Ekstremne temperature ugrožavaju proizvodnju grožđa u svijetu, a time utječu i na globalnu proizvodnju vina koja je u 2023. pala za 10 posto, na najnižu razinu u više od 60 godina, pokazali su podaci Međunarodne organizacije za lozu i vino (OIV), prema kojima je Hrvatska lani zabilježila pad proizvodnje vina za više od 40 posto.
„Mislili smo da smo prošli najgore. Ali ne, nismo – 2024. je nadmašila očekivanja”, rekao je za CNBC proizvođač vina s grčkog Santorinija Yiannis Paraskevopoulos.
Problemi s kojima se suočavaju vinari prošlog su mjeseca potaknuli EU da pokrene skupinu koja će se baviti mjerama vezanim za vino i raspravili o „izazovima i prilikama za sektor”.
Grčka proizvodnja pala je za više od trećine u 2023., dok je proizvodnja u Italiji i Španjolskoj pala za više od petine, navodi OIV-a.
Za Hrvatsku, pak, iz OIV-a navode da je lani proizvela 426.000 hektolitara vina, 41,3 posto manje nego godinu ranije, pa je tako u ukupnoj svjetskoj proizvodnji ostvarila udjel od 0,2 posto. Pritom smo uvezli 246.000 hektolitara vina ili 0,4 posto više nego 2022., a izvoz je bio 40.000 hektolitara i 13 posto manji. Prema tim podacima, Hrvatska je 28. proizvođač vina u svijetu, 42. izvoznik i 37. uvoznik.
Vinarije u južnoj Europi sve su više izložene nepovoljnim vremenskim uvjetima, uključujući sušu, obilne kiše i rani mraz. Takvi vremenski uvjeti mogu utjecati ne samo na žetvu te određene godine, već i na proizvodnju u budućnosti, piše CNBC.
„Klimatske promjene značajno utječu na proizvodnju vina i njegovu kvalitetu. Ta je situacija stvorila poteškoće za sve proizvođače koji su se već morali nositi s visokim temperaturama u prošlosti”, rekao je komercijalni direktor obiteljske vinarije Castello di Querceto Marco Fizialetti.
Slabija proizvodnja i sve zahtjevniji uvjeti povećavaju troškove na ionako cjenovno osjetljivom potrošačkom tržištu. Potrošnja vina pala je u 2023. na godišnjoj razini 2,6 posto, dosegnuvši najnižu razinu od 1996., kao rezultat viših troškova proizvodnje i distribucije koji su doveli do viših cijena za potrošače, pokazuju procjene OIV-a.
Od kolovoza 2024., jedan kilogram autohtonog grožđa Assyrtiko koštao je osam do 10 eura, otprilike dvostruko više od cijene 2022. godine. “To su cijene šampanjca”, rekao je Paraskevopoulos, istaknuvši da krajnje cijene njegovih vina još uvijek ne odražavaju povećane troškove, no da će ih na kraju morati povisiti, što će naštetiti poslovanju.
Nove metode proizvodnje
Neki vinari sada mijenjaju svoje metode proizvodnje kako bi se prilagodili promjenjivom okolišu. U Antinori nel Chianti Classico, najnovijem imanju Marchesija Antinorija, jednog od najstarijih i najvećih talijanskih vinara, vinova loza sada se sadi u novim smjerovima kako bi se iskoristila povećana izloženost suncu.
“Do prije nekoliko godina vinograde ste sadili prema jugozapadu. Sada ih možete posaditi okrenute prema sjeveroistoku zbog ekstremne vrućine koja dolazi iz oba smjera”, rekla je predsjednica vinarije Albiera Antinori.
Ostale tehnike koje koriste na imanju uključuju podizanje drvenih rešetki radi povećane cirkulacije zraka te sadnju trave između vinove loze.
Izvršni direktor španjolske vinarije Raventós Codorniu Sergio Fuster primijetio je da mnogim regijama u kojima posjeduje vinograde stanje kritično te je morao „povećati učinkovito” korištenje vode, primjerice korištenjem ukopanih sustava navodnjavanja.
Grčki vinar Dimitris Skouras, pak, sadi vinograde na višim nadmorskim visinama, gdje su temperature općenito niže te pokušava pronaći područja s boljom vodoopskrbom kako bi loza lakše izdržala vrućinu.
Turizam – dodatni problem
Ekstremni vremenski uvjeti nisu jedini problem europskih vinograda. Snažniji turizam također je doveo do promjene u radnoj snazi i ulaganjima koja su se prebacila s tradicionalnih poljoprivrednih poslova na ona u ugostiteljskom sektoru.
„Klimatske promjene sigurno su veoma alarmantne, ali treba kriviti i turizam. Mladi stanovnici Santorinija više ne ulažu u vinarije jer imaju druge načine zarade”, rekao je Paraskevopoulos.
Skupina, koja će okupiti predstavnike EU-a i ulagače u industriju, trebala bi se po prvi put sastati u rujnu. Skupina bi se još ove godine trebala sastati najmanje tri puta, a početkom 2025. trebala bi predstaviti svoje preporuke.
Postoji nada da bi takve mjere mogle smanjiti neke od najvećih rizika s kojima se industrija suočava, a koja samo u EU zapošljava oko tri milijuna ljudi te doprinosi bruto domaćem proizvodu (BDP) EU-a s procijenjenih 130 milijardi eura. (H)
