Tijekom pandemije fokus politike bio je pomaganje poduzećima da prežive, no institucije EU-a također su brzo povećale potporu zapošljavanju mladih, uvodeći pojačano „Jamstvo za mlade“, koje je produžilo dobnu granicu za ciljane osobe s 25 na 29 godina.
Istodobno zbog pandemije mnogi su mladi ljudi morali promijeniti svoje planove za budućnost. Dok je krajem 2023. godine situacija na tržištu rada mladih bila povoljnija nego što je bila posljednjih godina, na njihovom putu osamostaljivanja ostale su mnoge prepreke, poput rasta troškova života i nemogućnosti iseljavanja iz roditeljskog doma, a zabrinutost za mentalno blagostanje mladih ostaje.
Eurofound je istražio želje i planove mladih za budućnost; i ishode dobrobiti povezane s tim planovima; u kontekstu trenutačne situacije na tržištu rada i stanovanja te napretka u provedbi pojačanog „Jamstva za mlade EU-a“. Nekoliko je ključnih poruka ovog istraživanja Eurofound (2024.), „Postati odrasli: Mladi u svijetu nakon pandemije“.
Stopa zaposlenosti mladih u EU viša je nego u bilo kojem trenutku od 2007., a postotak mladih koji nisu zaposleni, ne obrazuju se ili ne obučavaju povijesno je nizak. Nadalje, udio obeshrabrenih radnika među mladima na najnižoj je zabilježenoj razini.
Postoje znakovi poboljšanja u kvaliteti posla za mlade ljude, s manje nedobrovoljnih privremenih ugovora, većom percipiranom sigurnošću posla i boljom ravnotežom između poslovnog i privatnog života nego tijekom godina pandemije.
Međutim, mladi su manje zadovoljni svojim poslovima nego starije skupine i željeli bi više autonomije na poslu. Gotovo polovica mladih želi promijeniti posao u roku od godinu dana, a udjeli su veći među onima koji nikad ne mogu raditi od kuće i onima s nesigurnim ugovorima.
Većina mladih ljudi traži priliku za usavršavanje ili daljnje obrazovanje. Iskustvo pripravničkog staža uobičajeno je u EU. Međutim, utvrđeno je da nejednakosti, na primjer, rodne razlike utječu na kvalitetu pripravništva.
Stambene poteškoće jedna su od glavnih prepreka osamostaljivanju mladih. Mladi ljudi koji su financijski slabije situirani imaju manju vjerojatnost da će se moći iseliti iz roditeljskog doma, što zauzvrat može financijski opteretiti kućanstvo. Kao rezultat toga, mladi ljudi koji žive s roditeljima najvjerojatnije će imati poteškoća spajati kraj s krajem.
Neusklađenosti između težnji mladih i njihovih konkretnih planova osobito su česte kada je u pitanju stanovanje. Mladi ljudi sve više žele kupiti dom, ali zaglave u najmu. Osim toga, ovo je izvješće pokazalo da su neispunjene težnje za iseljenjem iz roditeljskog doma povezane s većom vjerojatnošću osjećaja isključenosti iz društva.
Mladi su izvijestili o neuobičajeno niskim razinama mentalnog blagostanja tijekom pandemije. Do 2023. mentalno blagostanje mladih se poboljšalo. Međutim, to je poboljšanje bilo slabije nego kod osoba starijih od 30 godina. Nadalje, istraživanje je pokazalo da je nesklad između težnji i konkretnih planova, kada je u pitanju dobivanje posla, povezan s većim rizikom od depresije kod mladih ljudi.
Među mladim ispitanicima diljem EU-a, 40% bi se preselilo u inozemstvo u sljedeće tri godine da mogu, a gotovo četvrtina to planira učiniti. Međutim, postoje velike razlike među zemljama.
Mnogi mladi planiraju uskoro osnovati vlastitu obitelj: više od polovice mlađih od 35 godina željelo bi se preseliti s partnerom u roku od tri godine, dok bi se otprilike trećina željela vjenčati, a sličan udio želi imati djecu. Veći prihodi i život s roditeljima povezani su s većom vjerojatnošću da ćete uskoro imati djecu. Nasuprot tome, LGBTQ+ mladi ljudi i oni koji su izloženi riziku od depresije vjerojatnije će doživjeti neusklađenost između želje i planiranja djece.
Trenutačni napori također nastoje pratiti usklađivanje usluga s potrebama mladih, uz snažniji participativni pristup. Nacionalne i regionalne strategije trebale bi se usredotočiti na neangažirane i ranjive mlade ljude, posebno u kontekstu niske urbanizacije i oskudice u susjedstvu, te na pružanje potrebnih resursa i informacija institucijama i njihovim partnerima. Izvješće pruža primjere dobre prakse iz zemalja uključujući Belgiju, Bugarsku, Finsku i Španjolsku.
Dostojanstven rad mora biti u središtu politike zapošljavanja mladih. Tržište rada i dalje je nesigurno i nepravedno prema mladoj generaciji, s obzirom na troškove života i stanovanja. Iako su radna mjesta dostupna, mnogi su neprivlačni, loše plaćeni i ne mogu mladim ljudima ponuditi pristojan život.
Dok se ojačano Jamstvo za mlade smatra primarno ekonomskom politikom/politikom zapošljavanja, njegov je uspjeh usko povezan s područjima politika obitelji, stanovanja i skrbi za djecu, s mjerama borbe protiv rodne i međusektorske diskriminacije te sa sinergijama sa strategijom mentalnog zdravlja Europske komisije za 2023.
Vitomir Begović
