Zakon o turizmu koji je u procesu usvajanja prvi puta ističe problem nekontrolirane gradnje za turistički najam u niskoj kategoriji i izvan organiziranog smještaja, a lokalnim jedinicama daje alat za zaustavljanje prekomjernog turizma i održiv razvoj, no može li potaknuti investicije, pita glavni ekonomist HUP-a Hrvoje Stojić.
Možemo li se uz taj zakon nadati strukturnom poboljšanju kvalitete smještaja, te slijede li i investicije u kvalitetniji i održivi turizam, pita Stojić u HUP-ovu prilogu Fokus tjedna.
Potencijalno ograničenje gradnje za turistički najam i prekomjernog turizma
Lokalnim jedinicama alat za zaustavljanje prekomjernog turizma i održiv razvoj zakon daje u obliku obveze izrade studije održivog razvoja turizma, pri čemu Stojić ističe da su do sada takav turizam “poticali neselektivni prostorni planovi u tandemu s neadekvatnim poreznim tretmanom privatnog turističkog najma”.
Time se “prvi puta razmatra potencijalno ograničenje gradnje nekretnina za potrebe kratkoročnog turističkog najma relativno niske dodane vrijednosti i prvi puta adresira problem prekomjernog turizma”, za koji tvrdi i da zahvaća sve više priobalnih jedinica lokalne samouprave.
Iznosi i podatke o poreznom tretmanu privatnog turističkog najma – oporezovan je s oko 100 eura po krevetu ili, kako dodaje, efektivno jedva 1,5 posto po krevetu (godišnje) u odnosu na gotovo 30 posto u slučaju apartmana u sklopu organiziranih turističkih biznisa poput hotela, kampova i sl.
Najlošija struktura turističkog smještaja na Mediteranu, najniža potrošnja, ali rast udjela u BDP-u
To je, po njemu, dovelo do ‘eksplozije’ ulaganja u nekretnine za kratkoročni turistički najam, najčešće registriranih kao obiteljski smještaj, a nalaze se u uskom obalnom pojasu, s popunjenošću od 60-ak dana godišnje, čime ne pridonose razvitku lokalnih zajednica.
“Samo 2022. godine na tržištu se pojavilo 60.000 novih kreveta, a od 2017. do danas, i komercijalnih i nekomercijalnih kreveta, oko 300 tisuća. Zbog toga Hrvatska ima najlošiju strukturu turističkog smještaja na Mediteranu sa svega 15 posto kreveta u hotelima”, iznosi Stojić, navodeći da je u Grčkoj u hotelima 71 posto kapaciteta, Italiji 43 posto, a u Španjolskoj 53 posto.
Stoga je i prosječna turistička potrošnja po danu od oko 150 eura otprilike dva do čak četiri puta niža nego u mediteranskim konkurentima, jer je, navodi, u Italiji i Španjolskoj ta potrošnja oko 250 eura po danu, a u Francuskoj više od 550 eura.
No, udio turizma u BDP-u je ipak blago porastao – s gotovo 11 posto u 2016., na 11,4 posto u 2019., što je i znatno iznad prosjeka EU, a i za ovu godinu se očekuje slična razina tog udjela..
Smanjene investicije, ali dobra vijest poticaji za investicije u formi oslobođenja od poreza na dobit
Ključnom odredbom u novom Zakonu o turizmu glavni HUP-ov ekonomist smatra dodatne poticaje za investicije, u sklopu kojih se poticaji za investicije u turizmu u formi oslobođenja od poreza na dobit na razini od 150 milijuna eura godišnje prebacuju pod ingerenciju Ministarstva turizma, čime Hrvatska nadoknađuje zaostatak za južnim članicama EU-a, koje su izdašnije posezale za poticajima u korist pandemijom pogođenog turizma.
“Potpuno nova ‘omotnica’ poticaja dolazi povrh postojeće u sklopu općeg Zakona o poticanju investicija, također vrijedna 150 milijuna eura, gdje su do sada investitori u turizam koristili više od trećine ovih poticaja, a i u budućnosti također mogu biti njeni korisnici. To je dobra vijest za turizam jer će hotelske kompanije tek u 2023. pokriti pandemijom izazvan gubitak prije oporezivanja od 1,55 milijardi kuna iz 2020.”, ocjenjuje Stojić.
Kaže da zato nije iznenađenje što su u turizmu u posljednje tri godine smanjene investicije u novu dugotrajnu imovinu za prosječnih 24 posto u odnosu na prethodne tri godine. (H)
