Dok Europska unija nastavlja umjeren, ali stabilan rast, hrvatski sektor usluga – jedan od ključnih stupova domaćeg gospodarstva – ulazi u fazu stagnacije. Nakon snažnog postpandemijskog oporavka, jaz u odnosu na europske konkurente ponovno se produbljuje, upozoravaju analitičari Hrvatske udruge poslodavaca (HUP).
Do rujna 2025. output uslužnog sektora u Hrvatskoj bio je tek osam posto iznad razine iz 2019., dok je u EU rast iznosio gotovo 15 posto. S obzirom na to da usluge čine oko 60 posto bruto dodane vrijednosti, njihov slabiji zamah negativno se prelijeva na zapošljavanje, investicije i fiskalne prihode.
Prevelika ovisnost o turizmu
Problem nije samo u dinamici rasta, već i u strukturi. Izvoz usluga vrijedan 23,1 milijardu eura snažno se oslanja na turizam, koji čini čak 66 posto ukupnog izvoza. ICT sektor sudjeluje s 1,8 milijardi eura, prijevoz s 1,6 milijardi, a trgovina i ostale poslovne djelatnosti s oko 1,5 milijardi eura.
Takva koncentracija čini gospodarstvo ranjivim. U godinama slabije turističke potražnje pad prihoda iz turizma ne mogu nadomjestiti ostali sektori, što dovodi do realnog pada izvoza usluga i slabljenja osobne potrošnje, kojoj turizam izravno i neizravno doprinosi oko 50 posto.
Turizam bez dodane vrijednosti
Iako turizam ostaje ključna djelatnost, dosadašnji model rasta pokazuje znakove iscrpljenosti. Cijene turističkih usluga dosegnule su prosjek EU, ali struktura smještaja ograničava rast produktivnosti i produljenje sezone. Više od 70 posto kapaciteta otpada na kratkoročni privatni najam, dok je udio hotelskih kreveta pao na svega 9,2 posto – višestruko manje nego u konkurentskim mediteranskim zemljama.
HUP procjenjuje da je u idućih pet godina potrebno oko pet milijardi eura ulaganja u hotelski smještaj kako bi se podigla kvaliteta ponude, produktivnost i stabilnost prihoda. Bez snažnijeg investicijskog okvira i poticaja, pomak prema većoj dodanoj vrijednosti ostaje teško ostvariv.
ICT raste, ali uz ozbiljna ograničenja
ICT sektor bilježi oporavak izvoza od 3,7 posto, no daljnji razvoj koče visoki troškovi rada i porezno opterećenje srednjih i viših plaća. Nedostatni poticaji za istraživanje i razvoj usporavaju prijelaz prema vlastitim IT proizvodima više dodane vrijednosti, dok postoji i rizik slabljenja globalne potražnje za IT uslugama.
Digitalnu transformaciju dodatno usporavaju niska digitalna pismenost, osobito među malim poduzećima, te spora provedba nacionalne digitalne i AI strategije.
Trošak rada nagriza konkurentnost
Jedan od ključnih strukturnih problema je snažan rast troška rada. Naknade zaposlenima u uslužnom sektoru od 2019. rasle su gotovo dvostruko brže nego u EU. Uz visoke cijene energije i druga davanja, to ozbiljno sužava prostor za ulaganja i smanjuje konkurentnost, osobito u sektorima izloženima međunarodnoj konkurenciji.
Što dalje?
HUP zaključuje da povećanje dodane vrijednosti u uslugama zahtijeva odlučan zaokret: smanjenje poreznog opterećenja rada, snažnije poticanje ulaganja u ICT, R&D i inovacije, ubrzanu digitalnu i AI tranziciju te ambicioznije korištenje europskih fondova. Bez toga, hrvatski sektor usluga teško će uhvatiti tempo Europske unije – a upravo bi on trebao biti motor kvalitetnijeg i održivijeg rasta.
