U nedavno objavljenom izvješću Eurofounda „Razvoj nejednakosti prihoda i srednje klase u EU“, prezentirani su trendovi razlika u prihodima unutar EU-a tijekom 15 godina na temelju dostupnih podataka. Analiza koristi EU-SILC ažurirane podatke o raspoloživom dohotku kućanstava za 27 država članica EU-a u razdoblju od 2007. do 2022. godine. Međutim, zbog jednogodišnjeg kašnjenja u podacima o dohotku EU-SILC-a ti podaci se zapravo odnose na godine 2006.–2021.
Pokazuje da se nejednakost dohotka u cijelom EU-u smanjila zbog snažne konvergencije dohotka među državama članicama, uglavnom zbog značajnog rasta dohotka kućanstava u EU13. Usprkos uvriježenoj percepciji javnosti o sve većoj nejednakosti dohotka i sve manjoj srednjoj klasi, izvješće pokazuje da se nejednakost dohotka povećala u otprilike polovici država članica, dok se srednja klasa smanjila u gotovo dvije trećine njih, iako u različitim stupnjevima.
Dva čimbenika koji su težili smanjenju dohodovne nejednakosti (i povećanju srednje klase) su više stope zaposlenosti i aktivnosti u većini zemalja te redistribucija dohotka koju provodi socijalna država u više od polovine zemalja. Potonje je bilo posebno vidljivo tijekom pandemije COVID-19, kada su države blagostanja većine zemalja primijenile programe zadržavanja radnih mjesta, koji su spriječili pritisak na prihode kućanstava. Kao rezultat toga, utjecaj pandemije bio je puno umjereniji od utjecaja Velike recesije između 2008. i 2013.: razine zaposlenosti skromno su pale i u manjem broju zemalja, što objašnjava zašto su razine dohotka nastavile rasti (iako umjerenije) i porast dohotka nejednakosti među zemljama bile su manje značajne.
Kada se ti nalazi sumiraju, pojavljuje se nijansirana slika različitih obrazaca u europskim regijama. Najpozitivniji aspekt predstavljaju mnoge članice EU13: osim snažnog rasta dohotka u većini, nekoliko je zemalja postalo manje nejednako, a njihova srednja klasa se proširila (Rumunjska, Poljska, Hrvatska, Slovačka i Latvija).
Sumornija dinamika karakterizira EU14. Mnoge su zemlje zabilježile rastuću nejednakost i smanjenje srednje klase: sve tri nordijske države članice (Danska, Finska i Švedska), te Austrija, Njemačka, Francuska i Luksemburg među kontinentalnim državama članicama. U mediteranskim državama članicama (Grčka, Italija, Portugal i Španjolska) to se nije dogodilo (osim u Italiji), ali su se razlike smanjile u pozadini slabog rasta dohotka, što je spriječilo značajnu konvergenciju tih zemalja prema višim razinama dohotka.
Zbog suprotnih trendova u različitim skupinama zemalja, one su također konvergirale u pogledu nejednakosti dohotka i veličine svoje srednje klase, iako manje intenzivno od konvergencije u dohotku.
Vitomir Begović
