Zbog sve veće upotrebe digitalnih alata u svrhu rada, atipičnih radnih odnosa i rada na daljinu, sa zakonom propisanog, ali isto tako sigurnosnog i zdravstvenog aspekta, važno je omogućiti pravo na prekid veze.
Digitalni alati omogućuju radnicima da rade bilo gdje i bilo kada, što doprinosi lakšem balansiranju između poslovnog i privatnog života. Njihova primjena može imati i negativne učinke jer se radnike potiče na rad izvan radnog vremena, rad je intenzivniji, a granice između radnog i slobodnog vremena su zamagljene. Prema podacima Eurofounda, čak 27% ljudi koji rade od kuće radi i u slobodno vrijeme, a treba napomenuti da se s ovim problemom ne suočavaju samo oni koji rade od kuće. Digitalni alati stoga mogu ometati privatni život radnika ako se ne koriste isključivo tijekom radnog vremena.
Digitalni alati mogu otežati ravnotežu između poslovnog i privatnog života, posebno za radnike koji skrbe o ovisnim članovima obitelji kao što su djeca, starije osobe i osobe s invaliditetom.
Odmor je neophodan za dobrobit, stoga stalna povezanost s radnim mjestom ima posljedice na zdravlje. Predugo sjedenje za računalom i dugotrajan rad smanjuje koncentraciju, uzrokuje kognitivno i emocionalno preopterećenje i može dovesti do glavobolja, naprezanja očiju, poremećaja spavanja, tjeskobe, depresije i izgaranja . Osim toga, statično držanje ili pokreti koji se ponavljaju mogu uzrokovati poremećaje mišićno-koštanog sustava , osobito u radnim okruženjima gdje se ne vodi računa o ergonomskim standardima. Navedeno u krajnjoj fazi predstavlja i opterećenje za poslodavca i zdravstveni fond. Zbog sve učestalijeg korištenja digitalnih alata u svrhu rada, atipičnih radnih odnosa i rada na daljinu, odgovornost je poslodavca radnicima omogućiti pravo na prekid veze.
Početkom 2023. godine u Hrvatskoj su na snagu su stupile izmjene i dopune Zakona o radu, a člankom 60. Zakona uvedeno je pravilo koje podrazumijeva da tijekom korištenja odmora i dopusta radnik i poslodavac moraju voditi računa o pravu na nedostupnost u profesionalnoj komunikaciji.
Prema tome, baš kao i u mnogim drugim državama, zaposlenici imaju pravo odbiti zadatke i pozive izvan radnog vremena, bez trpljenja štetnih posljedica.
Ali, tako normirane izmjene nisu dovoljno precizne i da mnogo toga ostaje nedorečeno. Primjerice, jedan članak nedovoljan je da bi se razjasnilo što su hitne situacije ili kako bi sami zaposlenici trebali znati odnosi li se e-poruka, SMS ili poziv na nešto izvanredno. Istodobno nisu predviđene nikakve sankcije za poslodavce koji se ne drže tog pravila, a nepotrebni pozivi nadređenih sve više postaju navika, a ne potreba.
Najave da će se poslodavcima kao što je to učinjeno u pojedinim drugim zemljama EU uskratiti pravo da sa zaposlenicima kontaktiraju izvan radnog vremena rezultirale su jednim člankom u kojem se poslodavcima preporučuje da vode računa o ravnoteži između privatnog i poslovnog života zaposlenika, osim ako nije riječ o prijekoj potrebi.Međutim, u Zakonu se nigdje ne definira pojam ‘prijeke potrebe‘ pa će zaposlenicima biti jako teško dokazati da je poslodavac kontaktirao s njima bez razloga. Poslodavcima se isto tako omogućuje da u zakonskim propisima kao što su ugovor o radu ili kolektivni ugovor zaobiđu to pitanje, pozivajući se na neke od tih iznimaka, a takve najave mogu samo pogrešno potaknuti zaposlenike da ulaze u nepotrebne sukobe s poslodavcima.
Kako bi pomogli poslodavcima i radnicima da ovo pitanje na odgovarajući način reguliraju , o tome će u okviru te i drugih važnih tema biti riječi na predstojećoj 24. tradicionalnoj godišnjoj nacionalnoj konferenciji s međunarodnim sudjelovanjem „Sigurnost i zdravlje – temeljno načelo i pravo na radu“, 4.prosinca u Zagrebu, za koju se poslodavci i njihovi predstavnici mogu prijaviti na https://skup-znr.zirs.hr/.
Vitomir Begović
