Proteklih nekoliko mjeseci svjedočili smo nezadovoljstvu dijela sindikata takozvanom reformom plaća u javnom i državnom sektoru, koja je netom pred parlamentarne izbore nakon više godina najave i izostanka sustavnog stručnog-analitičkog pristup i rada, ugledala svjetlo dana, a sve je kulminiralo prijetnjom štrajkom u javnim službama zbog nezadovoljstva tijekom posljednjih pregovora i ponude Vlade o povećanju osnovice plaća za 2025.godinu,ali i načinom ocjenjivanja rada zaposlenih u obrazovnom sektoru.
Sindikati su svjesni svoje pozicije i ovog puta pred predsjedničke izbore pokazali odlučnost uvjereni da mogu ostvariti traženo, ministri u vladinom pregovaračkom odboru pokušali su neuvjerljivo otkloniti zahtjeve, dogovarajući s državnim službama rješenje, da bi se na kraju ponovio film kao i mnogo puta ranije da predsjednik Vlade ima zadnju riječ, i sve rješava na jednostavan način.
I ovoga puta potvrdilo se da izostanak nacionalnog tripartitnog sporazuma o politici plaća uzrokuje vatrogasna rješenja, koja mogu uzrokovati dublje gospodarsko-socijalne probleme, ne samo u slijedećoj već i narednim godinama.
Podaci Eurostata o trošku plaća po satu kažu da je najveći nominalni rast plaća, u sektorima koji se uglavnom financiraju iz proračuna, bio u Hrvatskoj. Nominalni je trošak rada po satu u Hrvatskoj u trećem kvartalu ove godine bio 21,8 posto u odnosu na isto razdoblje prošle godine. Uz to, i lani je u istom kvartalu opet Hrvatska imala najveći rast nominalnog troška rada u javnom sektoru, 19,5 posto.
U gospodarstvu je taj rast lani bio za trećinu manji, oko 14 posto, a ove godine upola manji – 11,2 posto. Kad je gospodarstvo u pitanju, Hrvatska također drži visoko mjesto po rastu plaća, ali je veće stope rasta imalo pet članica Unije.
Za Hrvatsku udrugu poslodavaca (HUP) nema dilema, rast plaća javnog sektora neće imati pozitivan efekt na inflaciju, budući je snažan rast javne potrošnje iz izborne godine neodrživ. HUP je, podsjeća Hrvoje Stojić, glavni ekonomist udruge, u više navrata naglašavao kako rekordno povećanje mase plaća i neto plaća zaposlenika opće države na žalost nije povezano s reformom javne uprave, rastom produktivnosti javnog sektora i državne administracije ili pak ciljanim nagrađivanjem najkvalitetnijih zaposlenika.
Posljedica toga su primjedbe na pružanje usluga ,organizacija rada zdravstvenog sustava i dugačke liste čekanja, sve veći problemi u području socijalne skrbi , prevelik broj studijskih programa i nedovoljan broj upisanih studenata, neučinkovitost tijela državne uprave i preklapanje njihove nadležnosti, i mnogi drugi problemi.
Središnje pitanje je kako u sadašnjim okolnostima obuzdati inflaciju ? Za razliku od sektora u kojima se rastom plaća prati rast troškova života, s druge strane postoje sektori koji su na tržištu, u kojima je rast plaća ovisan o konkurentnosti i produktivnosti, a posebno su ugroženi umirovljenici budući da tzv. usklađivanje mirovina ne pokriva galopirajući rast cijena.
Unatrag desetak godina bila je prisutna stabilnost cijena i plaća, a nakon toga vidljiv je raskorak koji svakim danom postaje sve veći, i dovodi do začaranog kruga.
Svrha nacionalnog tripartitnog socijalnog dijaloga je postizanje konsenzusa, Vlade, poslodavaca i sindikata o ključnim reformama, a trenutak u kojem raste potražnja za radnicima, u vrijeme dostupnosti sredstava iz europskih fondova,kao i brojnih izazova za gospodarstvo i građane, pravi su poziv na djelovanje.
Ozbiljno i odgovorno vođenje politike cijena i plaća podrazumijeva odgovarajući pristup problemima, pa i poduzimanje određenih nepopularnih, ali primjerenih i dugoročno održivih mjera.
Vitomir Begović
