Predstavljamo projekt – Osigurati da mladi (ali i svi ostali) ostanu u Hrvatskoj

In Regionalni razvoj
Kruno Kaic

O tome razgovaramo s Krunom Kaićem, inicijatorom i voditeljem mnogih projekata za dobrobit Hrvatske.

Predstavite nam se osobno – tko je to Kruno Kaić, kako je tekao Vaš poduzetničko-poslovni put, posebice u Danskoj?

Za mene kažu da sam umirovljeni danski poduzetnik hrvatskih korijena rođen u Trenkovu u Požeško slavonskoj županiji ili kako ja volim reći u Zlatnoj dolini.

No, ja za sebe volim reći da sam osoba koja unatoč mojih 80-ak i nešto godina život živi punim plućima, prije svega imajući u vidu da se isti taj život ne puni godinama, nego godine životom.

A cijeli moj život proveo sam najviše živeći u inozemstvu, no uvijek jednim okom i uhom oslonjen na ono što se zbiva u domovini, posebice u mojoj divnoj požeškoj kotlini. Zadnjih trideset godina živim u Danskoj gdje sam dočekao i svoju mirovinu nakon intenzivnog poslovnog i poduzetničkog staža.

Što radite danas? Mirujete li u mirovini ili Vaš poslovno-poduzetnički duh nema mira pa i dalje stvarate, pomažete, povezujete i dalje ste u akcijama?

Mišljenja sam da čovjek i kad miruje nazaduje. A ja nikada nemam mira – ja sam kreativac, izrazito inovativan, uvijek sam u nekim akcijama, ne zbunjuje me koliko imam godina, jer sam jako na svu sreću zdrav, imam divnu obitelj, troje djece, unuke, a to je izvor i moje mladosti i moje mudrosti i moje pokretačke snage.

Ne znam kako drugi, ali ja ne mogu zaboraviti gdje sam rođen, ne mogu zaboraviti od kuda dolazim, što je moj rodni kraj. Uvijek sam razmišljao kako mu mogu pomoći i to svim srcem želim – ali ja se ne zadržavam samo na riječima, nego na djelima. A o mojim djelima puno govori danas Požeško slavonska županija, posebice općina Ruševo gdje najviše pomažem. Riječ je o jednom divnom, slavonskom mjestu u Zlatnoj dolini koje je obrubljeno obroncima Dilj gore, te u nesposrednoj blizini Sovskog jezera. Tamo smo osnovali udrugu Put, istina i život čiji sam posebni savjetnik. Pokrenuli smo više inicijativa za podizanja optimizma u tom malom mjestu, gdje se uređuje zgrada bivše općine u kojoj se treba postaviti Zavičajna galerija Ruševo, kako bi se posjetitelji uz ponudu lokalnog stanovništva upoznali s ruševačkom povijesti, jer se selo spominje još od 1220. godine.

Radimo i na još nekoliko manifestacija kroz godinu u Ruševu od kojih su najpoznatije gastronomsko-turističke priredbe Išijjada i Gljivarijada, kao i pohodi na Sovsko jezero….

Iz brojnih projekata koje smo pokrenuli ponosan sam i na osnivanje sekcije planinarskog društva Sokolovac iz Požege, posadili smo s Hrvatskim šuma 30 kvalitetnih sadnica kroz Ruševo, a imamo i prijedlog za biciklističku stazu. I da ne zaboravim – u Ruševu je održan sadržajan skup Forum demokracije.

Naš najvažniji projekt je održanje u životu naše lijepe Slavonije, ali i Hratske. Osigurati da mladi (ali i svi ostali) ostanu u Hrvatskoj, te da naša dijaspora prepozna sve što možemo ponuditi u Lijepoj našoj, poželi doći tj. vratiti se u svoju domovinu i živjeti i stvarati dalje u njoj.

Zašto ste se odlučili ne zaboraviti Vaš “stari kraj” – Zlatnu dolinu i požeški kraj iz kojega ste kao mladić otišli u Dansku?

Ja sam osoba koja je uvijek imala jako puno pozitivne energije i sve sam radio (i još uvijek raadim) s puno elana. Često su me „optuživali“ za vizionarske sklonosti i poteze, veliki sam radoholičar i nemirna duha, a moj duh je uvijek aktivan. Sasvim je razumljivo da neću kao takav zaboraviti stari kraj, jer me trebaju ne samo zbog mojih novaca, koje sam uspio zaraditi kao uspješni poduzetnik, nego i mog iskustva, poznanstava, ideja te prije svega spremnosti da ih realiziram i znanja da ih dovedem do cilja.

U Danskoj sam imao građevinsku tvrtku, gradio sam vile i ostale objekte. Najprije sam preko Italije otišao u Francusku, živio u Parizu skoro dvije godine i poslije mi se pružila prilika da dođem u Dansku. Kada sam stigao na sjever, Danci su mi puno sličili našem mentalitetu, tu se jela svinjetina i pila rakija, tu sam se oženio Dankinjom, ostao sam na sjeveru i na kraju kao umirovljenik se i skrasio. Ali Hrvatsku nisam nikada zaboravio i nikada niti neću. Kad god mogu ja sam kao pripadnih hrvatske dijaspore uz ljude iz Hrvatske, poglavito Zlatne doline, te Ruševa, ali svatko tko zatreba moju pomoć – rado ću pomoći. Na koncu bolje da sam ja ta osoba koja može biti nekome od koristi nego da netko sa mnom troši vrijeme kako bi mi pomagao.

Na koji način mislite da se može pomoći tom kraju, napose Ruševu, gdje se najviše zalažete kao i samoj Slavoniji? Približite nam projekte i aktivnosti koje poduzimate u tom pravcu.

Radeći u Danskoj dočekao sam i onu vrlo radosnu vijest – dočekao sam da Hrvatska bude samostalna i priznata država. Na žalost tada u Domovinskom ratu, od čega nam je svima suza bila u oku, a volje za pomoći uvijek dovoljno. U to vrijeme bavio sam se jako puno humanitarnim radom za pomoć Hrvatskoj kao i organizacijom donatorskih aktivnosti usmjerenih u prvom redu mom starom kraju. Tako sam, na primjer, odmah na početku Domovinskog rata pokrenuo na Dvorcu u Kutjevu zidanje zapadnog krila od temelja i razne druge aktivnosti kako bi Kutjevo i Zlatnu Dolinu, a i Hrvatsku prezentirali svijetu. Tako smo od jednog engleskog umjetnika naručili umjetničke radove, on je napravio 30 slika s motivima iz Zlatne doline i održali smo humanitarnu aukciju i izložbu u Londonu, Beču i Zagrebu pod imenom Hrvatska – svjetionik optimizma, a kako bi se što prije završio Domovinski rat. Još i danas zgradu Požeško slavonske županiije krasi jedna moja poklonjena slika naziva Harmonija u Zlatnoj dolini, a našoj biskupiji poklonio sam sliku pod imenom Zora.

Pomogao sam i s tadašnjih 6.000 dolara uređenje Kužnih pila u Požegi, izradu i tiskanje prvog plana grada Požege i razne ostale aktivnosti i pomoći Hrvatskoj za vrijeme rata. Potaknuo sam i održavanje Konjičkog turnira u Kutjevu gdje je predviđeno osnivanje imanja za ljubitelja konja, te uređenje hipodroma sa svim sadržajima za razvoj konjičkih sportova. Na imanju bi bila štala za smještaj do 200 konja. Radim i na osnivanju obrtničke zone gdje bi svi obrtnici imali svoj paviljon i tako imali sve mogućnosti za razvitak, no tvrdim da nije bio sluha za to.

Pokretač sam i idejni začetnik projekta Golden Valley Croatia (Zlatna dolina), s kojim sam svim partnerima u projektu, ponajprije proizvođačima prehrambenih autohtonih proizvoda, želio osigurati poslovni uspjeh kroz povezanost proizvođača najkvalitetnijih hrvatskih proizvoda, te njihov plasman u Hrvatskoj i diljem svijeta.

I tada i sada imam samo jednu poruku, a to je da sam želio i želim pridonijeti razvitku i promociji Hrvatske. No, sustav je u Hrvatskoj vrlo krut pa to sve ide polako, puževim korakom, ali se nadam da je sada vrijeme za daljnju ekspanziju, jer smo u EU i imamo otvoreno tržište s više od 500 milijuna stanovnika. Golden Valley Croatia branding je smišljen tako da bude prepoznatljiv u cijelome svijetu te može obuhvatiti sve proizvode koji su proizvedeni u Hrvatskoj. Usmjerili smo se jako i na ekološke proizvode, jer to je budućnost, kao i da sačuvamo čistu zemlju za drugu generaciju bez pesticida i da ih naviknemo da se od djetinjstva hrane s eko proizvodima.

Često, unatoč koroni, dolazite u domovinu i ne predajete se u svojim aktivnostima. Kada Vas iznova možemo očekivati?

Baš kako ste uočili u svom pitanju – ja sam jako često i kad god mogu u Hrvatskoj – od Jadrana do moje Zlatne doline. Zadnji puta sam bio u rujnu 2021. godine i to na Iššijadi u Ruševu, a onda se rasplamsala korona diljem Europe pa sam malo obustavio svoj dolazak. Planiram brzo iznova doći posebice jer puno projekata čeka na realizaciju, a siguran sam da ću i ja moći pomoći sa svoje strane. Ne kaže uzalud jedna narodna slavonska – gdje ima dobre volje ima i dobrih djela. A ja sam uvijek dobre volje i spreman za dobra djela.

You may also read!

wall

Svjetske burze porasle, u fokusu Trumpovi potezi

Na svjetskim su burzama cijene dionica prošloga tjedna porasle, pri čemu je europski STOXX 600 indeks dosegnuo rekordne razine,

Read More...
Zaštita na radu uz dodanu vrijednost

Zaštita na radu uz dodanu vrijednost

Poslodavci imaju obvezu, ali i potrebu svojim zaposlenicima koji su zaduženi za područje zaštite na radu, kao i radničkim

Read More...
poljoprivreda

HUP: Nužan zaokret u poljoprivredi radi nacionalne prehrambene sigurnosti

Nastave li se negativni trendovi u poljoprivredi Hrvatska neće imati kontrolu nad vlastitom prehrambenom sigurnošću, poručili su iz Hrvatske

Read More...

Leave a reply:

Your email address will not be published.

Mobile Sliding Menu

Opći uvjeti korištenja

Suvremena.hr © Copyright | h1 design