Dugotrajni štrajk u osnovnim i srednjim školama u RH, koji je započeo 10. listopada 2019., na kojem su sindikalni predstavnici zahtijevali ispravljanje zaostajanja plaća putem povećanja koeficijenata složenosti poslova učiteljima, nastavnicima i profesorima u osnovnim i srednjim školama te nenastavnom osoblju, završio je promjenama u plaćama i materijalnim pravima u tom, ali i u cijelom javnom i državnom sektoru.
Iako su se očekivali uobičajeni pregovori, odgovor Vlade je bio da se ne mogu mijenjati koeficijenti te je odlučila svima u javnim i državnim službama povećati plaće za 6,12 posto, držeći da će time sve riješiti. Međutim, nakon tog samostalnog koraka, zbog upornosti sindikata u obrazovanju, Vlada je bila prisiljena riješiti i problem koeficijenata u toj djelatnosti te izvršiti njihovu dodatnu korekciju u skladu sa sindikalnim argumentima.
U tom kontekstu, izmijenjena je visina osnovice za obračun plaće zaposlenika u javnim službama za koju je dogovoreno da će u naredno razdoblje rasti u više navrata; u korist radnika izmijenjeni su iznosi materijalnih prava; izmijenjeni su koeficijenti za obračun plaće za zaposlenike u javnim službama u sustavu školstva, znanosti i visokog obrazovanja i djelomično u sustavu kulture; donesen je novi Sporazum o dodatku na plaću zaposlenima u osnovnoškolskim i srednjoškolskim ustanovama te ustanovama u znanosti i visokom obrazovanju, čime se također utjecalo na povećanje plaće zaposlenicima.
Obrazlažući problem plaća u javnim i državnim službama premijer Plenković tada je najavio izradu i donošenje nove uredbe o koeficijentima i to do konca lipnja 2020. godine.
„Istodobno, svjesni smo da su brojni koeficijenti nepravedni i da su se godinama nekonzistentno mijenjali. Želimo riješiti i to pitanje i za to ćemo angažirati stručnjake koji će na temelju detaljne analize precizno utvrditi realnu složenost svih poslova“, rekao je premijer i poručio kako je Vlada otvorena za dijalog sa socijalnim partnerima kako bi se pronašlo rješenj eza godinama nagomilavane probleme koji su uzrok brojnih nelogičnosti.
„Mislimo da plaće treba podizati koliko se može, ali i da bi se prije takvih odluka trebalo napraviti ozbiljne reforme i optimizacija – i zdravstva i obrazovanja i javne uprave te vidjeti gdje se može uštedjeti i manje trošiti, a onda to preusmjeriti na povećanje plaća.Na početku mandata ove Vlade pokušali smo mijenjati koeficijente, ali nije išlo jer svaki ministar misli da su baš ljudi iz njegovog resora ti koji rade najteže poslove i zaslužuju najveće koeficijente“, rekao je Plenković.
Cilj promjena politike plaća i javnim i državnim službama trebalo je biti između ostalog i uvođenje sustava individualnog vrednovanja ostvarenih ciljeva i nagrađivanja rezultata rada, a s ciljem učinkovitosti tog sektora.
Nekadašnja potpredsjednica Vlade, snažno se zauzimala za učinkovite promjene, što potvrđuje i njena izjava u jednom intervju u travnju 2018. godine.
„Potreban nam je javni sektor koji je profesionalniji i koji kvalitetnije pruža javnu uslugu građanima i poduzetnicima. Za mene pitanje brojnosti nije prvo pitanje, već je to načelo stručnosti, kvalitete i odnosa prema korisnicima. Da bi se to postiglo, važno je da administracija ima u sebi ugrađene mehanizme koji mogu raspoznati što je kvalitetan posao, a što nije i, koristeći te mehanizme, osigurati stručniju strukturu državnih službenika. Ako ne postoje mehanizmi da se nagrade dobri radnici, a sankcioniraju loši, onda se ne može osigurati kvaliteta rada i rezultat tog rada. Iako će proces profesionalizacije javne uprave trajati dugo, u to se mora krenuti jer rad uprave jako utječe na poslovanje privatnog sektora. Reforma koju ćemo tijekom ove godine imati na stolu imat će ugrađene mehanizme kojima se u nju mogu privlačiti kvalitetni i motivirani ljudi“.
Proteklo je gotovo godinu i pol dana od Vladine najave promjena u koeficijentima i plaćama javnog i držanog sektora, ali je sve zaboravljeno, iako su u tom razdoblju, posebno zaposleni u zdravstvu, iskazivali nezadovoljstvo plaćama u toj djelatnosti zahtjevajući žurne promjene.
Istovremeno proširivanjem mogućnosti isplate raznih neporeznih isplata, posebno u privatnom sektoru kompenzira se izostanak rasta plaća, čime su uskraćeni prihodi proračuna i fondova osiguranja, takve isplate se ne uključuju u formulu za izračun rasta mirovina, a dugoročno i sami radnici kojima se isplaćuju neporezni primici imati će prilikom stupanja u mirovinu trajno manja primanja.
Navedeno potvrđuje i rasprava na stručnom skupu o plaćama jednog od predstavnika sindikata koji je između ostalog rekao da „Vlada sve više sliči na vatrogasca koji gasi požare, umjesto da zaustavi rast plaća kroz neoporezive isplate, što državi generalno šteti“.
Primjerena organizacija javnih i državnih službi, upravljanje ljudskim resursima, stručnost, profesionalnost, razvoj zaposlenika, zatim, utvrđivanje, praćenje i evaluacija ostvarivanja individualnih ciljeva te motivacija, stimulacija i transparentni sustav plaća, pravi su smjer reforme koje očekuju i poduzetnici i građani.
Zato je krajnje vrijeme za toliko najavljivane a neostvarene kako se to obično kaže „strukturne reforme“, među kojima zasigurno jedno od važnih mjesta zauzima politika plaća, koja bi trebala biti i jedna od važnih tema tripartitnog socijalnog dijaloga u okviru nacionalnog Gospodarsko-socijalnog vijeća.
Trenutak je prisjetiti se da se u veljači ove godine navršilo 20 godina od prvog i do sada jedinog Sporazuma o politici plaća u RH 2001.- 2003. koji su zaključili tadašnja Vlada i udruge poslodavaca i sindikata.
Vitomir Begović
