Iznoseći na posljednjoj sjednici Vlade novi podatak Državnog zavoda za statistiku, koji je procijenio inflaciju u srpnju na razini 2,3 posto, a na mjesečnoj razini 0 posto, predsjednik Vlade zadovoljno je rekao: „Znači da inflacija već 20 mjeseci kontinuirano usporava u Hrvatskoj“.
Međutim, da li je to baš tako, najbolje mogu ocijeniti oni koji svakodnevno kao potrošači imaju najbolji uvid u kretanje cijena i troškove koje moraju podmiriti. Svakodnevni susret s plaćanjem računa, posebno prehrambenih namirnica i usluga pokazuje realna inflatorna kretanja.
Prema relevantnim pokazateljima Eurostata čak osam članica eurozone u lipnju ima negativnu stopu mjesečne inflacije, dok je Hrvatska s drugom najvišom stopom mjesečne inflacije uz Nizozemsku i Cipar usamljena država s ekstremno visokom inflacijskom stopom na mjesečnoj razini.
Stručnjaci se pitaju zbog čega Državni zavod za statistiku (DZS) ignorira važnost međunarodnih statističkih usporedbi. Eurozona trenutačno ima 20 članica. Metodologija koju koristi DZS ne omogućuje usporedbe. Jedna od temeljnih funkcija nacionalnih statistika uz prikupljanje važnih podataka su međunarodne usporedbe.
Eurostat koristi metodologiju harmoniziranog indeksa potrošačkih cijena (HIPC), dok se DZS oslanja na indeks potrošačkih cijena (IPC).
Prema Eurostatu Hrvatska godišnja inflacija u srpnju dosegla je 3,4 posto, dok su na mjesečnoj razini u srpnju cijene porasle ekstremno visokih 1 posto. Kad bi svaki mjesec cijene rasle po identičnoj stopi od 1 posto, onda bi nakon 12 mjeseci konstatirali ogromnu 12-postotnu inflaciju.
Predstavnici sindikata i analitičari ukazuju da inflacija guta sve povišice plaća pa i one Vladine „povijesne“, a usklađivanje mirovina već je odavno izgubilo bitku s rastom troškova života. Na izjave dužnosnika da je od 2009. do 2016. ukupno povećanje osnovice plaća u javnom sektoru iznosilo 0 posto, a sada čak 40 posto, mnogi odgovaraju da bi se mijenjali za ono ranije, budući da nije bilo inflatornog udara na životni standard kao sada.
„U obzir treba uzeti i da živimo u europskom okruženju u kojemu su i cijene europske, osim komunalija i još nekih usluga koje su jeftinije samo zato što su nam plaće manje”, kaže ekonomski analitičar Ljubo Jurčić. „Na povećanje prosječne plaće treba gledati s rezervom. Ako odbijemo pet posto najvećih plaća, onda taj prosjek pada na 1.100 eura. Sa svim tim dizanjima plaća, ljudima je nos još uvijek ispod vode i u okruženju europskih cijena ne mogu živjeti pristojno s 1.000 eura”.
Ekonomski analitičar Petar Vušković kaže: „Plaće su bilježile značajan rast u zadnjih godinu dana, ali nedovoljan da se pokrije rast osnovnih troškova života. U nadolazećem periodu rast plaća će stagnirati i jedino rast produktivnosti rada može osigurati daljnji rast plaća. S obzirom na pad industrijske proizvodnje pa i one uslužne, turističke, rast plaća nije realan“.
U inflatornim uvjetima dodatno su pogođeni i svi oni koji moraju rješavati stambeno pitanje, bilo kupovinom nekretnine ili najmom stanova. Dugi niz godina APN subvencioniranje stambenih kredita kao mjera pomoći Vlade kojom se hrvatskim državljanima olakšava stambeno zbrinjavanje kroz otplatu dijela stambenog kredita, pokazala se pogubnom. Usprkos zalaganjima stručnjaka da se ukine takva mjera koja je uzrokovala rast cijena stambenih kvadrata i špekulativna ulaganja, Vlada je uporno trošila sredstva na mjeru koja je imala suprotan učinak od očekivanog, i doprinosila rastu inflacije.
S velikim zakašnjenjem i negativnim posljedicama Vlada sada najavljuje prijedlog novih poreznih izmjena i Nacionalni plan stambene politike, pri čemu konstatira sve ono na što je godinama upozoravala stručna i opća javnost: „Cijene nekretnina i najma značajno su porasle u zadnjih nekoliko godina i tu smo odlučni pronaći promišljene politike i rješenja koja trebaju pomoći građanima“. Nažalost, nikada se izgubljeno vrijeme ne može vratiti, a sve pogrešne odluke ispraviti. Zato je važno da struka uvijek bude uključena u kreiranje rješenja, a politika je zadužena za implementaciju.
Potpisujući odnosno obnavljajući krajem prošle godine Sporazum o osnivanju nacionalnog Gospodarsko-socijalnog vijeća, Vlada te HUP i sindikalne središnjice (socijalni partneri), preuzeli su obvezu da će institucionalno u tom tijelu predano surađivati, radi zaštite i promicanja gospodarskih i socijalnih prava, odnosno interesa, radnika i poslodavaca, vođenja usklađene gospodarske, socijalne i razvojne politike te poticanja, sklapanja i primjene kolektivnih ugovora. Radi ostvarivanja tih ciljeva, između ostalog putem tog tijela, Vlada i socijalni partneri obvezali su se: pratiti, izučavati i ocjenjivati utjecaj promjena cijena i plaća na gospodarsku i socijalnu stabilnost i razvoj, te predlagati Vladi, poslodavcima i sindikatima, odnosno njihovim udrugama više razine vođenje usklađene politike cijena i plaća.
Krajnje je vrijeme da se zapisane riječi pretvore u konkretne programe i učinkovite mjere, odnosno da se osim općih, važne i životne teme stave u fokus svakodnevnog interesa i rada Vlade i socijalnih partnera. U prošlosti u izuzetno kriznim i zahtjevnim vremenima, kao i tijekom procesa pristupnih pregovora za članstvo u EU, takva suradnja pokazala se korisnom i vrijednom.
Vitomir Begović
