Proteklih dana svjedočili smo novom sporu Vlade, Ministarstva znanosti, obrazovanja i mladih sa tri sindikata koji djeluju u osnovnim i srednjim školama, te visokom obrazovanju i znanosti, a što je rezultiralo za sada jednodnevnim štrajkom.
Na kraju najdužeg štrajka u obrazovanju 2019.godine predsjednik Vlade Andrej Plenković rekao je: “Izlazimo u susret koliko možemo, ova je vlada prijatelj, ponajprije, poreznih obveznika jer ne zadužuje državu kao neki ranije i ne stvara dugove budućim generacijama”.
Ono što je važno ovom prilikom istaknuti Vlada se tada obvezala da će sustav plaća i koeficijenata urediti u roku od šest mjeseci do godine dana. Navedeno se nije ostvarilo već se produžilo na gotovo četiri godine, da bi se neposredno pred zadnje parlamentarne izbore donesao novi Zakon o plaćama u državnoj službi i javnim službama, kojim se uređuje sustav plaća službenika i namještenika u državnim i javnim službama na način da se njime propisuju načela sustava plaća, vrednovanje radnih mjesta, ocjenjivanje učinkovitosti rada službenika i namještenika, plaća i dodaci na plaću, platna ljestvica i platni razredi, promicanje u plaći temeljem ocjene učinkovitosti rada, nagrađivanje službenika i namještenika za ostvarene radne rezultate, praćenje i unaprjeđenje sustava plaća, kao i nadzor nad njegovom provedbom.
Ciljevi koji su Zakonom proklamirani su načelo jednakosti, načelo transparentnosti i načelo zabrane diskriminacije. Temeljno načelo sustava plaća je načelo jednakosti koje treba osigurati da se službenicima i namještenicima isplaćuje jednaka plaća za jednak rad odnosno rad jednake vrijednosti, bez obzira na njihov spol. To u praksi znači da žene i muškarci koji obavljaju jednak rad odnosno rad jednake vrijednosti u državnoj službi i javnim službama imaju pravo na jednaku plaću. Načelo jednakosti treba osigurati da službenici i namještenici koji rade na istim radnim mjestima ostvare pravo na jednaku osnovnu plaću, neovisno u kojem državnom tijelu ili javnoj službi rade i neovisno o tome kojeg su spola.Osnovne primjedbe sindikata koji su organizirali prošlotjedni štrajk usmjerene su na manju visinu koeficijenata za određena radna mjesta u obrazovanju i znanosti u usporedbi s drugim javnim službama.
Ali problemi su dublji. Izgubilo se pune četiri godine u najavi donošenja novog sustava plaća u javnim i državnim službama za gotovo 240.000 zaposlenih službenika i namještenika. Prema riječima resornog ministra Radovana Fuchsa, u izradi modela plaća,sudjelovao je tim stručnjaka koji je bio angažiran od strane Svjetske banke i od strane nekih drugih izvora, pa i Europske komisije. Navedeno angažiranje vanjskih konzultanata izaziva čuđenje imajući u vidu velik broj dužnosnika i savjetnika u sustavu javnih i državnih službi, koji bi trebali poznavati sustav, probleme i najbolja rješenja, jer su za to i pristojno plaćeni.
Ono na čemu je trebalo paralelno raditi i što je trebalo prehoditi uvođenju novog sustava plaća u javnim i državnim službama to je proces optimizacije, racionalizacije i restrukturiranja javnih i državnih službi, a što nije učinjeno. Izostalo je i ono najvažnije, razrada kriterija nagrađivanja i stimulacije odnosa službenika i namještenika prema radu, kvaliteti u radu,poštivanju rokova i etičkih normi, i drugi mjerljivi kriteriji.Osnovica plaće i koeficijenti samo su jedan dio plaće, a najvažniji bi trebao biti varijabilni dio plaće tj.radni učinak.
Na novinarski upit da danas nemamo dovoljno mladih ljudi koji žele biti profesori, a oni koji jesu u sustavu razmišljaju o tome kako će izaći,ministar Radovan Fuchs je odgovorio: „To nije točno. Mislim da ih ima i više nego što je potrebno, zato smo i pokrenuli mogući sustav prekvalifikacije učitelja da mogu raditi u dječjim vrtićima. Nama kontinuirano pada broj djece“.Ukoliko je navedeno točno tim prije je bilo potrebno pristupiti odgovarajućim procesima koji zahtjevaju provedive mjere i potrebno vrijeme prilagodbe.
Reforma i reorganizacija je izostala i u državnim tijelima , u kojima je ustrojen preveliki broj sitnih organizacijskih jedinica, s brojnim rukovodećim radnim mjestima. Napredovanje službenika na radnom mjestu moralo bi se temeljiti na učinkovitosti i rezultatima njihova rada, otvaranjem mogućnosti konkurencije na određeno rukovodeće radno mjesto, a ne gotovo trajno zadržavanje postojećeg zatečenog stanja, i subjektivnim rasporedom službenika rješenjem ministara.
Ukupna masa sredstava za plaće i druge naknade koje se isplaćuju iz državnog proračuna značajno je povećana, na što upozoravaju ekonomski analitičari i poslodavci iz realnog sektora.Prijepori o tome da li je ili nije, i koliko je inflacija “pojela“ rast plaća,kroz iznošenje postotaka ne pruža pravi odgovor. Taj odgovor nalazi svaki službenik, radnik i umirovljenik prilikom plaćanja računa.
Ne osvrćući se na neučinjeno, odnosno očito pogrešan pristup oko reguliranja plaća u svojoj izjavi predsjednik Vlade Plenković kaže da je „donesen novi Zakon o plaćama u državnoj i javnim službama, i kako su trebale proći 33 godine da se jedna Vlada odvaži pokušati ujednačiti sustav plaća u državnom i javnom sustavu.Rješenje koje je doneseno lani, naglasio je, prosječno je donijelo rast plaća u državnom i javnom sustavu za 32 posto, što je presedan“.Međutim, u svemu ima previše improvizacije i presedana, a najmanje stručnog i osmišljenog pristupa. Proteklih kriznih godina do 2017. niti jedna Vlada nije bila u povoljnoj prilici pristupiti reformi sustava plaća, za razliku od proteklih nekoliko godina kad je zbog niza povoljnih okolnosti to bilo moguće.
U utrci s vremenom parlamentarnih izbora i obvezom da se raspoloživa sredstva iz EU utroše na izradu novog sustava plaća, logično je da su učinjeni propusti, uz scenarij koji se ponavlja kod donošenja brojnih zakona, da se određena važna pitanja odgađaju i prepuštaju regulativi drugih propisa, od koji se neki nakon toga uopće ne donose!
Novi Zakon o plaćama u državnoj i javnim službama sadržajno ne regulira gotovo ni jednu ključnu stvar te se u velikoj mjeri mora nadopuniti različitim podzakonskim aktima kako bi se mogao implementirati. Krucijalni elementi sustava (poput postupka vrednovanja i klasifikacije radnih mjesta, ocjenjivanja učinkovitosti rada, pripadajućih platnih razreda te koeficijenata i sl.) prepušteni su uredbama Vlade, pravilnicima ministara te općim aktima čelnika javnopravnih vlasti.
Cjelokupni zakon, a nakon toga i gore spomenuti podzakonski akti rađeni su u vrlo kratkim (nerealnim) rokovima i na netransparentan način, a sve s ciljem kako bi novi sustav plaća bio u implementaciji prije samih izbora.
Trenutni spor Vlade i dijela sindikata obrazovanja i znanosti razriješiti će se kao i u prijašnjim situacijama jer predstoje lokalni izbori , ali suštinski problemi koje je trebalo rješiti prije uvođenja novog sustava plaća i dalje ostaju na čekanju. Vijeće za praćenje i unaprjeđenje sustava plaća u državnoj službi i javnim službama je na potezu što se tiče usporedbe i ujednačavanja koeficijenata.
Brojni su i drugi ne manje važni problemi čije se rješavanje odgađa, a to su ujedno izazovi i prilike.
Problem izostanka reforme sustava lokalne i područne (regionalne) samouprave ostaje i dalje, iako je prije ovogodišnjih izbora na toj razini bila potreba i prilika istu pripremiti i provesti. I u ovom slučaju prošlo je više od 33 godine a prethodne, kao i ova Vlada se nije odvažila to učiniti.Međutim, to ne znači da već sada ne treba pristupiti toj reformi.
I to nije sve , promjene su potrebne i kod načina provedbe javnog poziva i imenovanja vanjskih članova radnih tijela Hrvatskog sabora.Svrha vanjskih članova Odbora trebala bi biti da neovisnošću o politici ,svojim stručnim znanjem i radnim iskustvom doprinesu što boljim rješenjima, a ne da budu produžena ruka političkih opcija ili da im kroz članstvo u tim tijelima osigura dodatna financijska naknada. Sadržaj ove teme ovdje
Vitomir Begović
