Donošenje posebnog zakona radi suzbijanja neprijavljenoga rada jedna je od mjera iz Nacionalnog programa za suzbijanje neprijavljenog rada u Republici Hrvatskoj 2021.-2024. i Akcijskog plana za provedbu Nacionalnog programa.
Neprijavljeni rad radnika pojava je prisutna u različitim djelatnostima i u različitim pojavnim oblicima, od potpuno neevidentiranog rada, koji uključuje i pojavu tzv. lažne samozaposlenosti, do, također, više varijanti djelomično neprijavljenoga rada. Kolokvijalno poznat kao tzv. rad na crno, neprijavljeni rad negativno utječe na razvoj ukupnog gospodarstva budući uskraćuje državu za pripadajuća javna davanja, a radnika za odgovarajući dohodak, pravo na mirovinski staž i osiguranje drugih radničkih prava. Neprijavljeni rad nerijetko podrazumijeva i nezadovoljavajuće uvjete rada, uključujući izloženost rizicima po zdravlje i sigurnost, nedostatnu socijalnu zaštitu te ograničene mogućnosti za stručnim usavršavanjem, razvojem i napredovanjem.
Hrvatska prvi put donosi Zakon o suzbijanju neprijavljenog rada. Ministarstvo nadležno za rad uputilo je u e-savjetovanje sa zainteresiranom javnošću zakonski prijedlog koji definira neprijavljeni rad u užem i širem smislu.
Što donosi predloženi zakon?
Definira se neprijavljeni rad. U užem smislu to je nepostojanje prijave na obvezna osiguranja, a u širem smislu to su situacije kada radnik ima formalno zasnovan radni odnos, ali se dio rada koji obavlja ne evidentira i ne plaća.
Zakonom su obuhvaćeni i podugovaratelji, što znači da poslodavac koji je ugovorio posao ima odgovornost i za one radnike koje je angažirao onaj kome je povjerio obavljanje određenog dijela posla. Dakle, ako je podizvođač imao radnike na crno, a ne može ispuniti obvezu prema njima, na to će biti obvezan ugovaratelj posla.
Zakonom se predviđa javna objava dva popisa poslodavaca, i to popis na koji bi se javno objavili poslodavci kod kojih je obavljen inspekcijski nadzor, ali nisu utvrđena kršenja prava iz radnih odnosa, i popis onih kod kojih je utvrđen neprijavljeni rad.
Uspostavom jedinstvene elektroničke evidencije rada u realnom će se vremenu bilježiti podaci o radnicima i radnom vremenu, kao i podaci o samozaposlenim osobama koje rade putem digitalnih platformi.
Prekršajnim odredbama predviđaju se značajne kazne za kršenje odredbi ovoga zakona. Prekršajne kazne usklađene su s drugim propisima kojima je uređeno kažnjavanje iz područja radnih odnosa te prijave na obvezna osiguranja.
Predlagatelji zakona ističu da će se putem donošenja posebnog propisa i na jednom mjestu jasno utvrditi mehanizmi za transformaciju neprijavljenog rada u prijavljeni rad te osigurati adekvatan nadzor.Očekuje se da će zakon doprinijeti sigurnosti radnih mjesta u Republici Hrvatskoj, rastu stope zaposlenosti te povećanju mirovinskog staža i rastu mirovina u starosti, a ujedno i suzbijanju nelojalne konkurencije poslodavaca iz sfere sive ekonomije.
S druge strane, obavljanje neprijavljenog rada i primanje plaće „na ruke“, odnosno bez uplate javnih davanja, otvara mogućnost istodobnog korištenja raznih naknada (naknade iz sustava socijalne sigurnosti, naknada za nezaposlene i sl.), koja sredstva se osiguravaju iz državnog proračuna. Time se zadire ne više samo u prekršajnu odgovornost već u prijevarno stjecanje (imovinske) koristi bez osnove, a nanosi se šteta državnom proračunu ali oštećuje i osobe kojima su spomenute naknade stvarno potrebne.
Kada na tržištu rada dođe do miješanja prijavljenoga i neprijavljenoga rada, poslodavci koji koriste neprijavljeni rad zbog nižih troškova uslijed izbjegavanja zakonskih obveza postaju nelojalna konkurencija drugim poslodavcima, što na nezakonit način narušava jednaki položaj gospodarskih subjekata na tržištu. Iako se protiv neprijavljenog rada u pravilu poduzimaju represivne mjere, prije svega prema poslodavcima koji koriste takav rad, problemu je potrebno pristupiti s druge strane, tj. poticanjem zakonitog prijelaza iz neprijavljenih oblika rada u formalne i zakonite oblike, uz obvezu poslodavca podmiriti sve obveze koje bi imao da se radi o zakonitom zapošljavanju.
Broj neprijavljenih radnika koji rade, ili su radili na području Republike Hrvatske zadnjih nekoliko godina nije poznat, niti se može preciznije procijeniti. Istraživanja koja se bave navedenom temom u pravilu obuhvaćaju pojam sive ekonomije, pojam puno širi od neprijavljenoga rada. Podaci kojima se raspolaže su oni o provedenim nadzorima inspekcije rada, a u kojima je utvrđeno ne postojanje prijave radnika ili prijava na neodgovarajuće radno vrijeme.
Što je uz zakon potrebno učiniti da bi se iskorjenio neprijavljeni rad ?
Donošenje Zakona o suzbijanju neprijavljenog rada svakako je dobro došlo. Međutim, donošenje još jednog zakona, ma kako on bio kvalitetan i opravdan neće riješiti određenu problematiku ukoliko se ne uspostave i drugi potrebni preduvjeti, a pored razvoja kulture poštivanja propisa, etičkih standarda i društvene odgovornosti u poslovanju, važna je i kontrola primjene propisa te odgovarajuće sankcije. Zato je potrebno riješiti i druga važna pitanja i to paralelno s procesom pripreme ovog kao i aktualnih izmjena i dopuna Zakona o radu.
U Državnom inspektoratu RH u Sektoru inspekcije rada ,Sektoru za praćenje i unapređivanje rada, područnim uredima i ispostavama sistematizirano je ukupno 148 radnih mjesta u području radnih odnosa. Na dan 1.7.2022.g. bilo je popunjeno ukupno 111 radnih mjesta ili 75 %. U području zaštite na radu sistematizirano je ukupno na području RH (sjedište, područni uredi i ispostave) 120 radnih mjesta. Na dan 1.7.2022.g. bila su popunjena 82 radna mjesta ili 68 %. Broj osiguranika indikator je razine zaposlenosti, a prema HZMO-ovim podacima krajem srpnja 2022.je u evidenciji imao 1.645.750 osiguranika. Kako je prema preporuci Međunarodne organizacije rada na 10.000 zaposlenih potreban jedan inspektor za područje radnih odnosa te jedan za područje zaštite na radu, razvidno je da je planirani broj u sistematizaciji a posebno u trenutnoj popunjenosti ispod navedenog kriterija ali i potreba.
Prirodnim odljevom u mirovinu ili mogućim odlascima sadašnji broj inspektora mogao bi se i dalje smanjivati, što zahtjeva žurnu reakciju i poduzimanje odgovarajućih mjera od strane Vlade. Tome treba pridodati i probleme nedostatka više od 50 timova u području medicine rada i skrbi o zdravlju radne populacije.
Zato je nužno da radi operativnog rješavanja ovog problema Vlada uz ovaj zakon donese i zaključak kojim će osigurati mjere za rješavanje nedostajućih kadrovskih resursa u području inspekcije za radne odnose i inspekcije za zaštitu na radu. Reorganizacijom poslova i nadležnosti između tijela državne uprave i Državnog inspektorata (otkloniti određeno preklapanje te razdvojiti klasične administrativno -upravne od nadzornih i kontrolnih poslova),moguće je preraspodjelom kadrovskih resursa i odgovarajućom dodatnom specifičnom edukacijom u okviru Državne škole za javnu upravu, osigurati potrebno ekipiranje inspekcije za rad i zaštitu na radu. Bez rješavanja tog problema teško je očekivati potpunu i efikasnu primjerenu propisa.
Istovremeno, važna je i primjerena porezna politika, kojom će se umjesto poreznog opterećenja rada, primjereno oporezivati druge aktivnosti,koje su sada beznačajno ili minimalno oporezive ili su potpuno izvan porezne politike.Vrijeme za ključne poteze nikada aktualnije pa su novi ministar financija kao i Vlada na potezu.
Logično bi bilo da radno tijelo Hrvatskog sabora; matični Odbor za rad, mirovinski sustav i socijalno partnerstvo prije plenarne rasprave na sjednici Hrvatskog sabora o ovom zakonskom prijedlogu organizira tematsku sjednicu a nakon provedenog e-savjetovanja.
Vitomir Begović
