Ustavni sud o propisima iz zaštite na radu

Ustavnim zakonom o Ustavnom sudu Republike Hrvatske propisana je nadležnost Ustavnog suda za provođenje nadzora nad donošenjem propisa za izvršenje Ustava, zakona i drugih propisa.

Ustavni sud Republike Hrvatske je na sjednici održanoj 6. veljače 2024. na osnovu prijedloga za provođenje nadzora nad donošenjem propisa za izvršenje Ustava, zakona i drugih propisa iz nadležnosti ministra zdravstva, donio izvješće kojim je utvrđen propust ministra zdravstva da donese propise za izvršenje Zakona o zaštiti na radu (ZoZR-a).

Izvješće Ustavnog suda objavljeno je dana 16.veljače 2024. godine https://sljeme.usud.hr/Usud/Praksaw.nsf/C12570D30061CE54C1258ABC0036964A/%24FILE/U-XA-3198-2023.pdf

Nadležni ministar zdravstva (uz suglasnost ministra nadležnog za rad) nije donio pravilnike na koje ga obvezuje članak 103. stavak 5. Zakona o zaštiti na radu (“Narodne novine” broj 71/14., 118/14., 154/14., 94/18. i 96/18.) nužne za provedbu tog zakona.

Navedeno se odnosi na Pravilnik kojim se propisuju poslovi s posebnim uvjetima rada i uvjeti koje moraju ispunjavati radnici koji obavljaju te poslove, zatim Pravilnik kojim se propisuju postupci pružanja prve pomoći, sredstva, vrsta i količina sanitetskog materijala koja mora biti osigurana na mjestu rada, način i rokovi osposobljavanja radnika za pružanje prve pomoći, te Pravilnik kojim se propisuje, ovisno o vrsti djelatnosti i aktivnosti poslodavca, procjeni rizika, broju radnika i broju radnika koji obavljaju poslove s posebnim uvjetima rada, najmanji broj sati koje je poslodavac obvezan ugovoriti sa specijalistom medicine rada, a koje specijalist medicine rada mora provesti na mjestu rada.

Na osnovu Zakona o zaštiti na radu ministar nadležan za zdravlje uz suglasnost ministra rada bio je u obvezi donijeti navedene propise u roku od 90 dana od dana stupanja na snagu ovoga Zakona tj. najkasnije 17. rujna 2014.

Ustavni sud utvrdio je da ministar nadležan za zdravstvo od četiri pravilnika koje je u skladu s člankom 103. stavkom 5. ZoZR-a trebao donijeti u roku od 90 dana, samo je jedan pravilnik donio i to protekom roka od 90 dana (koji je stupio na snagu 8. srpnja 2021.), dok tri pravilnika nije donio.

Pored toga, Ustavni sud utvrđuje da iako je ZoZR mijenjan i dopunjavan četiri puta od donošenja i stupanja na snagu tog zakona, zakonodavac nije navedenim izmjenama i dopunama produljio rok za donošenje navedenih pravilnika.

Prema Ustavu Republike Hrvatske ako Ustavni sud utvrdi da nadležno tijelo nije donijelo propis za izvršenje odredaba Ustava, zakona i drugih propisa, a bilo je dužno takav propis donijeti, o tome obavještava Vladu Republike Hrvatske, a izvješće o tome dostavlje se u pisanom obliku predsjedniku Vlade.

Slijedom navedenog, na temelju članka 125.a Ustava i članka 105. stavaka 1. i 3.Ustavnog zakona, Ustavni sud je o utvrđenom propustu ministra zdravstva izvjestio predsjednika Vlade Republike Hrvatske.

Sada je na potezu čelnik Vlade koji je dužan osigurati daljnje postupanje u vezi donošenja pravilnika;osnivanje stručnih radnih skupina; izradu nacrta prijedloga pravilnika; objavu istih na portalu i upućivanje u obvezno e-savjetovanje;razmatranje pristiglih primjedbi, prijedloga i komentara; na osnovu tog procesa oblikovanje konačnog sadržaja pravilnika, zatim parafiranje ministara nadležnih za zdravstvo i rad, te potom objava pravilnika u službenom glasilu Republike Hrvatske, i njihovo stupanje na snagu.

Razvidno je u prethodnom slučaju da je proteklo više od devet godina, a izostalo je donošenje podzakonskih akata, koji su posebno važni jer se odnose na ostvarivanje osnovnog ljudskog i radnog prava; prava na sigurne i zdrave radne uvjete. A upozoravalo se na tu obvezu u niz navrata, uključivo i prilikom izrade i donošenja nacionalnog dokumenta i akcijskog plana za područje zaštite na radu za razdoblje 2021.-2027.,ali je izostalo prihvaćanje i djelovanje. Kako se ubuduće izostanak donošenja propisa ne bi ponovio sva tijela državne vlasti; i zakonodavna i izvršna,dužna su nadzirati i skrbiti da zakoni i propisi prije svega budu kvalitetni i provedivi, te da se dosljedno primjenjuju.

Pravilnici su podzakonski akti, potiču iz zakona i donose se sa ciljem primjene zakona. Kao pravni akt niži od zakona, podzakonski akt ne smije biti u suprotnosti s odredbama zakona,njima se ne utvrđuju nova prava i obaveze subjekata, već ih samo razrađuju i dopunjavaju. U praksi dionici u području zaštite na radu susreću pokušaje da im se nameću određene obveze i postupanja raznim uputama i obavjestima, a koja materija nije propisana zakonom,pravilnicima i njihovim prilozima kao provedbenim aktima. Takvo postupanje nije zakonito i ne doprinosi vladavini prava, i zato je nedopustivo.

Vlada RH ima posebnu odgovornost budući da prema članku 6. Zakona o zaštiti na radu „Vlada Republike Hrvatske ima obvezu sustavno pratiti stanje u području zaštite na radu u Republici Hrvatskoj te uz savjetovanje s predstavnicima poslodavaca i radnika utvrđivati, predlagati, provoditi i sustavno preispitivati politiku zaštite na radu te predlagati izmjene zakonodavstva radi unapređivanja sigurnosti i zaštite zdravlja radnika“.

Vitomir Begović