Sajamska industrija bilježi snažne trendove rasta i razvoja u EU i u samom svijetu. Kao takva, velika je podrška gospodarstvu i njegovoj promociji te internacionalizaciji poslovanja.
U povodu Svjetskog dana sajmova – GLOBAL EXHIBITIONS DAY 5. lipnja 2024. na Zagrebačkom velesajmu održana je Konferencija o sajmovanju u organizaciji časopisa Suvremena trgovina, Zagrebačkog velesajma i Hrvatske gospodarske komore.
Raspravljalo se među ostalim o izmijenjenoj ulozi sajmova u suvremenom gospodarstvu, o potrazi za novim tržištima, novim potrošačima i o novom odnosu prema izlagačima i posjetiteljima sajmova. Poseban naglasak stavljen je na važnost sajmova u globalnoj trgovini i umrežavanju.
Na samom početku Srećko Sertić, glavni urednik časopisa Suvremena trgovina, govorio je o razlozima zašto opet raste uloga međunarodnih sajmova. Njihova uloga i važnost ponajviše su došli do izražaja u vrijeme kompletnog lockdowna i korona-krize, kad su poslovni susreti na sajmovima i stručnim izložbama bili prekinuti. Bio je to svojevrstan prekid lanca razmjene iskustva, sličan prekidu lanca opskrbe. Jer, koliko god su važne sirovine i oprema, u današnjem svijetu komunikacija još su važnije razmjene ideja, noviteta i traženja novih putova njihove učinkovitosti.
Međunarodni sajmovi ponovo dobivaju na važnosti iz nekoliko ključnih razloga:
1. Globalizacija i međunarodna trgovina: U eri globalizacije, kompanije traže nove prilike za širenje na međunarodnim tržištima. Međunarodni sajmovi pružaju platformu za direktnu interakciju s potencijalnim kupcima, distributerima i partnerima iz različitih dijelova svijeta, što pomaže u uspostavljanju i jačanju poslovnih veza.
2. Networking i umrežavanje: Sajmovi omogućavaju direktan kontakt između proizvođača, dobavljača, kupaca i drugih zainteresiranih strana. To olakšava razmjenu informacija, pregovore o poslovnim ugovorima i uspostavljanje novih poslovnih veza koje su ključne za uspjeh u globalnom poslovanju.
3. Inovacije i tehnološki napredak: Sajmovi su idealno mjesto za predstavljanje najnovijih inovacija i tehnoloških dostignuća. Kompanije koriste sajmove da bi prikazale nove proizvode i usluge, testirale reakcije tržišta i prikupile povratne informacije direktno od potencijalnih korisnika.
4. Brendiranje i marketing: Prisustvo na međunarodnim sajmovima poboljšava vidljivost brenda i omogućava kompanijama da se pozicioniraju kao lideri u svojoj industriji. To pomaže u jačanju imidža i reputacije brenda na globalnoj razini.
5. Trendovi i tržišna istraživanja: Posjetitelji i izlagači na sajmovima imaju priliku pratiti najnovije trendove u industriji, analizirati konkurenciju i bolje razumjeti potrebe tržišta. Ovo znanje može biti ključno za donošenje strateških odluka i prilagođavanje poslovne strategije.
6. B2B i B2C interakcije: Sajmovi omogućavaju kompanijama direktan kontakt s poslovnim partnerima kao i krajnjim potrošačima. Ovaj direktan kontakt pomaže u izgradnji povjerenja i povećava šanse za ostvarivanje prodaje.
7. Edukacija i trening: Mnogi sajmovi nude edukativne seminare, radionice i prezentacije koje pomažu učesnicima da se upoznaju s najnovijim trendovima, tehnologijama i praksama u industriji. Ovo može biti dragocjeno za profesionalni razvoj i unaprjeđenje poslovnih vještina.
Sve ove prednosti čine međunarodne sajmove ključnim mjestima za poslovanje, inovacije i uspostavljanje mreže kontakata, što doprinosi njihovom ponovnom rastu i važnosti u suvremenom poslovanju. Sajmovi su, kao snažni impulsi tržištu, svojevrsni barometar svih gospodarskih kretanja i trendova. U uvjetima globalizacije imaju u tom pogledu dodatne obveze, odgovornost, ali i svoju novu šansu potvrđivanja kao najvažnijeg medija u poslovnom svijetu.
Potom se prisutnima obratila Renata Suša, direktorica Zagrebačkog velesajma, istaknuvši kako je svaka prva slijeda u lipnju važan dan za sajamsku industriju i simbolički i formalno. „Već 9. godinu zaredom obilježavamo Svjetski dan sajamske industrije – Global Exhibitions Day, utemeljen od strane UFI-ja 2016. godine. Posebno mi je drago istaknuti da je Zagrebački velesajam jedan od utemeljitelja UFI-ja, globalnog udruženja sajamske industrije još od davne 1925. godine. Ova činjenica svjedoči o našoj dugogodišnjoj posvećenosti, predanosti razvoju i unaprjeđenju sajamske djelatnosti. Kroz desetljeća, Zagrebački velesajam mijenjao se, ali ostao je primjer izvrsnosti i strukturiranosti u organizaciji sajmova, kao što je uvijek bio i ostao prepoznatljiv simbol Grada Zagreba i Hrvatske s međunarodnim djelovanjem. Neprocjenjiva je vrijednost sajmova kao ključnog pokretača gospodarstva i konkurentnosti. Sajmovi odavno nisu samo mjesta gdje se prezentiraju proizvodi i usluge, već su sinonim za business hub i dinamične centre izvrsnosti i konkurentnosti za prijenos znanja, know-how-a, inovacija i najboljih praksi. Uz vodeće profesionalce različitih industrija, stručnjake i dionike, platforma su na kojoj se rađaju partnerstva, vizije pretvaraju u stvarnost i gdje se budućnost kreira kroz zajednički napor“, rekla je Suša.
U svome uvodnom govoru, Sanja Želinski Matunec, savjetnica Ureda predsjednika Hrvatske obrtničke komore, naglasila je ulogu HOK-a kao krovne obrtničke institucije u Republici Hrvatskoj, koja aktivno djeluje na promociji svojih članova na domaćim i na međunarodnim sajmovima. „Ova konferencija ponovno je prigoda da još jednom svi zajedno podcrtamo važnost sajmova kao alata direktnog marketinga i onog mjesta na kojemu se susreću ponuda i potražnja, te se kupcima osobno i na licu mjesta predstavljaju obrtničke vještine i proizvodi koji su nastali zahvaljujući njihovim vrijednim ‘zlatnim rukama’. Želim posebno naglasiti kako Hrvatska obrtnička komora svojim članovima sufinancira nastup na inozemnim sajmovima, pokrivajući 50% troškova standardno uređenog izložbenog prostora, te pripremamo njihov zajednički nastup po principu ključ u ruke.
Također, područne obrtničke komore i udruženje obratnika na terenu pružaju potrebnu logistiku, organiziraju i sufinanciraju lokalne, regionalne i međunarodne sajmove u samoj Hrvatskoj, također uz financijsku i logističku podršku. Još od 1995. godine, od početka obnovljenog djelovanja Hrvatske obrtničke komore do danas, održane su 344 sajamske izložbe u Hrvatskoj i inozemstvu i na njima je nastupilo više od 16.500 izlagača, dok je na razini Županija, Gradova i Općina organizirano još daleko više manjih lokalnih sajamskih izložbi. U prošloj godini uložili smo oko 120.000 eura u poticanje nastupa na sajmovima, u planu nam je i u ovoj godini i financijski i logistički pomoći obratnicima da nastupe na sajmove“, zaključila je Želinski Matunec.
U ime Hrvatske udruge poslodavaca, prisutnima se obratila Marijana Filipić, direktorica Granskih udruga i naglasila kako živimo u vremenima kada se sve brzo mijenja. Ono što je najvažnije je direktni kontakt, a to je ono što dobivamo na sajmovima. „Na sajmovima imamo priliku vidjeti novitete, vidjeti nove proizvode, vidjeti ono što radi konkurencija“ istaknula je Filipić.
Na kraju uvodnih obraćanja, Maja Bogović, direktorica Sektora za trgovinu Hrvatske gospodarske komore, otvorila je konferenciju i pritom kazala: „Jako su važne za nas i naše članice informacije koje dobivamo na sajmovima, a i sami trendovi koji se u zadnje vrijeme mijenjaju. Mi smo trenutno u istraživanju potreba naših članica za njihovim budućim interesima vezanim za sajmove i mogu reći da imamo dosta pozitivan feedback i dosta velik entuzijazam nastavno na ponovno reaktiviranu aktivnost u posljednje vrijeme. To nas izuzetno veseli zbog toga što na sajmovima, kao što je više puta rečeno, se stvarno događa onaj direktni kontakt i jako se efikasno skraćuje vrijeme sastanaka, kontakata, upoznavanja s novim proizvodima u odnosu na nekakvo redovno poslovanje.“
Prvo uvodno izlaganje iznio je prof.dr.sc. Krešimir Buntak, sa Sveučilišta sjever, pod nazivom Promjene poslovnih modela sajmovanja – Inicijativa regionalnih udruživanja. Buntak je iznio zanimljivu tezu kako će sajamska industrija morati doživjeti transformaciju sukladno transformaciji društva i poslovanja.
„Sajmovi su i poslovna događanja i tržišta, mjesto susreta cijele industrije, nekad i povezanih industrija – na regionalnoj, nacionalnoj i međunarodnoj razini. Industrija sajmova i događanja stavlja ljude u središte svog poslovnog modela: okuplja ih kako bi mogli sklapati poslove, učiti, nadahnjivati se inovacijama i trendovima, i osobito, susretati se. Komunikacija i interakcija licem u lice je temeljno obilježje ove industrije. Unatoč disruptivnim promjenama koje pogađaju sve industrije, kao i posljedičnoj pojavi ekonomije bez granica, globalno, sajamska industrija bila je i ostala veliki nevidljivi div s ukupnim godišnjim gospodarskim učinkom od 299 milijardi eura u prodaji i 179 milijardi eura prinosa globalnom BDP-u, što je čini 55. gospodarstvom po veličini u svijetu“, rekao je Buntak.
Sajam mora postati mjesto gdje se prezentiraju najbolji, a gdje dolaze oni koji nisu najbolji a htjeli bi kroz benchmarking vidjeti kako to najbolji rade.
Tu se nalaze oni koji žele zajedno surađivati, oni koji žele na globalno tržište, oni koji žele prenositi svoja znanja, svoje inovacije, svoje kreacije i oni koji sve zajedno to žele vidjeti.
Transformacija sajamske industrije i novi poslovni modeli
„Promjenjiva svjetska ekonomija, nestabilna politička kretanja, nesigurnost, digitalizacija i drugi faktori poput pandemije izvor su eksternih prijetnji sajamskoj industriji, čiji utjecaj nije moguće anulirati. Stoga, prekretnicu označava izbor da se industrija promijeni i prilagodi iznutra i tako ojača otpornost, koristeći svoju snagu elastičnosti i digitalne tehnologije kao način da poboljša korisničko iskustvo posjetitelja i izlagača“, istaknuo je Buntak.
Struka ne očekuju da će virtualna događanja zamijeniti fizička, ali očekuje snažan zaokret prema hibridnim događanjima sa značajno više digitalnih elemenata, koji će obogaćivati interpersonalno iskustvo.
Osvrnuo se i na stanje u sajamskoj industriji u Hrvatskoj. Prema Međunarodnoj uniji sajmova (UFI), Hrvatska se nalazi na 48. mjestu u svijetu po broju sajmova. Uspoređujući se s nekim drugim europskim državama poput Njemačke, Italije, Francuske i Španjolske, Hrvatska ima manje sajamskih događanja. Pandemija je ubrzala i stvaranje virtualnih sajmova. Virtualni sajmovi ne mogu zamijeniti klasične sajmove, smatraju u Grupaciji za sajamsku industriju Hrvatske gospodarske komore. Naime, osobni kontakt, stvaranje povjerenja, druženje te prateća industrija povezana s klasičnim sajmovima imaju veću vrijednost od online događanja. Sajamska industrija u Hrvatskoj suočava se s ogromnim izazovima.
Neki od glavnih problema u sajamskoj industriji u Hrvatskoj su: konkurencija drugih europskih zemalja gdje se Hrvatska natječe s drugim europskim zemljama koje imaju veće i razvijenije sajamske industrije; organizacija sajmova i izložbi uključuje visoke troškove uključujući najam izložbenog prostora, oglašavanje, marketinške kampanje, opremu i logistiku.
Općenito, nedovoljno se ulaže u ovu industriju, što je rezultiralo njenom podinvestiranošću, ističu iz Grupacije za sajamsku industriju Hrvatske gospodarske komore. U dugoročnim planovima organizatora sajmova u Hrvatskoj nalazi se prilagodba promjenama na tržištu i uvođenje inovativne tehnologije. Međutim, za to je potrebno osigurati sredstva i poticaje od strane države, resornih ministarstava te omogućiti prihvatljivost prijava na natječaje. Brzina i uspješnost prilagodbe promjenama ovise o prepoznavanju sajamske industrije kao važnog čimbenika za cjelokupno gospodarstvo od strane vlasti. Sajmovi su danas ozbiljniji nego prije pandemije, unatoč prisutnosti novih tehnologija i digitalnih opcija. Bez obzira na digitalne mogućnosti, osobni kontakt i sudjelovanje velikog broja dionika gospodarstva na jednom mjestu ostaju ključni za uspješno poslovanje u sajamskoj industriji.
Za kraj, Bunkat je postavio nekoliko pitanja: Kako uhvatiti trendove svjetske i europske sajamske industrije? Transformacija i internacionalizacija sajamske industrije – u kojem smjeru, kako i zašto? Treba li napraviti Strategiju razvoja sajamske industrije Hrvatske? Da li je regionalna orijentacija internacionalizacije ključ i kako integrirati pojedine procese? Promjena poslovnih modela – mogućnost i potreba!
Prof.dr.sc. Siniša Zarić s Ekonomskog fakulteta u Beogradu, dugogodišnji direktor Beogradskog sajma, iznio je temu Sajmovi kao realni, virtualni, hibridni događaji.
Kuda ide vlak sajamske industrije
„U kojoj mjeri smo realni, virtualni ili hibridni i kuda ide vlak sajamske industrije govorilo se na brojnim diskusijama o sajmovima, o event industriji, i više ne znam gdje prestaje event a gdje nastaje sajam. Što je točno sajam, koji tip eventa i tako dalje, mnoga su pitanja otvorena i to ne sada nego već dosta godina“ – kazao je Zarić na temelju svojih iskustava. Vratio se na Filipa Kotlera koji mu je jednom prilikom rekao da su događaji definirani kao mogućnosti da komunicirate posebne poruke ciljanoj publici. Danas se sajmovi mogu organizirati svugdje, pa i u filmskom studiju koji ne zahtijeva nikakve posebne investicije u paviljone.
Iznio je i primjer kako je u Dubaiju na sajmu knjiga dobio mala kolica za knjige koje posjetitelj odabere, kako bi kasnije u velikoj prostoriji mogao napraviti selekciju i prebaciti u druga kolica ono što će stvarno i kupiti. Organizirana je i zajednička blagajna tako de se ne plaća na svakom štandu nego na centralnim blagajnama koji imaju podatke o svim cijenama i naslovima koji su prodajni i tako se unaprjeđuju klasični prodajni sajmovi što, naravno, zahtijeva dodatni trud od strane organizatora i strane izlagača.
O virtualnim sajmovima, kao član tehničkog komiteta UFI-ja još davne 1995. godine, pisao je u svojoj knjizi Zarić koji je prisustvovao prvom virtualnom sajmu VIRTEX. Tom prilikom organizator je rekao ‘tako je tiho’ i njemu to nije bio sajam. Sada imamo različite tehnike i mogućnosti da to ne bude tako tiho i da bude upečatljivo komuniciranje poruka, no, nikada nije postojala opcija potpunog napuštanja svijeta sajamskih događaja fizički.
„Lijepo je kad sajam ima tu virtualnu stranu, možete uvijek dobiti preciznije podatke o posjeti, o interesu posjetitelja, vrijeme trajanja je fleksibilno i ne mora biti u dane kada sam ja na drugoj strani svijeta. Ja ću ga posjetiti nakon toga u virtualnom obliku. Ne morate postavljati štandove. Naravno, i virtualni štandovi koštaju što ima prednosti, ali ima i nedostataka. Danas je razvoj softvera za virtualne sajmove otišao jako naprijed i sad se već izdvajaju platforme za organizaciju virtualnih sajmova“, naglasio je Zarić. Na kraju je zaključio riječima: „Moj poziv je da idemo hibridno, ne napuštamo opciju uživo, nisam potpuno za virtualno, ali hibridno osvajamo taj prostor i jačamo odnose s onima koji nisu osobno prisutni. Jasno da hibridni sajam mora održavati interaktivne elemente poput anketa, kvizova, pokrivenosti društvenih medija itd. kako bi bio potpun.“
Umjetna inteligencija i sajmovi
O primjeni umjetne inteligencije u sajamskoj industriji, online je govorila prof.dr.sc. Majda Tafra-Vlahović: profesorica poslovne etike i komunikacije. Umjetnu inteligenciju doživljava, kaže, prije svega, kao alat kojim ćemo se svi služiti i ne možemo ga izbjeći, a zašto i bi kad nam to donosi nekakav boljitak u konačnici, oslobađa nam vrijeme da budemo kreativni.
Umjetnu inteligenciju možemo koristiti u sajamskoj industriji i ona ju transformira, kao što transformira i mnoga druga područja. Ona omogućava organizatorima da poboljšaju planiranje, da personaliziraju iskustvo, da povećavaju učinkovitost. Tu je i strojno učenje, računalno učenje, prirodni jezik i niz drugih tehnologija. Strojno se učenje koristi ovdje za analizu podataka i za predviđanje trendova. Možemo analizirati velike količine podataka o posjetiteljima, da vidimo postoje li neki obrasci u njihovom ponašanju, koje su njihove preferencije, demografske karakteristike i tako dalje. Ti računalni modeli mogu segmentirati te posjetitelje u različite grupe prema njihovom interesu, a sve to nam omogućuje ciljano oglašavanje i nekakve prilagođene ponude što je u konačnici i cilj. Ono što nam je osobito važno, možemo gledati u budućnost, možemo predviđati trendove, analizirati podatke kakva bi bila posjećenost, interese posjetitelja i time možemo predviđati neke buduće trendove.
NLP – Natural Language Processing je prirodni jezik koji je neka vrsta metode, kompjuterskog programa, kojim se analizira ljudski jezik. Znači, to je neka vrsta strojnog učenja koja se temelji na lingvistici. Postoje razni načini na koji se to može koristiti u sajamskoj industriji, ali najčešće se spominju chat bot-ovi, tzv. virtualni asistenti. Oni mogu odgovarati na često postavljene pitanja, pružaju informacije o događajima, koje su lokacije štandova, usluge koje su dostupne na sajmu i sl.
Oni također mogu personalizirati poruke. To je ta velika vrijednost koju dobivamo sa svim time za posjetitelje, jer su već na neki način uhvatili njihove preferencije, saznali smo njihova ponašanja, interese itd. I onda imamo moguću analizu povratnih informacija, opet taj National Language Processing ili NLP algoritmi. Što oni mogu? Mogu analizirati tekstualne podatke recimo iz anketa, recenzija, komentara na društvenim mrežama, a sve u cilju da identificiramo ključne teme, osjećaje, probleme tih posjetitelja koje oni ističu u vezi sajma na kojem se nalaze. I tu imamo metode kao sentiment analize, na primjer analize osjećaja čime možemo identificirati glavne teme i procijeniti određene pozitivne, negativne ili neutralne osjećaje.
Postoji i računalni vid za praćenje kretanja sigurnosti. Prije svega to je praćenje kretanja posjetitelja, čime mi računalno možemo pratiti sajamske prostore, imamo kamere koje prate pokrete, prepoznajemo lica, ti se podaci mogu analizirati da razumijemo obrasce, koji su obrasci toga kretanja, koje su popularne rute, gdje su najposjećenija područja. Možemo analizirati ponašanje i onda temeljem tih spoznaja možemo optimizirati prostor, jer oni mogu to analizirati u stvarnom vremenu i onda također, jer je to vezano u sigurnosti, mogu identificirati nekakve sumnjive aktivnosti ili ponašanja koja mogu predstavljati sigurnosni rizik. Možemo optimizirati i prostor, postavljati znakove, nekakve elemente, poboljšavati protok posjetitelja, dobivamo nekako iskustvo o tome što se zapravo događa i istovremeno prepoznajemo lica i kontrolu pristupa nekim određenim područjima.
Imamo i tzv. reinforcement learning ili RL – pojačavanje učenja. To je jedna od tri glavne paradigme strojnog učenja. Znači, imamo pojačano učenje, imamo supervizirano učenje i nesupervizirano učenje. To je tehnika strojnog učenja koja trenira software da donosi odluke za ono što je najoptimalniji rezultat. A što to znači za nas u sajamskoj industriji? Pa da uzmemo najbitnije stvari. Prije svega možemo optimizirati logistiku. Ti algoritmi mogu učiti iz povratnih informacija učinkovitosti logističkih rješenja, pa onda mi možemo poboljšati alokaciju resursa i logistike. Oni uče iz prethodnih iskustava i onda temeljem toga optimiziramo raspodjelu osoblja, prostora, opreme… Istodobno, ti modeli se mogu koristiti da tim posjetiteljima, što je inače trend u svim industrijama danas, pružimo personaliziranu uslugu, personalizirane preporuke na temelju njihovog ponašanja i njihovih preferencija.
Algoritmi u toj interakciji s njima uče i onda im na isti način daje mogućnost da se njima preporuče nekakvi relevantni sadržaji, rute, aktivnosti i što ih već zanima. I tu su konačno umjetne neuronske mreže. One su isto dio te umjetne inteligencije. One nam daju više prednosti. Međutim, ovdje je izdvojena prediktivna analitika koja znači da se ti povijesni podaci i različiti vanjski faktori koriste da bi se predviđao broj posjetitelja, interes za različite izložbe i druge neke metrike koje nas mogu zanimati. Te mreže će identificirati ključne prediktivne varijable i onda možemo bolje planirati prostore, sadržaje i tome slično. Postoji i analiza osjećaja koju, pomoću algoritama, koristimo za analizu teksta i snimaka iz komentara i postova, čime dalje procjenjujemo zadovoljstvo, emocije i stavove posjetitelja.
Robotski sustavi koriste se za interakciju i automatizaciju
Najčešće se spominju takozvani interaktivni vodiči. Oni pomažu posjetiteljima, odgovaraju na pitanja, pružaju informacije, reagiraju, ulaze u interakciju s posjetiteljima. Opet, naravno, ključna je riječ personalizirana podrška. I onda imamo automatizirane sustave za postavljanje štandova. To su roboti koji postavljaju i organiziraju štandove u izložbenim prostorima i to povećava učinkovitost, a smanjuje potrebu za ljudskim resursima.
Koje su prednosti upotrebe umjetne inteligencije u sajamskoj industriji? Prvo, imamo poboljšano iskustvo na način da korištenjem tih prediktivnih modela analiziramo podatke. Možemo bolje planirati buduće događaje, možemo optimizirati raspodjelu resursa i možemo sve to prilagoditi interesima posjetitelja.
No, to prikupljanje podataka pokreće dileme o privatnosti i sigurnosti podataka. Tu je potrebno osigurati transparentnost i dobiti pristanak posjetitelja, da bi se njihovi podaci koristili, jer bez toga pristanka mi nemamo pravo to koristiti.
Zaključno je Tafra-Vlahović iznijela sljedeće: „Neosporno je da će ta umjetna inteligencija nastaviti transformirati sajamsku industriju. Omogućiti će naprednije planiranje, pa personalizaciju, pa automatizaciju itd. Ali je osobito važan taj etičan način. Uvijek treba stavljati ljudsko iskustvo u prvi plan. U tom smislu bi budući sajmovi i događaj bili inteligentni, prilagodljivi, usmjereni na posjetitelje.“
O povijesti Zagrebačkog velesajma, ali i o novom smjeru, govorio nam je Zoran Ušurić, pomoćnik direktorice Zagrebačkog velesajma. Zagrebački Velesajam, tvrtka je koja je ušla u drugo stoljeće od svog postojanja, osnovana još davne 1909. godine. Još u 13. stoljeću, godine 1242. kada je hrvatsko-ugarski kralj Bela IV. gradu Zagrebu dodijelio povelju Zlatnu bulu, kojemu je dao i status slobodnog kraljevskog grada, ali, što je naročito važno, i pravo da organizira sajmove. Znači, još tada, u ona davna vremena, ljudi su imali potrebe za sajamskim formatom. Daleko je to bilo od bilo kakvog interneta, bilo kakvih modernih tehnologija, ali onaj koji je proizveo određenu robu, trebao je mjesto gdje će to ponuditi kupcima, a svi potencijalni kupci su došli na taj sajam kao mjesto susreta i obavili kupovinu. Prema tome, ta osnovna nit vodilja ista je u 13. kao i u 21. stoljeću i taj neposredni kontakt je nezamjenjiv.
Vratimo se sada u modernija vremena, ali još uvijek smo u 20. stoljeću. Ono što imamo, što je za Zagrebački velesajam jako bitno, to je godina 1956. kada je, zahvaljujući hrabrosti, ali i vizionarstvu tadašnjeg gradonačelnika Večeslava Holjevca, Zagrebački velesajam preselio na sadašnju lokaciju, na južne obale Save, i vodeći arhitekti tog vremena, kako domaći, tako i strani, iskazali su se u projektiranju paviljona koji su tada bili arhitektonska avangarda. Zagrebački velesajam prostire se na ukupno 560.000 m2, od toga je oko 170.000 zatvorenog prostora, ali u različitim varijantama, neki su pogodni za sajmove, a neki baš i nisu.
Vrlo jak je tada bio i sajam robe široke potrošnje. To je vrijeme kada trgovački centri još nisu bili zaživjeli na ovim prostorima, i baš ti sajmovi i robe opće potrošnje bili su na neki način prozor u svijet. Ono što čovjek putem tadašnje tehnologije, koja nije ni približno bila kao današnja, nije mogao vidjeti, nije mogao osjetiti i doživjeti, mogao je sve to doživjeti i osjetiti upravo na Velesajmu. Istaknuo je i jednu zanimljivost što se tiče arhitekture sajamskog prostora. Zagrebački velesajam ima 13 zaštićenih spomenika kulture, a vjerojatno najzanimljiviji među njima je kineski paviljon, svima dobro poznat, kojeg su još 1957. godine svojim rukama izgradili kineski radnici, a projektirali kineski inženjeri. I to je zapravo jedini unikatni primjer takve arhitekture na europskom tlu iz 50-ih godina 20. stoljeća.
Ušurić je završio svoje izlaganje jednom mudrom mišlju čovjeka koji je poživio pune 94 godine i u svom dugom životu iznio puno zanimljivih razmišljanja. On je George Bernard Shaw koji je između ostalog rekao, „ako vi imate jednu jabuku i ja imam jednu jabuku, i ako ju zamijenimo i vi ja smo na istom, imate opet jednu jabuku. Ali ako vi imate ideju, ja imam ideju i razmijenimo tu ideju, naravno na sajmu, svi smo na dobitku jer imamo dvije ideje iz kojih mogu nastati velike ideje i velike realizacije te ideje.“
Promocija industrije kroz nastupe na sajmovima
Nakon uvodnih predavanja uslijedio je panel pod nazivom: Promocija industrije kroz nastupe na sajmovima. Na samom početku, dr. Enry Di Giacomo, direktor Talijanske gospodarske komore za Maltu i voditelj projekta Fondi export, uvodno je predstavio projekt.
Projekat je počeo kao ideja kako pomoći talijanskim tvrtkama u odlasku na sajmove. FondiExport.it je talijanski portal na kojem je moguće pronaći aktivne pozive za internacionalizaciju što financiraju: talijanske institucije, talijanske gospodarske komore i regije na jedinstvenoj digitalnoj platformi, a sve u cilju pomoći u izvozu talijanskim kompanijama. Nadalje, može se pretraživati i pronaći sve aktivnosti internacionalizacije koje predlažu i nude talijanske gospodarske komore u inozemstvu. Tražilice jamče korisniku mogućnost konkretnog traženja najbolje mogućnosti financiranja za djelatnost koju žele obavljati u inozemstvu. Nude se brojni izvori financiranja za izvoznike uz jako dobre uvjete.
Kod izlaska na sajam tvrtke imaju mogućnost sufinanciranja od strane države u iznosu 80%, a katkada i više. Pomoć se nudi za izlazak u gotovo sve zemlje svijeta. Nude se i moguća spajanja s tvrtkama iz cijelog svijeta na razne načine, od franšiza do proizvodnje određenog dijela proizvoda i slično. Govorio je i o značaju povezivanja gospodarskih subjekata iz Italije i Hrvatske te jačanju međusobne trgovinske razmjene.
Na panelu su sudjelovali: Bernarda Cecelja, vlasnica i direktorica tvrtke Bernarda; Nikola Jelić, direktor Marketinga i Razvoja poslovanja Tokić d.o.o.; dr.sc. Mato Arlović, sudac Ustavnog suda RH; Ivana Kolar, direktorica Julius Rose i predsjednica Zajednice zdravstvenog turizma HGK; Jelena Kravoščanec Todorović, direktorica Opereta nekretnine i Dušan Pšeničnik, Ovlašteni ministar / Ekonomski savjetnik, Veleposlanstva Republike Slovenije u Zagrebu.
Tvrtka Tokić sama je organizator svojih sajmova, pa je Jelić naglasio kako je Tokić dosad organizirao pet sajmova. „Imali smo stanku od pet godina. U tom periodu je bila i korona. Bilo je zabranjeno okupljanje. U međuvremenu je Tokić kao kompanija narasla skoro dvostruko. I akvizirali smo kompaniju u Sloveniji, tako da smo se i teritorijalno proširili. Bilo je vrijeme da to i obilježimo kroz takav veliki event koji je ujedno i prodajni i zabavni i edukativni za naše kupce i partnere“, rekao je Jelić. Sajam su organizirali zajedno s dobavljačima kao distributeri i trgovci. Na sajmu je ove godine bilo šest tisuća mehaničara, profesionalaca iz Hrvatske i Slovenije. Organizirano je bilo 25 autobusa da oni svi mogu doći taj jedan dan na sajam koji je bio zatvorenog tipa. Nije bilo moguće kupiti ulaznicu za njega, niti je mogao bilo tko na njega doći osim na poziv i to su sve bili poznati kupci, partneri i budući partneri s kojima se ciljala buduća suradnja. Ovaj sajam je, kako je i sam rekao, bio znatno veći od onog prethodnog 2019., pa su na ovome sajmu imali 120 štandova izlagača, a prošle 2019. bilo ih je 60. Na prošlome sajmu bilo je 2.000 posjetitelja, a sada je bilo 6.000. Prošli put sajam se prostirao na 3.000 kvadrata, a sada na 10.000.
„Bio je zanimljiv taj jedan dan i, po komentarima svih posjetitelja, zaista njima i zabavan i edukativan. Nama se kroz vrijeme to pokazalo kao dobar alat gdje možemo povezati naše kupce i naše dobavljače, jer mi jesmo poslovna spona između jednih i drugih, da dobavljači mogu prezentirati svoje proizvode kupcima, mehaničarima i neke novitete koji su nastali u međuvremenu“, zaključio je Jelić.
Kakve stvarne koristi ima od nastupanja na sajmovima? Ima li razlike u benefitima koje stječe na pojedinim sajmovima? I da li i kako prenosi iskustva i novitete sa sajmova u vlastitu proizvodnju, pitali smo Bernardu Cecelja.
Obzirom da se na sajmovima pojavljuju više od 30 godina, naglasila je da su pomoću sajmova i stvorili brend. Taj se brend mora svake godine potvrđivati, dati do znanja da je i dalje prisutan na tržištu. S druge strane, kaže Cecelja, kroz sajmove stječu jako dobre benefite, nalaze nove kupce i to u više branši. Njihov proizvod se ne kupuje svaki dan, ali ga svatko treba. Njihovi su kupci i institucije i škole, studentski domovi, starački domovi, hoteli, apartmani, i privatne osobe.
Kako svi oni koriste njihove proizvode, kaže, normalno je da se kroz sajmove najlakše mogu promovirati i stvarati nove kontakte. Još jedna velika stvar je ta, da su oni izrazito inovativna firma, pa novitete koje sami osmišljavaju i proizvode, najlakše plasiraju putem sajmova. „Kad vi proizvod vidite, opipate i isprobate, onda je to sigurno jedan jako veliki benefit za našu proizvodnju“, objašnjava Cecelja.
Prije 30 godina počeli su s 13 ljudi, a danas imaju 180 zaposlenih. Kako je rasla proizvodnja, tako raste i zapošljavanje, a pomoću sajmova upoznaje ih ne samo hrvatsko, nego i vanjsko tržište. Trenutno izvoze oko 70% proizvoda. Opremaju renomirane hotele po čitavoj Europi i razvrstali su proizvode po grupama. Za opremanje objekata koriste individualni pristup, gdje dolaze do izražaja njihove inovacije, a opremaju i brodove, imaju dječji program, medicinski program… Uspješnom poslovanju puno je doprinijelo upravo prisustvovanje na brojnim sajmovima, zaključila je Cecelja.
Slovenija – Hrvatska
Izvoz Slovenije po stanovniku je u odnosu na Hrvatsku veći čak četiri puta. U kojoj mjeri nastupi na sajmovima pridonose zapravo tim rezultatima? Kako Slovenija pomaže svojim tvrtkama prilikom nastupa na sajmovima, a kako pomaže samim organizatorima sajmova?
Kakva je situacija u Sloveniji pojasnio nam je Dušan Pšeničnik, Ovlašteni ministar i Ekonomski savjetnik, Veleposlanstva Republike Slovenije u Zagrebu rekavši da je Slovenija vrlo industrijalizirana zemlja, što znači da industrija tamo čini više od 30% BDP-a. „Kao treći u EU, Slovenija 90% svega što proizvede isto tako i izveze. Samim time nekako je i logično da ta statistika ide u prilog Sloveniji, bar na robnoj razmjeni. Ali ako bismo tu uzeli u obzir i razmjenu usluga koja je veoma bitna za Hrvatsku, turizam je tu 25% BDP-a, ja sam siguran da bi se Hrvatska popela puno više u Europi na toj ljestvici, samo nije bilo spomenuto. Tako da i Slovenija i Hrvatska su jako dobri izvoznici i robe i usluga“, pojašnjava Pšeničnik.
Vezano uz poticaje koje Slovenija daje sajamskim aktivnostima, Pšeničnik je naglasio da koriste nekoliko alata koje imaju na raspolaganju. Prvi alat je zajedničko nastupanje na sajmovima vani. Pristup je tu takav da se ide bottom up, znači tamo gdje postoji interes tvrtke. Spirit kao glavna agencija za poduzetništvo u Sloveniji radi javne natječaje i zove tvrtke da kažu koji ih sajmovi najviše interesiraju. Mogu ih pogledati u bazi i odabrati onaj koji ih zanima i kao follow up tog odaziva Spirit radi godišnji plan koje sajmove će Slovenija zajednički posjetiti u sljedećoj godini. I kad Spirit preuzme jednu takvu organizaciju to znači da tvrtka izložbeni prostor i sve ostalo dobije po sistemu ‘ključ u ruke’.
Drugi dio koji isto tako postoji za Sloveniju je poticanje sajmova da im Spirit bude partner. Tako je Spirit partner u najvećem obrtničkom međunarodnom sajmu obrtništva u Celju. Isto je tako bio partner na sajmu Agri. Agregator je i turistička organizacija koja je partner sajma Konventa u Ljubljani već 16 godina, a kao jedan od podupiratelja pojavila se i javna agencija za knjigu koja je organizirala sajam knjiga. Spirit može koristiti i posebne fondove slovenskog poslovnog fonda tzv. sajamski voucher, pa može financirat svoj nastup tamo i na taj način.
„Ne možemo zanemariti napredak tehnologije i koliko nam to sve olakšava, a na drugoj strani nikako ne smijemo zanemarit i osobni kontakt kojeg može donijeti Sajam“, zaključuje Pšeničnik.
O tome što za njih znači nastup na sajmu pitali smo i Jelenu Kravoščanec Todorović, direktoricu Opereta nekretnina, koja nam je pojasnila da su sajmovi uvijek dobra prilika za predstavljanje svoje djelatnosti. Međutim, kaže, to je isto dobra prilika za upoznavanje sa konkurencijom, učestvovanje na stručnim skupovima gdje se mogu naučiti ili vidjeti neke nove stvari, te dati prilika za predstavljanje trenutne slike o tržištu.
Trude se biti prisutni na sajmovima što unutar Hrvatske, što regionalno. „Uvijek gledamo da se iz svakog sajma preuzme nekakva prilika, odnosno da se uzme neka situacija koja bi mogla nama biti u korist, tako da predstavimo svoju uslugu u svojoj državi. Dakle, vidimo to kao jedan dobar vid poslovanja“, pojasnila je Kravoščanec Todorović.
Poznato je da u gradu ili u regiji, za vrijeme održavanja sajma ili nekog drugog većeg eventa, budu popunjeni smještajni kapaciteti i značajno bolje rade ugostitelji, trgovine prodaju više robe, idu suveniri i tako dalje. O tome nam je govorila Ivana Kolar, direktorica Julius Rose i predsjednica Zajednice zdravstvenog turizma HGK, koja je upravo došla iz Italije, iz Riminija, gdje je bila na sajmu wellnessa koji postoji već 20 godina i bila iznenađena onim što je tamo vidjela.
To je sajam na koji dođe sto tisuća ljudi i cijela destinacija, cijeli grad četiri dana živi sa sto tisuća gostiju koji ostvare izuzetan prihod i na sajmu i u ugostiteljstvu i u hotelima i u biti svim ostalim sadržajima koje jedna destinacija nudi. Sajam je definitivno jedan od načina privlačenja pozornosti, privlačenja gostiju u svoju destinaciju, kaže Kolar, no, svakako treba imati razrađene ciljeve, kako, zašto, koje goste, koje ponude i naravno sve popratne strukturirane ponude.
„Što se tiče sajmova kao takvih, ja mislim da je jako važno napomenuti da većina sajmova sve više uvodi edukativni karakter i kako je to prilika za promociju nekih noviteta u industriji. Više to nije samo izlaganje onoga što radimo, nego i edukacija o tome što se događa u jednoj branši, koji su noviteti, kojim smjerom ta industrija napreduje i što nas očekuje u budućnosti. Znamo da bez razmjene znanja i bez stalnog napredovanja i dijeljenja informacija, nema niti pravog napretka“, zaključuje Kolar.
Vezano uz zakonske okvire u sajamskoj industriji, sudac Ustavnog suda RH dr. Mato Arlović, pojasnio nam je kako on smatra da je, nažalost, područje sajamske privrede podnormirano što se tiče zakonske regulative. Jako je teško odgovoriti na što treba paziti, zato što s druge strane postoji autonomna regulacija svakog sajma posebno. I na svakom sajmu je posebnim pravilima uređeno kako i na koji način trebaju nastupati izlagači, prodavati, međusobno konkurirati i to je zapravo jedan vrlo šarolik dijapazon pravnih normi.
Drugi problem koji je uz to vezan jeste činjenica, bar kad je u pitanju Republika Hrvatska, da ona po svom Ustavu jamči svim poduzetnicima jednaki položaj na tržištu. Sajam je mjesto trgovanja. On je mjesto izlaganja, trgovanja, susretanja ljudi i ponude ne samo roba, nego i ideja i modela, kontakata koji trebaju osigurati ne samo trgovinu, nego i razvoj poduzetničke klime. „U tom segmentu ja osobno mislim da i po Ustavu, da bi se svima osigurao jednaki položaj, moralo bi se iz Zakona o trgovini izdvojiti sajmove i donijeti posebni Zakon o sajmovima koji bi trebao osigurati položaj sajmova“, kaže Arlović. Drugo, Ustav kaže da država podstiče poduzetništvo, a jedan od veoma ozbiljnih oblika je moguće razvijanje poduzetništva i susretanje poduzetnika na sajmovima. Ovo je pitanje na koji način država na nacionalnoj razini podstiče sajamsku privredu i mogućnost da se na njoj susreće. I onda ostaje ono što je daleko najvažnije. Vrijeme je da mi u zakonima svojih nacionalnih država otvorimo prostor za prekograničnu suradnju na području sajmova.
Otvara se i četvrta grupa pitanja koja je iznimno važna kaže Arlović. To su pitanja koja su vezane za lobiranje. Suvremena tehnologija i umjetna inteligencija je neizbježna. Ona će se pojaviti ne samo kao pružatelj usluge, ona će se pojaviti kao proizvod na sajmovima. Proizvođači će doći sa svojim robotima kao proizvodima koji trebaju međusobno komunicirati s budućim kupcima, s nositeljima ideja. I na kraju krajeva, ne samo radi toga da se susretnu nositelji ideja, nositelji proizvodnje, nego i potencijalni kupci.
U više je navrata spomenuto kako Hrvatska gospodarska komora pomaže našim izvoznicima pri odlasku na inozemne sajmove. Iznosi sufinanciranja dosezali su i do 40, pa čak i do 50% u sufinanciranju prostora i svih onih troškova koji su vezani uz sajmove.
Kako moraju izgledati izložbeni prostori pojasnila nam je Bernarda Cecelja, vlasnica i direktorica tvrtke Bernarda, te kako oni sami imaju zahtjeve u svezi izgleda njihovog izložbenog prostora. Sve ovisi o troškovima, a obzirom da je njihova roba kabasta, često moraju zakupiti veću kvadraturu.
Nadalje, ovisi i o sajmu i njegovom karakteru. Da li je domaći ili inozemni, a tu su i troškovi transporta itd. Drugim riječima, oni imaju svoje zahtjeve, ali se i prilagođavaju prostoru koji im izlagač nudi.
O korištenju umjetne inteligencije Jelić nam je pojasnio kako to oni rade u Tokiću. Najviše je koriste u poslovnim procesima da bi se zamijenili nekakvi opći repetitivni poslovi. Često je to sve vezano uz papirologiju koja prolazi kroz računovodstvo, nekakve primke, skladište, logistika itd. Tu su razvili više od 200 različitih automatizacija procesa, robota, koji zamjenjuju nekakav ljudski faktor. Procesi su puno brži i bez grješke. To im je znatno pomoglo u rastu firme, kaže Jelić, koja raste iz godina u godinu 20 do 30%, jer su se ljudi koji su unutar firme, koji su rasli zajedno s firmom, koji su upoznati s asortimanom i procesima mogli posvetiti kupcu, komunikaciji s kupcima i drugim procesima gdje je važnije to njihovo znanje nego taj repetitivni posao.
Svi panelisti također su se složili da je osobni kontakt nezamjenjiv, a da je virtualni dio, zapravo, u službi kontakta uživo u smislu pripreme gotovo svega – od sastanaka do evenata, robe koja se kupuje itd. Online kontakt odličan je za neku kratku edukaciju, za neki sastanak, sigurno nas to ubrzava i smanjuje nam troškove, jer ne moramo zbog jednog ili dva kontakta putovati i imati sve te troškove koje odlazak na sajam sa sobom nosi. Ali, ako želimo dobiti bilo kakav dubinski pogled na industriju, što se događa, imati više kontakata u kratko vrijeme, onda apsolutno treba osobno doći na sajam ili na edukaciju.
Sajmovi – centri poslovne izvrsnosti
Uslijedio je drugi panel pod nazivom Sajmovi – centri poslovne izvrsnosti, na kojem su svoja mišljenja podijelili: Zoran Ušurić, pomoćnik direktorice Zagrebačkog velesajma; Maja Bogović, direktorica Sektora za trgovinu Hrvatske gospodarske komore; dr. Rajko Bujković, direktor Jadranskog sajma iz Budve; Damjana Domanovac, direktorica sajma Place2Go i glavna urednica časopisa Place2Go; dr.sc. Ljiljana Kukec, franšizni konzultant, predsjednica Hrvatske udruge za franšizno poslovanje i Marina Kralj Miliša, direktorica HIZ d.o.o.
O stanju u Crnoj Gori govorio nam je Bujković koji nam je pojasnio kako funkcioniraju sajamske uprave. „S jedne strane imamo alat koji je davno bio aktualan, koji je tradicionalan, a isto tako imamo stalnu potrebu da se taj alat inovira, da se poveća upotrebna vrijednost naših događaja, i da uvećamo efekt sajamskih manifestacija. Kad je u pitanju Crna Gora, Jadranski sajam je jedini organizator sajamskih priredbi već gotovo 60 godina. Danas, kada je Crna Gora nezavisna samostalna država, on predstavlja i poslovna vrata Crne Gore. Sajam je član UFI-ja, globalne sajamske asocijacije, član Centralne Europske asocijacije, osnivač asocijacije sajmova u Istočnoj Europe. Dakle, u tom dijelu izuzetno aktualan i aktivan kao sajam“, kaže Bujković.
Vezano uz podršku države, Jadranski sajam nije privatizirani sajam. Dakle, nema društvenu podršku u smislu kada su u pitanju financije. To je interesantno pitanje i za stanovišta daljeg poslovanja Jadranskog sajma, dodaje Bujković. Dakle, kada je u pitanju podrška, ona izostaje, ali isto tako kada je u pitanju organizacija, ona je znatno veća. „Kada je u pitanju efikasnost sajma, organizacija sajma, sve to bude dosta lakše u uvjetima kada je sajam privatiziran i kada je jasno definirano vlasništvo nad sajmom, a isto tako treba voditi računa o tome da u tim uvjetima izostaje i značajna društvena podrška i pažnja koja uobičajeno prati sajamsku industriju“, dodaje Bujković.
U Hrvatskoj je dosad organizirano devet sajmova franšiza, a na svakom je učestvovalo od 30 do 55 izlagača iz čak 5 do 6 zemalja. U početku je to bilo dosta egzotično, priča nam dr. Ljiljana Kukec, franšizni konzultant i predsjednica Hrvatske udruge za franšizno poslovanje, prvo zato što nitko nije znao što su franšize, a kamoli još da postoji takav sajam. No, našli su ubrzo jako dobru podršku. Hrvatska gospodarska komora odmah ih je podržala kao i Ministarstvo gospodarstva te daleke 2003. godine. Tek prije 3 godine u Hrvatskoj su sazrele franšize za domaće poduzetnike, koji su shvatili da je to način internacionalizacije poslovanja i to za male, a ne toliko za velike tvrtke.
Statistike pokazuju da je 33% lidova u franšizi realizirano upravo onih koji su došli preko sajmova, a ako to usporedimo sa samo 20 posto lidova koji su došli preko društvenih mreža, znači velika je razlika i sajmovi su tu bitni. Na sajmu vi možete upoznati te ljude, vidjeti taj koncept, tako da najviše uspjeha na takvim sajmovima imaju firme koje se dobro pripreme.
O sajmu Place2Go i njegovim počecima iz 2012. godine govorila nam je Damjana Domanovac, direktorica sajma i glavna urednica časopisa Place2Go.
„Sajam smo trebali početi organizirati još 2009., međutim, kako smo ušli u onu prvu recesiju, shvatili smo da nije pravi trenutak. Iako smo tiskali sve promotivne materijale, krenuli animirati naše partnere, bolje je bilo stati na loptu i odgoditi event za neku bolju prigodu i za neko bolje vrijeme, nego napraviti neuspješan projekt o kojem će se onda dugo pričati kako je bio loš. Tako da smo odlučili krenuti 2012. Naša dobra okolnost bila je ta što smo 2008. prodali tvrtku i zapravo imali financijski vjetar u leđa, tako da smo investirali u vlastiti projekt. Evo i tu smo raritet. Sajmovi turizma, pogotovo nacionalni sajmovi turizma svuda u svijetu su ili u organizaciji Ministarstva turizma ili u organizaciji turističkih zajednica, a mi smo jedni od rijetkih sajmova turizma u svijetu koji je u organizaciji privatne tvrtke, no, evo držimo se 12 godina pa se nadam da ćemo se držati i dalje“, rekla je Domanovac.
Pozornice i predavanja zaštitni su znak sajma
Pozornice i predavanja na neki način postali su zaštitni znak sajma Place2Go i jedan dio publike zasigurno dolazi zbog samih predavanja. Prvi dani rezervirani su za poslovnu publiku, dok se na kraju obrađuju ležernije teme. Mnogi blogeri, putopisci, influenceri, poznate osobe pričaju gdje su putovali, što pobuđuje zanimanje šire publike.
O važnosti sajma u Hanoveru govorila nam je Marina Kralj Miliša, direktorica HIZ-a, koja je sa tvrtkom Končar mnogo puta organizirano tamo odlazila. „Hanoverski sajam elektroindustrije zaista je jedan ozbiljan sajam na kojem smo prisutni oduvijek i na kome je prisutna sva konkurencija. Ti su sajmovi zaista nama prozor u svijet, jer vidiš što ti možeš pružiti, a što drugi i gdje se nalaziš, počeši od objekata i postrojenja do vjetroelektrana s kojim je počela i konkurencija prije dvadesetak godina izlaziti na sajmove. Štandovi su ogledalo jednog života i ogledalo tvrtke. Da li ćete imati štand na rubnome dijelu ili u sredini sajma, govori o vašoj pripremljenosti i ozbiljnosti“, pojasnila je Kralj-Miliša.
Spomenuti su tu bili i mnogi naši gospodarstvenici koji su putem sajmova gradili svoju karijeru i podizali tvrtke, što bi im bez sajmova teško pošlo za rukom.
„Što se tiče Zagrebačkog velesajma, stvari idu dobro, možemo se pohvaliti, zadovoljni smo sa svim sajmovima koji su se održali ove godine, jer svaki sajam je samoodrživ za sebe. Strahovito je bitno da sajam gledamo svaki kao pojedinačnu cjelinu koja će završiti u plusu, jer ovo je veliki mehanizam i on mora biti samoodrživ koliko je moguće“, kazao nam je Zoran Ušurić, pomoćnik direktorice Zagrebačkog velesajma.
Sajamsku godinu počeli su sa sajmom Nautike, koja je ove godine održana već 31. puta. Respektabilna je to brojka, jer je to u nas jedini hrvatski nautički sajam koji je na kopnu okupio ove godine 215 plovila. Hrvatska je mala zemlja s puno nautičkih sajmova koji se mahom održavaju na moru, gdje su zbog načina transporta puno manji troškovi.
Govoreći o povezanosti turizma i sajmova, nesumnjivo su sajmovi koji su vezani uz izlaganje brodova veliki magnet za mnoge posjetitelje, tim više što smo uvelike turistička destinacija pogotovo u ljetnim mjesecima.
Hrvatska gospodarska komora u Sektoru trgovine promišlja o novim temama kad su u pitanju sajmovi. „U svakodnevnom poslovanju trgovci su svaki dan na tržištu suočeni s nekakvim novim inovacijama, svatko od njih ima mogućnost sudjelovanja odnosno posjeta sajmovima gdje biraju neke svoje proizvode, svoje izvore koje će ponuditi iduće godine na tržištu Republike Hrvatske. Ono što je isto tako novina kod trgovaca je da je svatko od njih sada već većim dijelom i proizvođač. Proizvode svoje robne marke, a proizvode ih na način da odlaskom na sajam biraju nove izvore nabave odnosno svoje dobavljače i tamo imaju u nekoliko dana situaciju da moraju u kratkom roku jako puno tih informacija pokupiti, odraditi jako puno sastanaka i to je jedna vrlo intenzivna radna djelatnost koja nakon toga ima svoje reperkusije u poslovanju narednih 10-ak mjeseci.
Kada se ti rezultati pregledaju iz njih se razvijaju proizvodi. Svaki taj proizvod koji mi danas vidimo na policama, koji je došao iz neke proizvodnje, najčešće je idejno stvoren na sajmu gdje je viđen kao nekakva nova ideja odnosno prilika za dani razvoj“, kaže Maja Bogović, direktorica Sektora za trgovinu Hrvatske gospodarske komore i dodaje – „Što se tiče samog Sektora za trgovine mi sada upravo radimo na planu za 2025. godinu da vidimo koji bi to eventualno bili novi sajmovi koji bi bili zanimljivi za posjetiti. Osim već uobičajenih sajmova na koje idemo, sad se tu pojavljuje već neki ozbiljniji niz godina i sajam u Dubaiju koji je za prehrambenu industriju postao izuzetno bitan i potentan kao primaran izvor inovacija i širine proizvoda. Za 2025. godinu ćemo vidjeti ako će naše članice biti zainteresirane za takve nove sajmove, napravit ćemo i plan organizacije odlaska na njih.“
O povezanosti sajmova i turizma u Crnoj gori, čuli smo od dr. Rajka Bujkovića, direktora Jadranskog sajma iz Budve i rezultate istraživanja koje je rađeno 2010. godine. Kod njih pokazatelji govore da na 1 euro koji ostvari prihod sajamska industrija, još 6 eura ostvaruje zajednica. Sajamske manifestacije značajno doprinose indirektnim efektima. Pored efekata koje imaju učesnici sajamske manifestacije, posjetitelji, organizatori sajmova, poseban i vrlo značajan je i indirektan utjecaj sajamskih manifestacija. Tu je vrlo važna i internacionalna komponenta. Dakle, sajmovi koji imamu veću razinu internacionalizacije daju i veće efekte, dok sajmovi koji imamu manju razinu internacionalnog učešća daju i niže efekte, pojasnio je Bujković.
Jadranski sajam sa svojom lokacijom u centru grada trebao je biti centar poslovne, ali i turističke i zabavne djelatnosti. Sama lokacija Jadranskog sajma uz šetalište pored plaže, gotovo u centru grada, svakako je atraktivna za sve one koji ljeti koriste taj prostor. „Oni ostvaraju značajne efekte i imamo značajan broj tradicionalnih izlagača. Inače, Jadranski sajam je karakterističan i po tome da imamo značajnu fluktuaciju izlagača za razliku od ljetnog sajma gdje imamo tradicionalne izlagače na drugim sajamskim manifestacijama. Pokazalo se da bi održali razinu sajamske manifestacije nužno je između 40% i 50% novih izlagača osigurati u toku jedne godine, što je izuzetno zahtjevno“, zaključuje Bujković.
Na kraju konferencije prof. Buntak iznio je zaključke:
Sajamska industrija bilježi snažne trendove rasta i razvoja u EU i u samom svijetu. Kao takva, velika je podrška gospodarstvu i njegovoj promociji te internacionalizaciji poslovanja.
Sajamska industrija u Hrvatskoj ima dugu tradiciju, no, nužno je definirati strateške pravce razvoja i razviti adekvatne poslovne modele s ciljem transformacije i usklađivanja s trendovima razvoja svjetske sajamske industrije.
Pravci strateškog razvoja trebali bi svakako uključiti aspekte suradnje i na regionalnoj razini, procese koji vode prema poslovnoj izvrsnosti i kvalitetnom upravljanju objektima, te svim čimbenicima sajamske industrije. Zašto? Zato što upravo taj dio često puta nedostaje. Često puta pričamo o unutarnjem menadžmentu koji je vezan za interne procese, a na neki način današnji ključni izazovi, ključni problemi, vezani su za geopolitiku, vezani su uz neke druge utjecaje okruženja, te taj dio strateškog promišljanja i strateškog menadžmenta jednostavno postaje imperativ u cijeloj priči.
Transformacija sajamske industrije nosi i aspekte digitalne transformacije, te je potrebno razvijati hibridne modele sajmova povezujući i fizičko i ono digitalno. Sajmovi bez fizičkog kontakta ne postoje, ali svakako tu treba uključiti i digitalnu komponentu u organizaciji sajmova.
Sajmovi trebaju imati ulogu centara izvrsnosti, u kojima se susreću dobre prakse, know-how i kreativnost sa ciljem promocije održivosti i poslovne izvrsnosti, ali trebaju biti i centri zabave i druženja. Znači, spajati sve zajedno, stvarati jedan event na koji će svi rado doći, osjećati se dobro i na kraju zadovoljni odlaziti svojim kućama, ne samo da su se dobro proveli, nego s novim idejama, s novim mogućnostima, novim poslovnim ugovorima i to je ono što je ključna zadaća i ključni cilj svakog sajma.
Pripremio Srećko Sertić
