Hrvatska, kako su naveli, planira 13,3 milijardi eura ulaganja u sedam godina u prometnu infrastrukturu, pri čemu će gospodarski učinci ovisiti o tome tko izvodi projekte, odnosno koliko dodane vrijednosti ostaje u Hrvatskoj.

“Zbog nelojalne konkurencije, domaći i EU građevinari ne mogu stjecati reference i već na horizontu od pet godina gube kompetencije i posljedično radna mjesta”, istaknuli su iz HUP-a u analitičkom prilogu Fokus tjedna.

Podsjetili su i kako godinama upozoravaju na potrebu poštenog tržišnog natjecanja u javnoj nabavi te na negativne učinke sudjelovanja tvrtki iz trećih zemalja koje ostvaruju prednost zbog državnih potpora, nižih radnih i socijalnih standarda te izostanka europskih pravila tržišnog natjecanja, te uz to nisu potpisnice međunarodnih sporazuma o javnoj nabavi (GPA).

Analiza tipičnog infrastrukturnog projekta od 100 milijuna eura, kažu u HUP-u, pokazuje kako izbor izvođača utječe na učinke javnih investicija za našu ekonomiju.

“Ako projekt izvode domaće, tj. EU tvrtke, Hrvatskoj ostaje 66,2 milijuna eura dodane vrijednosti, a ukupni gospodarski učinak je 99,2 milijuna eura. Kada posao preuzme izvođač iz treće zemlje, uz angažman domaćih podizvođača, udio vrijednosti koji ostaje u Hrvatskoj pada s oko 66 posto na približno 32 posto, a ukupni gospodarski učinak smanjuje se na 46 milijuna eura. U najnepovoljnijem scenariju, kada strani izvođač većinu radova i nabave realizira izvan Hrvatske, u domaćem gospodarstvu ostaje tek manji dio vrijednosti projekta, a ukupni gospodarski učinak pada na svega 12,6 milijuna eura, odnosno čak 91 posto manje nego u domaćoj izvedbi”, navodi se.

Ključni razlog konkurentske prednosti ponuditelja iz trećih zemalja, kako su kazali iz HUP-a, nisu veća produktivnost ni učinkovitost, već niži troškovi rada i socijalni standardi.

Tako su procijenjeni troškovi rada u Turskoj niži oko 44 posto, u Kini 62 posto, a u Indiji čak 93 posto, što im omogućuje, kako su istaknuli, niže ponudbene cijene od 14 do više od 31 posto.

“Takve razlike predstavljaju oblik socijalnog dampinga koji domaće i europske građevinare dovodi u strukturno nepovoljan položaj te ih sve češće odvraća od sudjelovanja u velikim infrastrukturnim natječajima”, ističu poslodavci.

Posebno zabrinjava, kažu, činjenica da postojeći regulatorni okvir već omogućuje primjenu korektivnih mehanizama, prilagodbu sustava bodovanja ponuda i druge alate za neutralizaciju socijalnog dampinga, no zasad se ti alati u praksi koriste vrlo rijetko.

“Javne investicije moraju maksimizirati učinak na domaće gospodarstvo, a veliki infrastrukturni projekti jačati domaće i europske reference, zaposlenost i konkurentnost”, poručili su iz HUP-a.

Naveli su i kako bez odgovarajućih zaštitnih mehanizama, značajan dio EU sredstava odlazi izvan Unije, dok gubitak referenci domaćih građevinara već u narednim godinama ugrožava operativne kapacitete sektora i velik broj radnih mjesta.

U HUP-u stoga smatraju kako je za osiguranje ravnopravnih uvjeta i maksimalnih učinaka javnih investicija za hrvatsko gospodarstvo “potrebno dosljedno primjenjivati postojeći regulatorni okvir, uvesti načelo reciprociteta u pristupu tržištu, primjenjivati korektivne faktore u ocjenjivanju ponuda, povezati korištenje EU sredstava s europskim izvođačima i transparentno izvještavati sve dionike”.