Najveće opasnosti opstojnosti država jugoistočne Europe u nadolazećih desetak godina bit će izraziti demografski pad, te stalno i nezaustavljivo migriranje domicilnog stanovništva prema državama razvijenog kapitalizma u potrazi za boljim životnim prilikama.
Od navedenih nemilih pojava koje su već počele društvenu eroziju nije izuzeta niti Hrvatska, a svojim posljedicama posebice „udaraju“ na potrošačke trendove i formiranje realnog tržišta prema novonastalim uvjetima u kojima se prema neslužbenim statistikama iz Hrvatske odselilo više od 300 tisuća građana. Upravo je zadaća i prije svega misija Instituta za migracije i narodnosti koji je javna znanstvena ustanova specijalizirana za multidisciplinarno istraživanje migracija: unutrašnjih, vanjskih, nacionalnih manjina hrvatskog iseljeništva i ilegalnih migracija, ne samo skrenuti pozornost na ova društveno – ekonomska zbivanja, nego i zadatak ponuditi alate i sadržaje mogućih rješenja ili barem prilagodbe na novonastalno stanje.
“U prvom redu zadaća je Instituta poticati komparativno proučavanje migracija, manjina, hrvatskog iseljeništva, te unaprijediti javno razumijevanje njihove složenosti i stvarnosti, ali također istraživanjem i raspravom poticati uvođenje novih politika i djelatnosti koje mogu utjecati na rješavanje problema vezanih uz ta područja. Trenutno je u Institutu zaposleno 21 osobe od toga 15 znanstvenika raspoređenih na dva znanstvena odsjeka: Znanstveni odsjek za demografska i migracijska istraživanja i Znanstveni odsjek za etnička istraživanja i nacionalne manjine. Institut za migracije i narodnosti sudjeluju u znanstveno-stručnim projektima financiranih iz nacionalnih i međunarodnih izvora. U tom smislu odašiljemo i ovaj javni apel hrvatskim gospodarstvenicima od korporativnog sektora do malih poduzetničkih i obrtničkih projekata da zajednički izradimo sustavno istraživanje tržišta i kupaca pod utjecajem migracija, ali i sve drastičnijem demografskom padu koji se sve više osjeća” – upozorava ravnateljica Instituta za migracije i narodnosti doc. dr. sc. Marina Perić Kaselj.
Iseljavanje iz Hrvatske danas je postao svakodnevni proces. Tradicionalno smo emigracijska zemlja koja je zbog povijesnih prilika/neprilika, ekonomskih i političkih faktora predodređena za stalno migriranje. Ulazak na tržište kapitala i kapitalističku ekonomiju nakon samoupravnog socijalizma prije nepunih tridesetak godina odnosno proces tranzicije prošao je težak put i njegove posljedice na domaću ekonomiju još uvijek svakodnevno osjećamo. Uz sve te probleme koje nismo riješili gomilano nove. Ulaskom u EU pokazali smo svu nespremnost i teškoću prilagodbe domaćeg gospodarstva, otvaranjem uz ostalo granica tržišta rada što je još više omogućilo iseljavanje, a poglavito mladih i visokoobrazovnog (brain drain) stanovništva. Sve je to ostavilo dugoročne posljedice na realno tržište i kupovnu moć stanovnika, u čijoj strukturi je sve manje onih koji mogu najviše doprinostiti rastu domaćeg BDP-a.
“Već dugo upozoravam kako je potrebna i nužna koordinacija državnih tijela i znanstvenih institucija (u Hrvatskoj tako i u zemljama u kojima Hrvati useljavaju/ žive) koji se bave ovom problematikom kako bi pravovaljano iskoristili svoja znanstvena i stručna znanja i resurse za donošenje konstruktivnih mjera i strategija za dobrobit hrvatskog društva. U posljednje vrijeme mediji nam permanentno šalju pomalo „zabrinjavajuću sliku“ o iseljavanju koristeći snažnu retoriku poput: egzodus Hrvata, kataklizma iseljavanja, masovno iseljavanje, epidemija iseljavanja i sl. U doba instant kulture primamo brze ponavljajuće informacije koje nam se nameću svakodnevnim utjecajima medija te je stoga itekako bitno koje i zašto poruke dobivamo, u kojim količinama i koje efekte trebaju izazvati. Razmatranje i obrazlaganje samo negativnih primjera iseljavanja, s katalitičkim razmjerima bez jasnih pozitivnih poruka i rješenja nije poželjan smjer u budućem razvoju hrvatskog društva. Problema uvijek ima, i nužno će ih uvijek i postojati, ali zato tražimo rješenja. Moramo uzeti u obzir kako hrvatska država opstoji tek 27. godina i kako još uvijek, mada sporo pronalazi pravi put razvoja. Svi bi morali biti odgovorniji kao pojedinci, građani, državljani. Trebali bi međusobno više komunicirati, uvažavati različitosti, graditi i na kraju voljeti ovu državu. Moj dojam je da smo u stalnom raskoraku između prošlosti i budućnosti te da pritom ne živimo sadašnjost. Iseljavanje/migracije su prirodan proces i to ne možemo spriječiti. Možemo jedino ovu državu učiniti poželjnim mjestom življenja i stanovanja kako bi se što manje njih/nas odlučilo za trajno iseljavanje, a što više poželjelo povratak u domovinu. Mišljenja sam kako to nije nemoguće i da je uz to nužno što prije izgraditi i odnos povjerenja matične domovine s našom dijasporom” – ističe ravnateljica Instituta za migracije i narodnosti apelirajući da se uz pomoć ove insitutucije povede ne samo rasprava o stanju na tržištu, potrošačkim navikama te stanju ponude i potražnje kroz prizmu demografskog pada i odljeva kupaca / potrošača iz Hrvatske nego i sustavno istraživanje kroz koje će se doći do potrebnih rješenja i odgovora na nastalo stanje koje sve više potkopava domaću ekonomiju.
“Svi snosimo odgovornost pa stoga i znanstvene institucije koje moraju zauzeti aktivniju ulogu u promišljanju društvenih problema kroz zajedničku diskusiju s različitim dionicima. Moramo prije svega biti pozitivni, osvijestiti i razmotriti što imamo što nam je vrijedno i dragocjeno. Nakon toga trebamo pronaći načine kako da to očuvamo i zaštitimo. Bez dijaloga, koordinacije, suradnje nećemo postići mnogo. Ako bi rezimirala cjelokupnu situaciju u društvu ne bi bila toliko pesimistična jer postoje potencijali, dobre prakse (naši učenici dobivaju zlatne medalje na svjetskim natjecanjima, postižemo izvrsne sportske rezultate, razvijamo iseljenički turizam, cijenjena smo radnici i sl. ) Mnoge institucije/sektori rade dobre poslove, ali se ne uspostavlja nužni red koji bi rezultirao jasnim i definiranim mjerama, strategijama, planovima. Stoga se stječe dojam kako je sve pomalo kaotično. Ljudi moraju imati povjerenje u državu u pravni sustav. Političari koji se danas obično karakteriziraju kao interesne skupine gdje svaki od njih ili u grupi pribavlja vlastitu korist trebali bi svjedočiti pravednost i odgovornost u svom djelovanju-donošenju odluka o kojima zavisi cijeli nacionalni sustav. Ako razmotrimo posljednja istraživanja vezana uz suvremeno iseljavanje iz Hrvatske pokazuje se kako ono nije nužno uvjetovano ne pronalaženjem posla već upravo nezadovoljstvom života u Hrvatskoj zbog nepovjerenja prema Vladi, političarima, sustavu. Ono što nam je činiti prvo je vratiti povjerenje u sustav, izgraditi stabilan sustav vrijednosti i učiniti Hrvatsku sigurnim i ugodnim mjestom za život” – zaključuje ravnateljica Instituta za migracije i narodnosti doc. dr. sc. Marina Perić Kaselj u svom javnom apelu.
