Temeljem upućenog upita Hrvatskom zavodu za zdravstveno osiguranje o prijavi i priznavanju ili nepriznavanju ozljede na radu u slučaju sklopljenog ugovora o radu na izdvojenom mjestu rada (rad od kuće) i kod ugovora o radu na daljinu, odnosno koje su u tim slučajevima obveze radnika, a koje poslodavca, te što je potrebno za dokumentiranje ozljede na radu, dobili smo odgovor, u kojem se ukazuje na odgovarajuće propise i postupanje, ali i određene praznine.
Navedeni upit posebno je značajan kod rada na daljinu budući da u tom slučaju poslodavac i radnik ugovaraju pravo radnika da samostalno određuje gdje će taj rad obavljati, što može biti promjenjivo i ovisiti o volji radnika.
Odredbom članka 41. stavka 4. Pravilnika o pravima, uvjetima i načinu ostvarivanja prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja u slučaju ozljede na radu i profesionalne bolesti (NN 75/14. do 2/22. u daljnjem tekstu: Pravilnik), definirana je potrebna dokumentacija za utvrđivanje i priznavanje ozljede na radu na izdvojenom mjestu rada, a koje je kao takvo definirano i propisima iz područja zaštite na radu.
Navedenim člankom se propisuje da ako je nastanak ozljede na radu ili bolesti vezan uz proces rada na izdvojenom mjestu rada u smislu propisa o radu i zaštiti na radu uz prijavu i dokumentaciju (medicinska i druga dokumentacija kojom se može dokazati da je nastanak ozljede na radu odnosno bolesti i mjesto nastanka ozljede odnosno bolesti uzročno-posljedično vezan uz obvezu i proces rada, odnosno obavljanja djelatnosti ) prilaže se obvezno i ugovor o radu kojim se u skladu s propisima o radu, dokazuje status radnika na izdvojenom mjestu rada, potvrda poslodavca s evidencijom o radnom vremenu te zapisnik o inspekcijskom nadzoru nadležnog tijela, ako je nadzor obavljen ili drugi dokaz kojim se mogu utvrditi uvjeti rada na izdvojenom mjestu rada koji su uređeni propisima o radu i zaštiti na radu (primjerice zapisnik o provedenom unutarnjem nadzoru, izvješće o provedbi mjera zaštite na radu na izdvojenom mjestu rada i sl.).
U odnosu na novine koje donosi Zakon o radu (NN 93/14.,127/17., 98/19. i 151/22.) vezano za rad na daljinu budući da isti još uvijek nije definiran propisima kojima se regulira zaštita na radu, HZZO ne može precizirati potrebnu dokumentaciju za utvrđivanje i priznavanje ozljede na radu osim one koja je utvrđena Zakonom o radu. Istim se propisuje da se u slučaju rada na daljinu sklapa ugovor u pisanom obliku kao i da je poslodavac radniku koji radi na daljinu dužan osigurati zaštitu privatnosti i potrebne pisane upute u vezi sa zaštitom zdravlja na radu i sigurnosti na radu, a koje Zakon o zaštiti na radu (NN 71/14.,118/14.,154/14., 94/18. i 96/18.) ne propisuje.
U iščekivanju takvih izmjena HZZO će pojedinačno svaki upravni predmet za utvrđivanje i priznavanje ozljede na radu rješavati u skladu sa odredbama Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju (NN 80/13.,137/13. i 98/19.), Zakona o općem upravnom postupku (NN 47/09. i 110/21.), Zakona o radu, Zakona o zaštiti na radu i Pravilnika.
I ovom prilikom postavlja se pitanje zašto učestalo izostaje suradnja i cjelovito reguliranje povezane materije, kako bi se otklonile nedoumice, nesnalaženja ili pogrešno postupanje?
O sklapanju ugovora o radu, mjerama sigurnosti i zaštite zdravlja na radu, načinu utvrđivanja sigurnosnih uvjeta, i pisanim uputama za rad na daljinu, konkretne primjere pružili smo na seminaru „Radni odnos i zaštita na radu“, koji je održan u organizaciji znanstveno-stručnog časopisa „Sigurnost“ i časopisa „Radno pravo“.
Na kraju možemo konstatirati da se nadamo da će resori zdravstva i rada žurno uskladiti predmetnu problematiku, kako bi u konačnici poslodavci i radnici, prilikom sklapanja ugovora o radu na daljinu, imali na raspolaganju sve relevantne i važne informacije.
Vitomir Begović
