Njemačka se trenutačno suočava s velikim problemom cijene energije, koja se pogoršala s krizom te je dovela do smanjenja proizvodnje, pogotovo u energetski intenzivnim sektorima. Industrijske cijene plina su u Njemačkoj pet puta veće nego u velikih geopolitičkih konkurenata, a cijene električne energije su dva i pol puta veće u određenim sektorima.
Ovo su samo neke od tema kojih se dotiče novi izvještaj Boston Consulting Group, naziva “Usmjeravanje energetske tranzicije na pravi put”. Govori o njemačkom problemu troškova energije koji je pogoršan njezinim trenutačnim pristupom energetskoj tranziciji. Izvještaj tvrdi da je sadašnji oblik energetske tranzicije preskup te naglašava kako postoji troškovno učinkovitiji pristup kojim bi se moglo uštedjeti bez žrtvovanja postavljenih ciljeva dekarbonizacije.
Energetska tranzicija u Njemačkoj je jako skupa. Energetska tranzicija provedena je u najvećoj mjeri u proizvodnji električne energije, i tu je od 2010. do danas “kriva” za čak 70 posto troškova elektroenergetskog sustava. Visokim troškovima pridonosi i loš menadžment u planiranju proširenja električne mreže, obnovljivih izvora i vodika, ali i korištenje skupih rješenja poput proizvodnje električne energije temeljene na zelenom vodiku.
Troškovno isplativija tranzicija električne energije je moguća, naglašavaju u BCG-u. Ona bi čak mogla dugoročno sniziti određene troškove u sistemu električne energije (potencijalno 25 posto manje do 2035.). Ako se ovo želi postići, potrebno je je značajno bolje koordinirati elektrifikaciju, obnovljive izvore, infrastrukturu uz veću usmjerenost na troškovnu isplativost. Ovo uključuje izmjene planova ulaganja temeljene na manjoj potražnji za električnom energijom, ubrzavanje elektrifikacije u prometu i grijanju, naglasak na sigurnost dobave i fleksibilnost, izbjegavanje nepotrebnih troškova iz tehnologija poput konverzije vodika u električnu energije, bolje upravljanje transformacijom te uzimanje u obzir jeftinijih opcija za rezerve.
Vodik će i u budućnosti ostati skup, a trenutačni ambiciozni planovi za njegov razvoj u Njemačkoj bi se trebali ponovno procijeniti kako bi se uskladili s ekonomskom realnošću i stvarnom budućom potražnjom. Ključno je maksimiziranje dostupnosti jeftinijih alternativa poput uvoza, plavog vodika i korištenje prirodno nastalih materijala za proizvodnju energije (npr. biomasa, sječka) koji su prilagođeni sustavu te izdvajanje i spremanje ugljikovog dioksida.
Ako se usporedi s s planovima oko kojih danas postoji politički dogovor, troškovno isplativija energetska tranzicija bi mogla uštedjeti više od 300 milijardi eura do 2035. godine. Potencijalno bi kućanstvima snizila cijene energetske energije i industriji bi do 2035. uštedjela čak do 11 milijardi eura.
Čak i s troškovno isplativijom tranzicijom, energetski intenzivni sektori će vrlo vjerojatno i dalje zahtijevati olakšice kako bi ostali internacionalno kompetitivni. Bit će potrebne veće potpore za elektrifikaciju industrijskih primjena grijanja i podrška javnosti za veće korištenje vodika. Prirodni plin će i dalje biti skup, što će se pogoršati rastom cijena emisija CO2, zbog čega će se onda stvoriti potreba za izbjegavanjem dodatnih troškova skladištenja CO2 za proizvodne industrije.
Drastično snižavanje postojećih ciljeva za širenje tehnologija energetske tranzicije bi ugrozilo industrijski rast Njemačke, kao i sektore usmjerene na budućnost, jer su tehnologije značajni pokretači ulaganja u industrijske politike. Snažna domaća tržišta su ključna za internacionalnu konkurentnost njemačkih i europskih proizvođača.
Njemačkoj treba novi energetski program koji bi omogućio isplativu energetsku tranziciju koja bi u isto vrijeme poticala dekarbonizaciju i priliku za rastom. To zahtijeva izmjene skupih planova i potrebu prilagodbe stvarnoj potražnji, povećanje potencijala učinkovitosti u tranziciji električne energije, ograničavanje velikih troškovnih rizika, smanjenje troškova molekularne tranzicije, rješavanje neučinkovite industrijske dekarbonizacije i rješavanje problema u energetski intenzivnim sektorima. Politička predanost i ubrzana elektrifikacija, rast obnovljivih izvora i izgradnja gospodarstva vodika ključni su za osiguravanje snažnog domaćeg tržišta.
