Najaktualnija nacionalna tema ove godine je galopirajući rast cijena i inflacije, što je kulminiralo potrošačkim bojkotom trgovina. Brojna su mišljenja i stajališta od stručnih, političkih do općih o uzrocima i načinu rješavanja problema koji ugrožava standard golemog broja stanovništva, koje živi od rada,mirovina ili socijalne pomoći, i ne ostvaruje dodatne prihode.
Regulirane Vladine cijene manjeg dijela namirnica, bilo njih 30 ili 50 neće riješiti problem. Problemi su dublji i širi i upućuju na potrebu utvrđivanja konkretnog sveobuhvatnog plana i praktičnog djelovanja.
I nije samo problem u enormnom rastu cijena hrane, rastu i cijene lijekova i raznih usluga, i snažno smanjuju raspoloživi dohodak, svih koji imaju plaće ispod prosjeka, a posebno umirovljenika čija primanja konstantno imaju trend pada, uz snažni rast siromaštva. Primjera radi lijekovi nisu uključeni u reguliranje cijena, niti su obuhvaćeni dopunskim zdravstvenim osiguranjem.
Primjer neučikovitosti a time i preplaćenosti državnog aparata ilustrira i činjenica da dvoje ministara i njihovi prethodnici nisu u proteklih 10 godina ispunili zakonsku obvezu donošenja nekoliko važnih podzakonskih akata od neposrednog interesa za poslodavce, radnike i zajednicu.Zatim ,između dva tijela državne uprave nakon proteka šest godina i dalje je prisutno preklapanje i dupliranje nadležnosti, a time i nepotrebnih troškova, kadrovskih resursa i dr.I tako bi mogli nabrajati unedogled. Indikativno je da i predstavnici poslodavaca i sindikati, kao niti saborski zastupnici ne zahtjevaju rješavanje ovakvih problema koji izravno utječu na poslovanje, i troškove. Istodobno novi američki predsjednik svjestan koliko je važna državna administracija i njeno usklađeno i efikasno djelovanje osniva novi Ured za učinkovitost vlade koji će davati prijedloge za smanjenje birokracije u vladi, ukidanje nepotrebnih regulacija i troškova te restrukturiranje službi.
Gotovo su jednoznačne ocjene uvaženih ekonomskih stručnjaka da su uzroci sadašnjih gospodarsko-inflatornih problema nedostatna poljoprivredna proizvodnja, netransparentni poticaji, neučinkovito raspolaganje državnim poljoprivrednim zemljištem, otežani uvjeti investiranja, regulacija ekonomije, uvođenje eura, mali udio tržišta, snažni predizborni rast ukupnih primanja zaposlenih u javnom sektoru a bez nužne prethodne optimizacije ,niska produktivnost, četvrta najviša efektivna stopa PDV-a u EU, visoko porezno opterećenje rada i dobiti, manjkavi zakoni i propisi, sezonalni učinak turizma, povećani neto uvoz, prevelik broj teritorijalnih jedinica, preglomazan državni aparat, pretjerano fiskalno opterećenje države, raširena korupcija, problemi u funkcioniranju zdravstva, obrazovanja i pravosuđa, izostanak kritrerija za subvencioniranje osnovnih troškova života ugroženim kategorijama stanovništva, posljedice privatizacije 90-tih godina, i dr.
Istovremeno izostaju mjere i reforme kojima bi se otklonili navedeni problemi, a ministar gospodarstva koji je ustvari ministar industrije, energetike i trgovine, umjesto konkretnih rješenja u suradnji s resorom poljoprivrede i Vladom , rješenje vidi u protestima građana protiv trgovine zbog rasta cijena, na koje utječu neadekvatne i neosmišljene državne politike,koje počinju s procesom i troškovima proizvodnje, a nastavljaju se kanalima distribucije, da bi završili s visokim cijenama na policama trgovina.
Na ovaj problem ukazuje i HUP u svojoj analizi: “Razlozi rasta cijena prehrambenih proizvoda, slojeviti su i nisu utemeljeni u politikama, odnosno poslovnim modelima trgovačkih lanaca”. Prema podacima HUP-a, Hrvatska ima najveći deficit u inozemnoj razmjeni prehrambenih proizvoda (oko 2,5 posto BDP-a), dok je trgovinski saldo u posljednje tri godine zabilježio najveće pogoršanje u usporedbi s CEE regijom, Njemačkom i Italijom. To čini Hrvatsku izrazito ranjivom na rast uvoznih cijena, poput onih za meso, mlijeko, ulje, kavu i kakaovac, koje su često više od domaćih.
Zabrinjavajuće je da Vlada potiče i isplatu neporeznih primitaka bez uplate poreza i doprinosa, čime se kratkotrajno povećava raspoloživi dohodak, i potrošnja, a time i inflacija.U vrijeme epidemije COVID-a i ograničenja u poslovanju takva mjera je donekle bila i opravdana, ali nakon toga potpuno promašena.Na takav način bez prihoda ostaju mirovinski i zdravstveni fondovi osiguranja, takve isplate u budućnosti neće imati utjecaja ni na buduće mirovine sadašnjih radnika, koji primaju takve neporezne primitke, a oštećeni su i sadašnji umirovljenici jer masa isplaćenih primitaka ne ulazi u formulu za izračun usklađivanja mirovina.
Gotovo dvaput brže od rasta plaća u Hrvatskoj su lani rasli neoporezivi primici koje su radnicima kroz različite naknade i nagrade isplaćivali poslodavci, što uključuje i državu.
Prema podacima Porezne uprave u 2024.godini , isplaćeno je gotovo 2,6 milijardi eura neoporezivih primitaka, što je u odnosu na 2023. godinu rast od 567 milijuna eura ili gotovo 28 posto. Otprilike isto su rasli neoporezivi primici i u 2023. godini u odnosu na 2022.Navedeno znači da se dio primitaka koji bi trebali biti uključeni u plaću, isplaćuju na ovaj način.
Andrej Grubišić, ekonomski analitičar i savjetnik , Ističe kako smo od 2009. do danas izgubili 400 tisuća ljudi. Javni i državni sektor narastao je za stotinjak tisuća zaposlenih, a to je otprilike pola milijuna ljudi. Tiskanje novca i država koja puno troši generatori su inflacije. Napominje da treba postaviti pitanje prati li rast plaća i produktivnost. “Osjetljivost u privatnom sektoru na produktivnost je puno veća nego u javnom. Postojeći sustav je najnepošteniji prema onima koji su predani, čestiti, marljivi i radišni”, ističe Grubišić.
Stručnjak za trgovinu Slobodan Školnik, podsjeća da se „stalno govori o visokim cijenama, ali se ne govori o visokim porezima. Država troši previše, uvijek ima deficit i kako to narod najbolje razumije: štampa novac“.
„Vladine mjere da naglo poveća plaće u javnom sektoru su bile dolijevanje ulja na vatru inflacije. Potrošači u Hrvatskoj su vrlo skloni potrošnji. Mi i Grci imamo najveću sklonost potrošnji u cijeloj EU. Imamo cijeli niz vrlo kompleksnih rješenja”, Vlada i sindikati zajedno u bojkotu trgovaca. Takva situacija je, kaže ekonomski analitičar Damir Novotny „rašomonska”.
Pojedini saborski zastupnici i vladini dužnosnici umjesto razgovora o sadašnjoj situaciji i rješenjima ,vraćaju se 10 godina unatrag, uvjeravajući javnost koliko su rasle plaće i mirovine,što je jedna strana medalje, dok je druga strana da u to vrijeme nije bilo značajnije inflacije, te da se tada za plaće i mirovine moglo kupiti veću količinu roba i usluga, nego što je to danas. Zato sa sjetom ljudi kažu „vratite nam plaće, mirovine i cijene od prije 10 godina“.
U aktualnim okolnostima nije vidljivo djelovanje nacionalnog tripartitnog tijela; Gospodarsko-socijalnog vijeća,u okviru kojeg su „Vlada i socijalni partneri obvezni pratiti, izučavati i ocjenjivati utjecaj promjena cijena i plaća na gospodarsku i socijalnu stabilnost i razvoj, te predlagati Vladi, poslodavcima i sindikatima, odnosno njihovim udrugama i udrugama više razine vođenje usklađene politike cijena i plaća“. Učinak socijalnog dijaloga ne može se mjeriti brojem i učestalošću održanih informativnih sastanaka, i zaključcima o primanju na znanje, već vidljivim učincima.
Ministri poglavito oni koji nemaju iskustva i znanja u resorima koji su im političkim dogovorima i odlukama povjereni, te deficite mogu kompenzirati slušajući struku.
U vrijeme svjetske ekonomske krize 2007.godine koja je zahvatila i Hrvatsku, Vlada je svjesna odgovornosti i složenosti situacije, potrebe otvorenosti za različite ideje i rješenja, odlučila osnovati Ekonomski savjet Vlade (u čijem radu sam i osobno sudjelovao), u čijem su sastavu bez naknade sudjelovali renomirani ekonomski stručnjaci, predstavnici različitih političkih opcija; vlasti i opozicije, predstavnici gospodarskih subjekata i radnika, te resorni ministri.Ovo savjetodavno tijelo raspravljalo je sva bitna gospodarsko-socijalna pitanja pružajući odgovarajuće prijedloge Vladi.
Sada predsjednik Vlade i ministri imaju 40 posebnih savjetnika za razna područja , i to iz reda bivših saborskih zastupnika, ministara, državnih tajnika, novinara, generala, a najveći dio ostvaruje i pravo na mjesečnu novčanu naknadu. Među njima je kao posebni savjetnik ministra gospodarstva i Tomislav Gelo, zadužen za izradu strateških razvojnih planova i analiza, te pripremu prijedloga pojedinih projekata iz područja gospodarstva.U ministarstvu poljoprivrede,šumarstva i ribarstva posebni savjetnik je Petar Džaja, angažiran na poslovima savjetovanja vezano za razvoj stočarske proizvodnje i povećanje stočarskog fonda, sustav sljedivosti i kvalitete poljoprivrednih i prehrambenih proizvoda te poslove iz područja veterinarstva i sigurnosti hrane, te vezano uz izradu Nacrta prijedloga zakona o izmjenama i dopunama Zakona o veterinarstvu.
Vrijeme je zapitati se zašto se u sadašnjim okolnostima vrsni i potvrđeni ekonomski stručnjaci kao što su Mladen Vedriš, Ljubo Jurčić, Damir Novotny, Andrej Grubišić, Neven Vidaković, Željko Lovrinčević, Luka Brkić, Hrvoje Stojić, i drugi ne koriste kroz djelovanje u zajedničkom timu, kako bi doprinjeli svojim iskustvom i znanjem usmjeravanju u rješavanju nagomilanih problema koji imaju izravan utjecaj na rast cijena i inflacije, ali i druge brojne teškoće.
Vitomir Begović
