Kao odgovor na krajnje nezavidan položaj radnika koji rade putem digitalnih platformi i konstantnu sustavnu eroziju njihovih prava, na osnivačkoj skupštini održanoj tijekom lipnja, a zatim i registracijom u Ministarstvu rada, mirovinskoga sustava, obitelji i socijalne politike, osnovan je Sindikat radnika digitalnih platformi (SRDP), prvi takav sindikat u Hrvatskoj. SRDP pridružen je sindikalnoj središnjici Savez samostalnih sindikata Hrvatske (SSSH).
“Cinično nas nazivajući partnerima, digitalne platforme same, jednostrano odlučuju o našim plaćama i uvjetima rada, pritom perući ruke od odgovornosti i obaveza koje bi trebali imati prema nama. Naš odnos s platformama nije partnerski, već radni jer ima sve najvažnije karakteristike radnog odnosa”, rekao je predsjednik SRDP-a Mile Krivokuća, te naglasio kako samozaposleni platformski radnici nemaju pravo na plaćeno bolovanje, godišnji odmor, utvrđenu minimalnu cijenu rada, osiguranje od nezgode na radu i ostala prava koja proizlaze iz radno-pravnog statusa radnika. “Preuzeli smo sav rizik poslovanja – sve troškove rada snose vozači i dostavljači, a platforme, bez kune troška, a kroz visoku proviziju koju im uplaćujemo, ostvaruju golem profit”, rekao je Krivokuća.
Činjenica da se, po podacima Eurofounda, 10,7 posto Hrvata okušalo u radu putem digitalnih platformi, te da je platformski rad sve češće jedini izvor prihoda za radnike, ovu temu čini krucijalnom, pogotovo u kontekstu izmjena Zakona o radu kojima se namjerava urediti ovo pitanje. U tim izmjenama SRDP vidi priliku i odgovornost izboriti se za dostojanstvene uvjete rada i bolja materijalna prava za sve one koji rade u ovoj brzorastućoj grani gospodarstva.
“Gotovo osam godina od dolaska digitalnih platformi u Hrvatsku, platformski je rad u Hrvatskoj još uvijek u potpunosti zakonski nereguliran, iz čega proizlaze brojne malverzacije, kršenja prava i degradacija radnika koji putem njih rade – bez ikakvih sankcija”, rekla je glavna tajnica sindikata Iva Filipović, upozorivši na brojne primjere neisplate plaća, doprinosa, rada na crno… Takvi agregatori, odnosno tvrtke i/ili obrti preko kojih radnici rade te s kojima imaju potpisan ugovor o radu ili neki drugi ugovorni odnos, nelojalna su konkurencija i natječu se u smanjivanju prava radnika. Stoga, smatra Filipović, nadzor i stroge sankcije imperativ su u osiguravanju boljih uvjeta i prava platformskih radnika, ali i sprečavanju sive ekonomije.
Do konačnog cilja – utvrđivanja radno-pravnog statusa radnika za osobe koje rade putem platformi i statusa poslodavca za platforme koji će ih obvezati na osiguravanje prava koja im, kao radnicima, pripadaju, SRDP je istaknuo ključne probleme i zahtjeve koje će daljnjim sindikalnim aktivnostima nastojati izboriti.
“Cijena kilometra za vozače i dostavljače koji rade preko platformi drastično i kontinuirano pada, a u slučaju vozača taksija, višestruko je niža od ostalih tvrtki koje pružaju taksi usluge. Radnici nemaju nikakvog prava glasa u određivanju cijena prijevoza ili dostava. Platforme samoinicijativno i bez objašnjenja mogu ponuditi niže cijene usluga. Upravo se to dogodilo na zimu 2020., kada je uslijed pandemije potražnja za taksistima i dostavljačima pala. Platforme su tada odlučile dodatno spustiti cijene za 20 posto, što je neodrživo za poslovanje”, rekao je Krivokuća te naglasio kako je s takvim cijenama potrebno provesti i po 12 sati na cesti dnevno kako bi se, nakon svih izdvajanja za mirovinsko i zdravstveno osiguranje, gorivo, praonice, servise i sve ostalo, zaradilo 4.000 – 5.000 kuna mjesečno. Time je, smatra Krivokuća, ugrožena i sigurnost u prometu.
Platformski su radnici ostavljeni na milost i nemilost algoritmu koji im dodjeljuje vožnje i dostave po nejasnim i diskriminatornim kriterijima zbog kojih nemaju garanciju posla, niti svi vozači i dostavljači imaju jednake uvjete. Zbog jedne odbijene dostave i vožnje, a pogotovo nakon bolovanja, godišnjeg ili nekoliko slobodnih dana, radnici su “kažnjavani” na način da im se dodjeljuje manji broj vožnji i dostava ili dobivaju udaljenije vožnje i fizički vrlo zahtjevne dostave. SRDP inzistira na jednakim šansama za sve radnike koji rade putem digitalnih platformi.
Odredbu Pravilnika kojom je utvrđena maksimalna starost vozila kojim se obavljaju taksi usluge, a kojom bi od sljedeće godine trebalo biti propisano da iznosi pet godina, SRDP smatra neutemeljenom te zahtijeva povratak na maksimalnu starost vozila od sedam godina. U Austriji i Njemačkoj maksimalna starost vozila je deset godina.
Slični procesi započeti su u brojnim drugim državama te su Vlade i sudovi zemalja poput Velike Britanije, Italije, Španjolske, Francuske već stali na stranu radnika i potvrdili da su radnici i sindikat u pravu kada zahtijevaju zaštitu radničkih prava. Krajnje je vrijeme da i Hrvatska bude u korak s promjenama koje idu na korist radnicima ukoliko je doista cilj zadržati radnike u Hrvatskoj.
“Naša je dužnost govoriti u ime tisuća radnika u Hrvatskoj koji se bave platformskim radom. Bez ikakve zakonske regulacije našeg statusa prepušteni smo samovolji platformi koje diktiraju uvjete i iskorištavaju svoj položaj u kojem nemaju nikakvih obaveza prema radnicima koji im donose zaradu i zahvaljujući kojima postoje. Platformski rad u Hrvatskoj trenutno je festival bezakonja, nereda, nelegalnih praksi i, naposljetku, zakinutih radnika kojem odmah treba stati na kraj. Pozivam sve platformske radnike da nam se jave sa svojim iskustvima i da nam se pridruže kako bismo se zajedno izboriti za dostojanstvene uvjete našega rada”, rekao je Krivokuća te istaknuo kako će jedan od prvih poteza sindikata biti traženje sastanka s nadležnim ministrima tijekom jeseni.
