U uspostavi i razvoju kulture sigurnosti na radu ključna je uloga države, njen pozitivan i proaktivan odnos, postojanje odgovarajućeg institucionalnog okvira, kako bi između ostalog i proces cjeloživotnog učenja o zaštiti na radu i zaštiti zdravlja počivao na edukaciji od najranije životne dobi; od predškolskog odgoja do završetka osnovnog, srednjeg i visokog obrazovanja, kao i tijekom cijelog radnog vijeka. Zato je potrebno u okviru kurikuluma obrazovnih programa na svim razinama obrazovanja osigurati da budući radnici steknu potrebna znanja, vještine i kompetencije koje će im omogućiti siguran rad i očuvanje radne sposobnosti tijekom cijelog radnog vijeka.
Iz primjera drugih zemalja vidljivo koliko je potrebna i važna uloga nacionalnih instituta za sigurnost i zdravlje na radu, a koji koncept je umjesto daljnjeg razvoja i jačanja Hrvatska napustila 2018. godine, a time je zaustavljen inovativan i kreativan pristup unapređivanju zaštite na radu.
Nacionalni GSV ovu je temu žurno imao na dnevnom redu, da bi nakon rasprave objavio zajedničku izjavu u kojoj je ukazao da se ne donose ishitrene odluke, upozoravajući “da je jačanje učinkovitosti društvenih, javnih i državnih institucija interes hrvatskih građana, radnika i poduzetnika”.
Međutim, u slučaju javne institucije iz područja zaštite na radu nije bio takav pristup, nije donijet strateški dokument kao podloga za buduće djelovanje, zanemareni su ostvareni rezultati, uštede, projekti i programi, nije provedena i javno predstavljena kvalitetna analiza, a niti je primijenjen uobičajeni postupak i procedura pripreme i donošenja akata, uz potpuni izostanak uvažavanja mišljenja nadležnog resora rada vezano uz organizaciju i rad tadašnjeg zavoda kao javne ustanove, kao i mišljenje udruga sindikata i poslodavaca.
Područje zaštite na radu svedeno je na sektor, a područje medicine rada postalo je služba. Istodobno područje socijalnog rada posebna je uprava u vidu Zavoda u sastavu Ministarstva rada, mirovinskoga sustava, obitelji i socijalne politike, a nekadašnja agencija postala je Zavod za zaštitu okoliša i prirode u Ministarstvu gospodarstva i održivog razvoja, čime je naglašena važnost tih područja u okviru ustroja državne uprave, iako bi bilo logičnije da ti segmenti djeluju samostalno. Među brojnim posebnim savjetnicima ministara za određena specifična područja nema i onih koji pokrivaju zaštitu na radu i zaštitu zdravlja na radu.
Kao što je poznato krajem 2018. g. forsirala se tzv. mirovinska reforma tj. produžetak radnog vijeka do 67 godina života,a da bi isto bilo realno logično je jačati sve aspekte zaštite na radu i zaštite zdravlja na radu, što podrazumijeva i razvoj javnih institucija u tome području ! I taj pokušaj podizanja dobne granice neslavno je propao velikim protivljenjem građana i najavom referenduma, pa je došlo do vladinog povlačenja prijedloga. A ključna pretpostavka za dulji radni vijek je učinkovita zaštita na radu i zaštita zdravlja u radnoj ali i životnoj sredini.
U proteklih sedam-osam godina izmijenilo se nekoliko sastava Vlada i po pet ministara rada i zdravstva, koji nisu izvršili zakonom o zaštiti na radu utvrđenu obvezu; donošenje Nacionalnog plana zaštite na radu i četiriju važnih pravilnika iz nadležnosti ministra zdravstva koji se donose uz suglasnost ministra nadležnog za rad. I ovaj primjer pokazuje neažurnost, neorganiziranost i neučinkovitost državne uprave, te prostor za nužne i efikasne reforme. Tek je nedavno jedan od pravilnika upućen u e-savjetovanje, i to tek nakon pritiska struke!
Zainteresirana javnost očekuje odgovor, zašto se ukidaju potrebni, učinkoviti i racionalni, a opstaju nepotrebni, neučinkoviti i neracionalni. Učinkovite i profesionalne institucije s najkvalitetnijim stručnim kadrovima i strateškim ciljevima grade se i razvijaju desetljećima, a ne osnivaju ili ukidaju svake tri ili četiri godine. Vrijeme je da u svim važnim područjima, posebno za rad i zdravlje radnika, ključni utjecaj ima struka.
U drugim državama instituti i slične institucije u ovom području se jačaju, a Hrvatska ide suprotnim smjerom.
Na žalost prilikom posljednjeg imenovanja vanjskih članova saborskih radnih tijela bila je prilika u rad Odbora za rad,mirovinski sustav i socijalno partnerstvo uključiti i predstavnika koji može stručno zastupati područje zaštite na radu i zaštite zdravlja na radu,ali vladajući i oporba su tu priliku suglasno propustili, ne shvaćajući potrebu ravnopravnog tretiranja sigurnosti na radu s ostalim područjima iz djelokruga tog tijela.Očito su i ovog puta prevladali neki drugi manje važni kriteriji.
Pored toga, imajući u vidu aktualne trendove bilo bi logično da u programu rada Hrvatskog sabora bude i donošenje Nacionalnog plana zaštite na radu 2021.-2027., što uključuje i zaštitu zdravlja na radu, jer ta tema nadilazi razinu same Vlade, kao izvršnog tijela, pa tu nadležnost za donošenje strateškog dokumenta treba zakonom s Vlade delegirati parlamentu.
Nema uspješnog gospodarstva bez primjrenih uvjeta rada, mjera prevencije i odgovarajućie zaštite na radu i zaštite zdravlja.
Važno je učiti iz počinjenih grešaka, a isto tako i one greške koje su iz bilo kojeg razloga učinjene što prije priznati i ispraviti,u ovom slučaju dokazujući da su život, zdravlje i očuvanje radne sposobnosti radnika vrednote od posebnog društvenog interesa, na kojima će hrvatsko društvo uporno i dugoročno djelovati.
Vitomir Begović
