Razvoj financijskog sektora ne smije se svoditi tek na poboljšanje pristupa kreditima banaka. Financijski sustavi trebaju se razvijati uravnoteženo, kako kroz bankarske, tako i nebankarske podsektore, uključujući tržišta kapitala, sektor osiguranja i druge nebankarske institucije, a sve kako bi se pružila odgovarajuća potpora uključivom rastu na prostoru Europe i središnje Azije, navodi se u novom izvješću Svjetske banke.
U izvješću pod naslovom Risks and Returns: Managing Financial Trade-Offs for Inclusive Growth in Europe and Central Asia (Rizici i povrati: upravljanje financijskim ustupcima u službi uključivog rasta u Europi i središnjoj Aziji), koje je danas predstavljeno u Zagrebu, napominje se da su financijski sustavi u zemljama Europe i središnje Azije s tržištima u nastajanju znatno nerazvijeniji i manje diverzificiraniji od onih u usporednim zemljama Zapadne Europe ali i onih u mnogim sličnim zemljama sa srednjom razinom dohotka. Nasuprot tome, Hrvatska u usporedbi s prosjekom regije stoji razmjerno dobro, osobito u pogledu uključivosti, ali i dalje zaostaje u korištenju štednih proizvoda.
Primjerice, štedne proizvode u Hrvatskoj koristi tek oko 40 posto odraslih u odnosu na 54 posto koliko iznosi prosjek za zemlje u razvoju, dok ih tek nekoliko posto koristi proizvode osiguranja.
Nepovjerenje u banke koje vlada među ljudima također je veće nego li u bilo kojoj drugoj regiji svijeta. Primjerice, iako gotovo 65 posto građana Hrvatske vjeruje u opću stabilnost financijskog sustava, povjerenje u banke ima ih tek oko 35 posto.
“Prevladavanje tog nepovjerenja i povećanje raznolikosti financijskog sustava u Hrvatskoj i ostatku regije presudno je za održivi rast. Javne politike trebaju se usredotočiti na stvaranje tržišnih poticaja, ali i na smanjivanje prepreka kako bi se osiguralo da financijski sustav bude od koristi za širok krug ljudi i tvrtki”, rekao je David Gould, glavni ekonomist Svjetske banke za regiju Europe i središnje Azije (ECA) i autor izvješća. “U ovom se izvješću razmatraju ključne dimenzije financijskog razvoja, a tvorcima javnih politika nudi se čvrst okvir za određivanje prioriteta i upravljanje ustupcima u javnim politikama.”
Radi ostvarivanja održivog i uključivog rasta, u izvješću se tvrdi kako zemlje regije moraju sagledati četiri ključne dimenzije financijskog razvoja:
- stabilnost (npr. rješavanje nenaplativih kredita i smanjivanje kolebljivosti privatnih kredita)
- učinkovitost (npr. smanjivanje indirektnih troškova i neto kamatnih marži na plasmane)
- uključivost (npr. veće korištenje elektroničkih plaćanja i osiguranja)
- dubinu (npr. razvoj tržišta kapitala i diverzificiranje domaćeg financijskog sustava)
U izvješću se ističe da su se tijekom devedesetih godina proteklog stoljeća zemlje s cijelog prostora Europe i središnje Azije, uključujući Hrvatsku, opredijelile za model ubrzanog razvoja financijskog sektora, uz naglasak na ekspanziji bankovnog kreditiranja koje se često financiralo inozemnim kapitalom. Taj je model pripomogao poticanju financijske uključenosti poduzeća i kućanstava, ali je bio popraćen i smanjenjem financijske učinkovitosti i povećanjem ranjivosti. Zbog toga je regija doživjela dvije velike bankovne krize: prvu koncem devedesetih godina prošlog stoljeća, a zatim i nakon 2008. godine.
“Mada smo svjedočili izvjesnom oporavku, svjedoci smo i toga da banke neće biti kadre same poduprijeti onakav uključiv rast kakav je potreban da bi se regija pokrenula u dugoročnom razdoblju”, izjavio je Martin Melecky, suautor izvješća i glavni ekonomist Svjetske banke za regiju južne Azije. “Slab rast dohotka, osobito među ljudima s nižim primanjima, dovodi do sve većeg nezadovoljstva s postojećim stanjem stvari, kao i do pojačanog nepovjerenja u financijski sektor, zbog čega je i potreba za njegovim reformama sve hitnija.”
U izvješću se naglašava kako je važno da zemlje u regiji razmotre određena rješenja koja im se nude glede javnih politika, što uključuje rješavanje visoke razine nenaplativih kredita, uspostavu okvira za makroprudencijalnu politiku, jačanje upravljačkih okvira za banke u državnom vlasništvu, veće korištenje elektroničkih plaćanja i promicanje korištenja osiguranja od sve većih rizika klimatskih promjena.
