U sklopu stručnog programa sajma CroAGRO, u Zimskom vrtu Kongresne dvorane Zagrebačkog velesajma održana je važna konferencija pod pokroviteljstvom Ministarstva poljoprivrede, šumarstva i ribarstva: “Održiva radna snaga: Put ka učinkovitoj poljoprivredi”.
Ova konferencija uspostavljena je kao platforma za otvorenu i konstruktivnu diskusiju o gorućim izazovima tržišta rada unutar poljoprivrednog i srodnih sektora. Glavni cilj bio je pronaći inovativna i strateška rješenja koja će osigurati dugoročnu konkurentnost domaće poljoprivrede. Događaj je privukao širok krug dionika, uključujući poslodavce iz poljoprivrednog resora, poslovne stručnjake, savjetnike te ključne predstavnike obrazovnih i znanstvenih institucija kao i studente i učenike srednjih strukovnih škola.
Partneri Konferencije bili su: Agronomski fakultet i Fakultet strojarstva i brodogradnje Sveučilišta u Zagrebu, Fakultet agrobiotehničkih znanosti Osijek, Predstavništvo Europske komisije u Hrvatskoj te tvrtke MojPosao-Alma Career Croatia i OTP agro.
Na samom početku uvodnu prezentaciju „Tržište rada u poljoprivredi i prehrambenoj industriji Hrvatske“ održao je Tugomir Majdak, državni tajnik u Ministarstvu poljoprivrede, šumarstva i ribarstva.
U Hrvatskoj poljoprivredi u 2024. godini dominira biljna proizvodnja (57,2%) te obiteljska poljoprivredna gospodarstva (OPG), koja čine 73,7% organizacijskog oblika. Ukupna vrijednost proizvodnje iznosi 3,088.96 milijuna eura, uz 161 tisuću registriranih poljoprivrednika. Međutim, prisutan je kontinuiran pad ukupnog broja poljoprivrednika (-5,6% od 2020.) i izraženo je starenje populacije, pri čemu je najveći udio starijih od 65 godina (38,9%). Iako je u poljoprivredi velika zastupljenost muškaraca, ohrabruje činjenica da među mladim poljoprivrednicima (do 41 godine) značajan udio ima srednjoškolsko (56,4%) i visokoškolsko (17,1%) obrazovanje, što ukazuje na rast profesionalizacije sektora. Broj stalno zaposlenih ostaje stabilan, dok broj sezonskih radnika blago opada.
Panel diskusija, koju je moderirao novinar i komunikacijski konzultant Saša Ćeramilac, fokusirala se na gorući problem nedostatka radne snage u poljoprivrednoj i prehrambenoj industriji, zaključivši da on predstavlja značajan izazov za ukupnu učinkovitost sektora.
Tugomir Majdak, državni tajnik, istaknuo je nužnost strateškog pristupa rješavanju problema, navodeći da Ministarstvo radi na mjerama za povećanje radne snage i organizira dodatne obuke u suradnji s nadležnim institucijama. Alen Mrvac iz Alma Career Croatia potvrdio je kroničan manjak radnika dodavši da se dobar dio poslodavaca oslanja na stranu radnu snagu, dok su radnici sve svjesniji svoje traženosti te traže veće plaće.
Ivona Tupek iz Arrivera Fruit podijelila je praktične izazove, naglašavajući nedostatak domaće radne snage za sezonske poslove poput branja jabuka te porast umirovljenika koji dodatnim prihodom “krpaju” mirovine.
Sara Mikrut Vunjak iz Hrvatske agencije za poljoprivredu i hranu istaknula je izazov nedostatka ljudi s potrebnim vještinama i negativnu percepciju struke. S druge strane, Hristo Hristov iz Europske komisije ponudio je uvid u europske politike podrške, navodeći da je udio mladih u hrvatskoj poljoprivredi veći od europskog prosjeka od 12%, a cilj EU je dostići 24% do 2030. godine.
Drugi panel, moderiran od strane urednika Vladimira Niševića iz Forbes Hrvatska, bavio se ključnim pitanjem: Kako obrazovne institucije mogu efikasnije odgovoriti na stvarne potrebe tržišta rada u poljoprivredi?
Profesori su detaljno izložili napore sveučilišta u privlačenju i osposobljavanju novih generacija. Darko Preiner s Agronomskog fakulteta u Zagrebu naglasio je da rad u poljoprivredi više nije monoton i dosadan, već nudi značajnu raznolikost i mogućnosti. Brigita Popović s Fakulteta agrobiotehničkih znanosti u Osijeku primjećuje pojačanu želju mladih ljudi da aktivno sudjeluju u procesu proizvodnje hrane, no istodobno je ukazala na činjenicu da je visokoobrazovani kadar deficitaran, posebno u području stočarstva.
Panel je ponudio i perspektivu budućih stručnjaka: Karla Merćep, studentica diplomskog studija na Agronomskom fakultetu, pružila je vlastiti uvid u percepciju sektora, istaknuvši da joj obrazovanje u poljoprivredi daje široki prostor za daljnje napredovanje i razvoj karijere.
Dalibor Tufeković iz ureda za transfer tehnologija i inovacija FAZOS-a fokusirao se na ključnu ulogu fakulteta u premošćivanju jaza između znanosti i prakse. Kao glavni problem istaknuo je teškoće u dobivanju konstruktivnog feedbacka od poslodavaca, koji je neophodan za pravovremeni razvoj i prilagodbu obrazovnih programa kako bi oni stvarali kadar relevantan i potreban u praksi.
Na konferenciji „Održiva radna snaga: put ka učinkovitoj poljoprivredi“ predstavljeni su rezultati i ciljevi projekta AGRI-DIGITAL GROWTH, koji se provodi u okviru programa Interreg Central Europe. Projekt, u kojem sudjeluju partneri iz Italije, Austrije, Belgije, Češke, Slovenije, Mađarske, Poljske i Hrvatske, usmjeren je na razvoj digitalnih kompetencija u sektoru poljoprivredne mehanizacije i precizne poljoprivrede. Prezentaciju je održala Ana Ređep, asistentica na projektu s Fakulteta strojarstva i brodogradnje Sveučilišta u Zagrebu, naglasivši pritom važnost transnacionalne suradnje i primjene naprednih tehnologija u poljoprivrednoj proizvodnji.
Projekt AGRI-DIGITAL GROWTH temelji se na tri ključna cilja. Prvi je uvođenje digitalnih tehnologija u poljoprivredu, poput robotike, senzorskih sustava, blockchaina te naprednih digitalnih alata i modela koji omogućuju preciznije upravljanje proizvodnjom. Drugi cilj odnosi se na usklađivanje vještina s potrebama industrije i stvaranje novog profila stručnjaka-specijalista za preciznu poljoprivredu kako bi se odgovorilo na rastuću potražnju za kadrovima koji razumiju digitalne procese. Treći se fokusira na razvoj jednog koherentnog ekosustava koji povezuje istraživačke institucije, poduzetnike i poljoprivrednike, čime se ubrzava prijenos znanja i olakšava implementacija digitalnih rješenja.
U sklopu projekta razvija se pet pilot edukacijskih programa namijenjenih srednjoškolcima i studentima, a koji će do lipnja sljedeće godine biti javno dostupni putem projektne mrežne stranice. Paralelno s time uspostavljeno je i pet tzv. Living Labova – eksperimentalnih okruženja u zemljama partnerima, u kojima se u stvarnim uvjetima testiraju tehnologije poput autonomnih traktora, digitalnih karata, dronova, robotiziranih sustava, različitih tipova senzora te rješenja za energetsku učinkovitost. Kroz projekt se stvara i centralnoeuropska baza talenata te potiče modernizacija obrazovnih programa koji u budućnosti moraju odgovarati potrebama digitalizirane poljoprivrede.
Fakultet strojarstva i brodogradnje, iako primarno tehnički fakultet, u projektu ima važnu ulogu. Proveo je nacionalnu anketu među industrijama i poljoprivrednicima kako bi se utvrdila razina digitalne spremnosti u Hrvatskoj. Rezultati su dostavljeni međunarodnim partnerima s agronomskim ekspertizama, koji ih koriste kao temelj za definiciju vještina potrebnih u budućnosti. FSB je zadužen i za razvoj rješenja vezanih uz elektrifikaciju poljoprivrede, što uključuje optimizaciju energetskih sustava na farmama, primjenu obnovljivih izvora energije, izradu hibridnih modela napajanja te edukacije o elektrificiranim sustavima i strojevima. Osim toga provode lokalne radionice i aktivnosti s učenicima srednjih škola, promovirajući digitalnu transformaciju poljoprivrede među mladima.
Teme koje projekt obuhvaća vrlo su široke, od primjene umjetne inteligencije u analizi podataka, preko multispektralne obrade satelitskih snimki i dronova, do robotiziranih rješenja za berbu, prskanje ili košnju. Poseban naglasak stavljen je na senzorske sustave koji prate vlagu, pH, temperaturu tla, stres biljaka, klimatske uvjete i druge parametre ključne za donošenje preciznih odluka u realnom vremenu. Elektrifikacija poljoprivrede dodatno otvara prostor za povećanje energetske učinkovitosti, uvođenje solarnih ili bioplinskih sustava te smanjenje operativnih troškova na farmama.
Primjeri tehnologija prikazanih kroz Living Labove ilustriraju konkretne koristi digitalizacije. U Italiji se razvija sustav pametnog navodnjavanja u vinogradima koji uz pomoć kamera i senzora mjeri stres biljke i određuje optimalnu količinu vode. Mađarski partneri koriste dronove koji detektiraju bolesti vinove loze iz zraka. U Austriji se analiziraju digitalne karte za precizno upravljanje sjetvom i gnojidbom, dok češki tim razvija platforme koje kombiniraju podatke iz više izvora i koriste algoritme za procjenu stanja usjeva. U Sloveniji se testiraju poljoprivredni roboti te energetska rješenja poput solarnih sustava za navodnjavanje, s ciljem smanjenja fizičkog rada i troškova.
Zaključno, Ana Ređep je istaknula da je projekt otvoren za suradnju i pozvala sve agronomske stručnjake i druge zainteresirane dionike da se uključe. Kako je FSB tehnički partner koji ne pokriva sve segmente poljoprivredne struke, dodatna ekspertiza iz agronomije značajno bi doprinijela kvaliteti projektnih aktivnosti i širenju primjene digitalnih tehnologija u hrvatskoj poljoprivredi.
Panel 3: Je li poljoprivredni sektor jedan od najotvorenijih za stranu radnu snagu? Primjeri dobre prakse
Na trećem panelu konferencije „Održiva radna snaga: put ka učinkovitoj poljoprivredi“ sudjelovali su Boban Ilić (SWG RRD), Wojciech Wojewódzki (Poljska agencija za ulaganja i trgovinu), Branimir Markota (Hrvatska voćarska zajednica) i Zvonimir Širjan (Hrvatska poljoprivredna komora). Razgovaralo se o aktualnoj situaciji s radnom snagom u poljoprivredi, utjecaju migracija, tehnološkim izazovima te iskustvima Poljske i zemalja regije. Panel je moderirao Saša Ćeramilac.
Sezonalnost i kronični nedostatak radne snage
Zvonimir Širjan naglasio je da je hrvatska poljoprivreda izrazito sezonska, što stvara velike oscilacije u potrebama za radnicima: „U jesen i ljeto trebamo veliki broj ljudi za berbu, dok nam je istodobno potrebna i stalna radna snaga na farmama. Nažalost, ni jednu ni drugu vrstu radnika više nije lako pronaći.“
Dodao je da domaćih radnika u sektoru gotovo da nema, osobito kvalificiranih, pa gospodarstva moraju posezati za radnicima iz trećih zemalja. Međutim, suočavaju se s administrativnim prepreka¬ma, od ograničenja sezonskog rada na 180 dana do nedostatka fleksibilne legislative koja bi omogućila da umirovljenici, studenti ili drugi građani legalno rade više. „Ako će netko raditi 365 dana, zašto mu zakon dopušta samo 180? Predlažemo sustav koji bi omogućio da svatko može raditi koliko želi, uz porezne poticaje.“
Širjan je istaknuo i širi društveni problem – znatan broj mladih radije odlazi u javni sektor nego u poljoprivredu. Kako kaže tamo će imati redovnu plaću, godišnji odmor, rad u klimatiziranom prostoru dok je poljoprivreda fizički zahtjevna, često nesigurna i vremenski osjetljiva. To je realnost koja umanjuje njezinu privlačnost.
Migracije kao europski fenomen
Boban Ilić podsjetio je da migracije radne snage nisu hrvatska specifičnost te kaže „Mladi odlaze iz ruralnih područja u gradove, a iz gradova prema zapadnoj Europi. To je fenomen cijelog kontinenta. Radnici iz Azije – iz Bangladeša, Vijetnama ili Bliskog istoka danas sve češće dolaze na zapadni Balkan i u Hrvatsku.“
Pritom je upozorio na tamnu stranu trenda odnosno pojave lošeg tretmana radnika – „Imamo situacije u Italiji i drugim zemljama gdje su radnici izloženi gotovo ropskim uvjetima, niskim plaćama i lošem smještaju. To se ne smije dogoditi ni u jednoj europskoj poljoprivredi.“
Prema podacima s terena, u Srbiji je prosječna satnica stranih radnika 3–4 eura, uz osiguran smještaj koji često poslodavca košta više nego sama dnevnica. „Dobar radnik je dobar radnik, iz koje god zemlje dolazio – iz Nepala, Egipta, Ukrajine ili Indije“, rekao je Ilić. „Problem je što u nekim razdobljima nema ni domaćih ni stranih radnika, a sezona ne čeka.“
Naveo je i primjer ovogodišnje berbe mandarina u dolini Neretve, gdje je zbog preskupe radne snage i preniskih otkupnih cijena više od 20 posto uroda ostalo neobrano.
Poljska: primjer modernizacije i drugačije strukture radne snage
Wojciech Wojewódzki iz Poljske agencije za ulaganja opisao je potpuno drukčiju situaciju u Poljskoj. Najviše stranih radnika dolazi iz Ukrajine, ne iz Azije, zbog prostorne i kulturne blizine. No ključ poljske poljoprivrede nije u radnoj snazi, nego u tehnologiji. „Poljska ima snažnu mehanizaciju i ulaganja u modernu proizvodnju. Svake godine potrebni su nam sve manje radnici.“
Naveo je drastičan primjer – farma koja dnevno preradi 1,5 milijuna litara mlijeka zapošljava – tri osobe, dok ista takva farma u tradicionalnom pogonu zapošljava 500 radnika.
To je, kaže, razlog zašto se mladi u Poljskoj vraćaju poljoprivredi vide da se može zaraditi, da je proizvodnja profitabilna kad je moderna.
Zašto Hrvatska zaostaje: zakonodavna i investicijska ograničenja
Branimir Markota ukazao je na jedan od ključnih problema, a to je nedovoljna ulaganja u tehnologiju te često neusklađena regulativa. Primjer je pokušaj osnivanja oglednog maslinika za strojnu berbu, koji je propao zbog ograničenja vezanih uz ekološku mrežu. „Jedna Španjolska, koja ima tri milijuna hektara maslinika, svakodnevno prelazi na moderne nasade koji se beru strojno. Kod nas to često nije moguće zbog propisa.“
Markota upozorava na još jedan paradoks: površine pod voćem rastu, ali proizvodnja stagnira ili pada – „To jasno govori da nešto u sustavu ne štima. Bez snažnih, djelotvornih potpora i bez modernizacije ne možemo biti tržišno konkurentni.“
Podizanje jednog hektara suvremenog voćnjaka danas košta oko 120.000 eura uz uvjet da se natječaji čekaju godinama, a mladi proizvođači teško dobivaju kredit. „Tko će se od mladih zadužiti 170.000 eura po hektaru, uz nesigurnu proizvodnju i klimatske rizike?“
Panelisti su otvorili i pitanje tržišnih odnosa. Dok se kilogram mandarina proizvođaču plaća 30–40 centi, u maloprodaji je višestruko skuplji.
Poljska se s tim problemom borila udruživanjem proizvođača i stvaranjem zajedničkih distribucijskih mreža koje zaobilaze posrednike. „Male zemlje poput Hrvatske suočene su s rascjepkanošću i slabom pregovaračkom moći. Udruživanje je ključno“, poručio je Wojewódzki.
Zaključak: bez moderne tehnologije i jasne politike nema održivog rasta
Panel je zaključen porukom kako se problemi radne snage ne mogu riješiti samo uvozom radnika.
„Rješenje je u modernizaciji, digitalizaciji i stvaranju uvjeta da mladi ostanu na selu“, istaknuo je Ilić. „Ako nema atraktivnog života, sadržaja i infrastrukture, mladi će i dalje odlaziti.“
Širjan je dodao: „Ako želimo sačuvati proizvodnju, a ne samo površine, moramo redefinirati prioritete, legislativu i potporne mjere. Bez toga nećemo zadržati radnike, ni domaće ni strane.“
