Sjeverna Koreja godišnje je ostvarivala prihod veći od 120 milijuna dolara zahvaljujući simboličnoj prekograničnoj industrijskoj zoni koju Pjongjang i Seul pokušavaju ponovno otvoriti u sklopu pregovora o denuklearizaciji, prema u ponedjeljak objavljenom izvješću.
Industrijski kompleks Kaesong, u kojem je oko 55.000 sjevernokorejskih radnika za 125 tvrtki iz Južne Koreje proizvodilo proizvode u rasponu od satova do odjeće bio je jedan od najvidljivijih znakova pomirenja dvije zemlje, utanačenog na prvom međukorejskom summitu 2000. godine.
Godine 2016. južnokorejska vlada zatvorila ga je zbog sjevenrokorejskog nuklearnog testa i lansiranja raketa, tvrdeći da Pjongjang prihodima od Kaesonga financira provokacije.
Aktualni južnokorejski predsjednik Moon Jae-in ponovo je otvorio kompleks kako bi potaknuo Pjongjang da razgovara o denuklearizaciji, ali projekt otežava mreža međunarodnih sankcija nametnutih Sjevernoj Koreji zbog vojnih programa.
Na summitu održanom u rujnu prošle godine u Pjongjangu Moon i sjevernokorejski vođa Kim Jong Un postigli su dogovor o „normalizaciji” poslovanja Kaesonga nakon što se steknu uvjeti, no pregovori između Pjongjanga i Washingtona trenutno su u slijepoj ulici a sjevernokorejski mediji pozivaju Seul na nastavak zajedničkih gospodarskih projekata.
Međunarodna krizna skupina (ICG) zatražila je danas da se kompleks otvori „ograničenim sporazumom koji bi uključivao ublažavanje sankcija”.
Time bi se stvorio „prijeko potreban poticaj za mirovne pregovore i podsjetilo bi se Sjevernu i Južnu Koreju na prednosti izgradnje održivog mira na poluotoku”, stoji u priopćenju ICG-a.
Tvornička zona osigurala je Sjeveru strana ulaganja u infrastrukturu, zapošljavanje radnika i „prijeko potreban prihod u konvertibilnoj valuti”, navodi se u izvješću. Južnokorejski poduzetnici dobili su pak jeftinu a visokokvalitetnu radnu snagu – usporedbe radi, plaće u Kini bile su 2014. godine 2,9 puta veće nego u Sjevernoj Koreji.
Godine 2015., južnokorejske tvrtke platile su Sjeveru oko 123 milijuna dolara za plaće radnika, izračunali su u ICG-u.
Sjever je oporezivao te iznose po stopi od 30 posto, isplativši radnicima preostalih 70 posto u osnovnim prehrambenim namirnicama i kuponima za državne trgovine, stoji u izvješću, čiji se autori pozivaju na izvor u jednoj tvrtki u Kaesongu i na južnokorejsko ministarstvo za ujedinjenje dvije Koreje.
Ostatak iznosa isplaćeno je „u lokalnoj valuti po umjetno niskom službenom tečaju”, dodaje se.
Trenutni je službeni tečaj sjevernokorejskog wona oko 80 puta niži od tržišnog. Primijenjeno na plaće isplaćene radnicima Kaesonga, to bi značilo da su u gotovini dobili samo oko 0,25 posto vrijednosti plaćene Sjevernoj Koreji za njihov rad, izračunao je AFP.
Prihod od Kaesonga predstavlja jednu desetinu prihoda koji je Sjeverna Koreja ostvarila izvozom ugljena u Kinu, navode u ICG-u. Unatoč tome, taj je novac režimu važan kao i svaki prihod kojeg može privrediti, dodaju.
“U tom smislu, ponovno otvaranje Kaesonga nesumnjivo bi bio ustupak Sjeveru”, dodaje se. (H)
