospodarstva, Ministarstvo zaštite okoliša i zelene tranzicije, Hrvatska udruga poslodavaca i Hrvatski izvoznici. Organizacijsku podršku dao je Rektorat Sveučilišta u Zagrebu, dok je smart partner bio HAMAG-BICRO, a sve uz logističku podršku Primacošpeda.
Zahvaljujemo svima koji su pomogli i podržali ovu konferenciju
Redakcija ST
