Hrvatska je 2018. godine suficit na tekućem računu platne bilance ostvarila šestu uzastopnu godinu, a njegova je vrijednost od 1,35 milijardi eura bila 24,5% niža nego prethodne godine.
Iako je ovako znatan pad suficita posljedica baznog efekta (izvanredno visok suficit u 2017. godini zbog pada dobiti banaka u stranom vlasništvu kao učinak rasta ispravaka vrijednosti za kredite vezane uz grupu Agrokor), ipak se uočavaju upozoravajući nepovoljni odnosi kretanja među podračunima roba i usluga, gdje se ostvaruju najviše vrijednosti.
Tako se robni deficit produbio za 1,02 milijarde eura, dok je uslužni suficit povećan za upola nižih 498,6 milijuna eura. Time je i pokrivenost robnog deficita uslužnim suficitom bila najniža od 2013. godine: na 100 eura ostvarenog robnog deficita ostvareno je 106 eura uslužnog suficita (prethodne godine 113 eura, 2016. 118 eura). Apsolutna je razlika između ovih dvaju salda iznosila +552 milijuna eura, što je znatno manja pozitivna razlika nego prethodne tri godine kada se ona kretala iznad milijardu eura.
To upozorava da se gospodarski rast sve više oslanja na uvoz, a da je izvoz blizu svog trenutnog potencijalnog maksimuma. Isto tako, upozorava da se potencijal dinamičnijeg rasta uslužnog sektora (gdje je važniji turizam) iscrpljuje te da on dinamikom ne može pratiti tempo rasta robnog deficita. Sve zajedno upozorava na nedostatnu konkurentnost hrvatskoga gospodarstva nakon potpunog otvaranja u okviru članstva u EU.
Ostvarenje na dohodovnim podračunima (gdje se ostvaruju znatno niže vrijednosti nego na robnom i uslužnom podračunu) bilo je važno za održanje ukupnog suficita tekućeg računa. Naime, ukupni pozitivni saldo dohodovnih podračuna bio je 45,3% viši od ukupnog suficita s podračuna roba i usluga, s ostvarenim godišnjim rastom od 11,2%. Rast suficita dohodovnih podračuna ostvaren je unatoč rastu deficita na primarnom podračunu (koji je nastao primarno zbog rasta zadržane dobiti tvrtki u inozemnom vlasništvu), a zahvaljujući rastu suficita na podračunu sekundarnog dohotka (8,4%) na temelju rasta prihoda (7,4%).
Prihodi su na podračunu sekundarnog dohotka tako porasli za 197 milijuna eura na rekordnu razinu od 2,9 milijardi eura. Pritom su prihodi ostalih sektora (gdje se bilježe osobni transferi odnosno radničke doznake i ostali transferi fizičkih osoba te sredstva iz EU fondova raspoređena krajnjim korisnicima nedržavnog sektora) porasli do rekordne razine od 2,4 milijarde eura.
U ovoj godini očekujemo i dalje suficit na tekućem računu, ali nešto niži u odnosu na BDP nego 2018. godine, na razini od oko 2%. Naime, negativni rizici proizlaze iz daljnjeg pogoršanja robnog podračuna (usporenje rasta najvažnijih izvoznih tržišta) i njegova odnosa prema uslužnom podračunu te boljih poslovnih rezultata tvrtki u inozemnom vlasništvu, dok bi jačanje povlačenja i raspodjele sredstava iz EU fondova i rast osobnih transfera trebalo ublažiti ova negativna kretanja.
