Zaključak je to konferencije „Izazovi i perspektive održivog turizma u Hrvatskoj, koja je održana povodom obilježavanja 2017. godine, kao godine održivog turizma za razvoj Svjetske turističke organizacije, pod okriljem Ujedinjenih naroda.
U Nacionalnom parku Plitvička jezera održana je konferencija „Izazovi i perspektive održivog razvoja turizma u Hrvatskoj“, a povodom obilježavanja Međunarodne godine održivog turizma za razvoj. Konferenciju su organizirali Mreža za održivi razvoj Hrvatske u supokroviteljstvu NP Plitvička jezera i Klastera Lika Destination organizirali su konferenciju na Plitvičkim jezerima.
Na konferenciji, na kojoj je sudjelovao veliki broj predstavnika turističkih zajednica iz cijele Hrvatske, lokalnih akcijskih grupa, predstavnika jedinica lokalne i regionalne samouprave, znanstvene zajednice te ljudi iz turističke industrije, govorilo se o nužnosti integriranja široke zajednice u edukaciju, promociju i provođenje filozofije održivog razvoja turizma. Na konferenciju su se uvodno obratili predstavnici triju ministarstava; Igor Kreitmeyer, pomoćnik ministra zaštite okoliša i energetike, Robert Pende, pomoćnik ministra turizma te Nikolina Klaić, državna tajnica Ministarstva regionalnog razvoja i fondova Europske unije.
Iz dosadašnjih primjera razvoja turizma na obali mogli smo uočiti sve prednosti i nedostatke turističke ekspanzije. Posebno je istaknuta opasnost od masovnosti turizma te njegovoj sezonalnosti i svih posljedica koje takav oblik turizma donosi sa sobom. Pojedina mjesta na Jadranu u ljetnim mjesecima postaju nepodnošljiva za turiste koji su došli na odmor kao i za domicilno stanovništvo. Istaknuta je i opasnost od prostorne devastacije.
Održivi razvoj turizma počiva na tri stupa: ekonomskoj održivosti, društvenoj odgovornosti te zaštiti okoliša. Za uspješno provođenje u praksi, potrebna je suradnja naizgled suprotstavljenih sektora, kao što su turistička izgradnja i zaštita prostora. U Hrvatskoj postoji dosta loših primjera nesuradnje spomenutih sektora i zato moramo oprezno i stručno pristupiti daljnjem razvoju da se ne dogodi daljnje prostorno „zagađenje“. Pogledamo li kroz povijest izgradnje gradova i naselja, vidjet ćemo da se nekada puno više vodilo računa o kulturi izgradnje i materijalima koji su bili primjereni podneblju.
Održivi turizam podrazumijeva uključivanje stanovništva i suživot s turistima jer oni upravo dolaze doživjeti, osjetiti i kušati ono što nemaju u svome kraju. Suradnja pružatelja usluga i lokalnih proizvođača danas je iznimno cijenjena i tražena. Seoska domaćinstva koja uz poljoprivrednu djelatnost nude i uslugu smještaja te prehrane moraju dobiti svoje mjesto u turističkoj ponudi. Nerijetko se dogodi da je skuplji proizvod fast fooda nego domaći i zdravi proizvod poljoprivrednog domaćinstva koje je tu namirnicu samo proizvelo. U kontekstu razvoja kontinentalnog turizma potrebna je edukacija kao i strateška pomoć u održivom razvoju.
Temeljem predavanja i interaktivne panel rasprave doneseni su zaključci prema kojima filozofiju održivog turizma treba promovirati na svim razinama društva, integrirati dionike turističkog razvoja radi donošenja konkretnih projekata održivosti (TZ, JLS, LAG, udruge…), kreirati, promovirati i provoditi male projekte „Održivi turizam u praksi“ te svakako zakonski regulirati i poboljšati planinski turizam kao i druge selektivne oblike turizma u Hrvatskoj po uzoru na dobre primjere razvijenih zemalja.
