Bolesti srca i krvnih žila ili kardiovaskularne bolesti (KVB) su vodeći uzroci smrti i invalidnosti, i od posebnog su javno-zdravstvenog značaja, budući se bilježi visoki udio ovih bolesti u pobolu radno-aktivne populacije, jer su među najčešćim uzrocima radne nesposobnosti, smanjenja produktivnosti i kvalitete života.Svakako je potrebno imati u vidu u Hrvatskoj i stalni godišnji rast broja umrlih radnika na radnom mjestu ne samo zbog ozljeda i nesreća, već i zbog bolesti. Najčešće kardiovaskularne bolesti su koronarne bolesti srca (npr. srčani infarkt) i cerebro-vaskularne bolesti kao što je moždani udar.
Ugradnja automatiziranog vanjskog defibrilatora (AED) za oživljavanje žrtve srčanog zastoja, vrlo je važna kao jedna od mjera prevencije. Automatski vanjski defibrilator (AED) medicinski je uređaj koji se koristi u slučaju srčanog zastoja.
Defibrilator analizira srčani ritam i odlučuje treba li primijeniti električni šok kako bi se obnovila aktivnost srca. Napaja se baterijom i opremljen je elektrodama koje se postavljaju na torzo žrtve, kao i zvučnikom koji emitira zvučne poruke kako bi korisnika usmjerio u svojim radnjama.
Samo korištenje ovog uređaja nikad nije dovoljno za pomoć žrtvi srčanog zastoja. Njegova uporaba mora biti dio niza jednostavnih radnji preužanja prve pomoći koje treba provesti u slučaju kardio-respiratornog zastoja: hitan poziv hitnoj službi, brza masaža srca, rana defibrilacija pomoću AED-a i medicinska njega uz provođenje reanimacije.
Sukladno odredbama Zakona o zaštiti radu, radna mjesta moraju biti opremljena opremom za pružanje prve pomoći prilagođenom prirodi rizika i lako dostupnom. Poslodavac također mora organizirati, u svom poduzeću, osposobljavanje potrebnog broja radnika za hitnu skrb za ozlijeđene zaposlenike. U tom kontekstu, na njemu je definirati metode intervencije prilagođene akcidentnim i medicinski hitnim situacijama.
Propisi posebno ne zahtijevaju defibrilator kao hitno sredstvo, za razliku od onoga što postoji za druge uređaje za prvu intervenciju kao što su aparati za gašenje požara. Stoga trenutno nema obveze za tvrtke da imaju srčani defibrilator.
Na poslodavcu je da u sklopu procjene rizika analizira svrsishodnost opremanja svoje tvrtke defibrilatorom. U svom razmišljanju moći će se osloniti na određene pokazatelje, kao što je na primjer prisutnost rizika od elektrifikacije u tvrtki, velika koncentracija radnika i drugih osoba koja dovodi do statističkog rizika od iznenadnih kardio-respiratornih zastoja ili čak geografska udaljenost tvrtke od vanjskih hitnih službi ili poteškoće u pristupu mjestu. O ovoj temi korisno je savjetovati se u okviru Odbora za zaštitu na radu, u čijem radu sudjeluje i ugovorni liječnik medicine rada. Moguće je i da više poslodavaca koji posluju na istoj lokaciji zajednički sudjeluju u implementaciji ovog uređaja.
I u ovom slučaju potrebno je imati u vidu da je zakonodavac propisao za poslodavce minimalne obveze u području zaštite na radu, što ne ograničava primjenu više razine mjera prevencije i zaštite. I tome je potrebno težiti i u praksi primjenjivati, polazeći od činjenice da su očuvanje zdravlja i života vrednote od posebnog društvenog interesa.
U svim slučajevima, ako se donese odluka o nabavi defibrilatora, potrebno je odrediti načine njegove uporabe za pružanje pomoći žrtvi srčanog zastoja:provesti obuku prije korištenja uređaja, odrediti odgovarajuće mjesto postavljanja u poslovnom objektu, i druga pitanja.
Vitomir Begović
