Prema projekcijama iz najnovijeg izvješća Svjetske banke Global Economic Prospects zemlje u razvoju, koje su zaslužne za 60 % globalnog rasta, prvu četvrtinu 21. stoljeća završit će s najslabijim dugoročnim izgledima za rast od 2000. Iako će se globalna ekonomija stabilizirati u sljedeće dvije godine, očekuje se da će zemlje u razvoju sporije dostizati razine dohotka naprednih ekonomija.
Očekuje se da će se globalna ekonomija 2025. i 2026. povećati za 2,7 %, istom dinamikom kao i 2024., jer će se inflacija i kamatne stope postupno smanjivati. U sljedeće dvije godine očekuje se i da će rast u zemljama u razvoju biti stabilan na oko 4 %. U tom slučaju, takav bi rast bio slabiji nego prije pandemije te ne bi bio dostatan za poticanje napretka potrebnog za ublažavanje siromaštva i postizanje širih razvojnih ciljeva.
Ova analiza Svjetske banke prva je njezina sustavna ocjena uspješnosti zemalja u razvoju u prvoj četvrtini 21. stoljeća. Pokazala je da su u prvom desetljeću zemlje u razvoju rasle najbrže od 1970-ih. No, napredak se postupno smanjivao nakon globalne financijske krize 2008. – 2009. Posustala je i globalna ekonomska integracija: priljevi izravnih stranih ulaganja u zemlje u razvoju, izraženi kao udio BDP-a, otprilike su se prepolovili u odnosu na početak 2000-ih. Nova ograničenja svjetske trgovine u 2024. upeterostručila su se u odnosu na prosjek u razdoblju 2010. – 2019. Stoga se cjelokupni ekonomski rast s 5,9 % 2000-ih smanjio na 5,1 % 2010-ih i 3,5 % 2020-ih. Izuzev Kine i Indije, prosječne stope rasta dohotka po stanovniku u zemljama u razvoju od 2014. pola su postotnog boda niže od rasta u bogatim ekonomijama, čime se povećava jaz između bogatih i siromašnih.
„Zemljama u razvoju sljedećih 25 godina bit će teže nego posljednjih 25”, rekao je Indermit Gill, glavni ekonomist Grupacije Svjetske banke i viši potpredsjednik za razvojnu ekonomiju. „Izgubila se većina nekadašnjih pokretača njihova rasta. Njih su zamijenili ogromni izazovi: visoke razine duga, slab rast ulaganja i produktivnosti te sve veći troškovi klimatskih promjena. Sljedećih godina zemlje u razvoju trebat će usvojiti nova pravila s naglaskom na unutarnjim reformama kako bi ubrzale privatna ulaganja, produbile trgovinske odnose i promicale učinkovitije korištenje kapitala, ljudskih resursa i energije.”
Zemlje u razvoju važnije su za globalnu ekonomiju nego što su to bile početkom stoljeća. One čine otprilike 45 % globalnog BDP-a, što je povećanje s 25 % u 2000. Povećala se i njihova uzajamna ovisnost: više od 40 % njihove robe izvozi se u druge zemlje u razvoju, dvostruko više nego 2000. Zemlje u razvoju postale su i važan izvor globalnih tokova kapitala, doznaka i razvojne pomoći drugim zemljama u razvoju: u razdoblju od 2019. do 2023. na njih se odnosilo 40 % doznaka u svijetu, što je rast s 30 % u prvom desetljeću ovog stoljeća.
Stoga te zemlje danas imaju veći utjecaj na rast i razvoj u drugim zemljama u razvoju. Na primjer, rast BDP-a od 1 postotnog boda u trima najvećim zemljama u razvoju, Kini, Indiji i Brazilu, nakon tri godine obično dovodi do kumulativnog povećanja BDP-a od gotovo 2 % u drugim zemljama u razvoju. Međutim, taj je učinak tek upola manji od učinka rasta u trima najvećim ekonomijama: Sjedinjenim Američkim Državama, europodručju i Japanu. Ukratko, blagostanje u zemljama u razvoju i dalje je čvrsto vezano za rast u tim naprednim ekonomijama.
„U svijetu koji karakteriziraju neizvjesne politike i trgovinske napetosti zemljama u razvoju trebat će odvažne i sveobuhvatne javne politike kako bi iskoristile netaknute prilike za prekograničnu suradnju”, rekao je M. Ayhan Kose, zamjenik glavnog ekonomista Svjetske banke i direktor Grupe za ekonomske izglede. „Dobar bi početak bila uspostava strateških trgovinskih i investicijskih partnerstava s brzorastućim tržištima drugih zemalja u razvoju. Modernizacija prometne infrastrukture i standardizacija carinskih postupaka ključni su koraci za smanjenje nepotrebnih troškova i poticanje učinkovitije trgovine. Stabilne makroekonomske politike učvrstiile bi njihovu sposobnost nošenja s neizvjesnostima u svijetu.”
U izvješću se napominje da bi se u sljedeće dvije godine zemlje u razvoju mogle suočiti s ozbiljnim izazovima. Velika politička neizvjesnost u svijetu mogla bi oslabiti povjerenje investitora i ograničiti financijske tokove. Globalni rast mogao bi se smanjiti zbog sve većih trgovinskih napetosti. Kontinuirana inflacija mogla bi odgoditi očekivana smanjenja kamatnih stopa. Međutim, globalna ekonomija mogla bi biti i bolja od očekivanja, osobiti ako njezini najveći pokretači, Sjedinjenje Američke Države i Kina, uspiju ubrzati svoja gospodarstva. U Kini bi se potražnja mogla povećati dodatnim poticajnim mjerama. U Sjedinjenim Američkim Državama snažna potrošnja kućanstava mogla bi dovesti do neočekivano velikog rasta, što bi pozitivno utjecalo na zemlje u razvoju.
U izvješću se tvrdi da unatoč tim izazovima zemlje u razvoju na različite načine mogu poboljšati svoje izglede za rast. S pomoću pravih politika neke izazove čak mogu pretvoriti u značajne prilike. Razvojem potrebne infrastrukture, ubrzavanjem klimatske tranzicije i poboljšanjem ljudskog kapitala mogu se povećati izgledi za rast te se može pridonijeti postizanju klimatskih i razvojnih ciljeva. U međuvremenu bi, uz potporu multilateralnih institucija, sve zemlje trebale surađivati na boljem upravljanju globalnom trgovinom.
